Piše: Vlasta Janton
Prekrasno druženje s prijateljima, osmijeh na licu, njegova ruka na njenim leđima, šale se, zadirkuju, pričaju o danima kada su se zaljubili, danima kada su jedno drugom ušli u život.
I kada ih tako gledaš, pomisliš kako su divan i skladan par, par koji živi prekrasnu ljubavnu priču. I žive. Sve dok se za njima ne zatvore vrata njihova doma. A onda padaju maske.
Postanu ono što zaista i jesu. Stranci. Zajedno, ali sami. Svatko sam na svojoj strani.
Nažalost, takvih priča ima na stotine, nesretnih brakova, nesretnih veza. Brakova u kojima je odavno umrla ljubav, brakova u kojima su se oboje prestali truditi, brakova koji su postali rutina.
A najgori brakovi su oni koji su samo na papiru. Brakovi u kojima je zamro bilo kakav oblik komunikacije, nježnosti, zagrljaja, pitanja, brige za drugoga, brakova u kojima caruje ravnodušnost.
Nevjerojatno koliko ih ima oko nas, čuješ toliko tužnih priča, dobiješ toliko tužnih poruka u kojima se ljudi žale koliko im je teško živjeti u takvom praznom odnosu. Neki misle da to tako mora biti, da je to tipičan način življenja u svim brakovima. Ali nije.
Brak je poput kutije u koju svakodnevno ubacuješ nježnost, ljubav, poštovanje, podršku….i svaki put kada nešto iz te kutije uzmeš, ne zaboravi nešto u nju i staviti. Jer, može se dogoditi da jedan dan podigneš poklopac a unutra ne nađeš ništa. Upravo se to događa takvim lažnim brakovima, nisu se dovoljno trudili, davali, nisu svakodnevno na njemu radili. I on se ispraznio.
Ljudi u takvim brakovima imaju potrebu glumiti da je sve u savršenom redu. Da zadovolje druge. Ali, koga briga za njihov brak? Žele se jednostavno dokazati da znaju uživati u ljubavi, da su sretni, da odlično funkcioniraju.
Žele u očima drugih ostaviti dojam skladnog para. Sve dok se za njima ne zatvore vrata. To mora biti pakao od života. Živjeti s nekim koga ne voliš, ne želiš, ne možeš podnijeti njegovo prisustvo, povraća ti se od svake njegove kretnje, hoda, načina na koji jede, kose, odjeće. Sve ti smeta.
Organski ne možeš smisliti osobu pored sebe. I to sve trpiš. Ljudi ne žele da ispadnu pred drugima slabi, gubitnici, da netko pomisli kako nisu uspjeli.
Mržnja zavlada među njima, i onda obole, od gorčine, tjeskobe, tuge. Odvojene sobe nisu rijetkost, već ustaljeno pravilo u takvim brakovima.
Najčešći razlog zbog kojeg parovi ostaju u takvim brakovima, navode sreću svoje djece. Kako pogrešno. Djeca sve znaju, sve osjete, sve vide.
Gledaju vas takve svakog dana, sve znaju, a ništa im se ne govori. Dijete upija tu atmosferu, sluša svađe, svjedoči konstantnoj netrpeljivosti, ili samo slikama bez tona.
I onda netko kaže da su u braku zbog djeteta. Za dijete je sve bolje osim života u takvoj zajednici. Jer biti će puno sretnije s jednim zadovoljnim roditeljem, nego sa dva roditelja koji su vječito namrgođeni, tmurni i nesretni.
Što dijete nauči iz takvog odnosa svojih roditelja? Ništa drugo osim da je to obrazac ponašanja, da su brakovi takvi, da je ljubav u braku takva, da muškarac i žena kada uđu u takvu zajednicu s vremenom počnu zanemarivati jedni druge.
To dijete će misliti da brak ubija ljubav. Kako će to dijete kasnije tretirati svog bračnog druga? Onako kako je doživjelo odnos svojih roditelja?
Zašto to dijete ne bi mislilo da postoje i drugi brakovi, oni u kojima se nježnost svakodnevno iskazuje, poštovanje, poljubac usred pranja suđa, poljubac pri odlasku na posao, poljubac za ispeglanu košulju, kompliment da si mu lijepa.
Zašto dijete ne bi znalo da je to normalan i lijep brak? Zato nemojte govoriti da to radite zbog dobrobiti djeteta, jer to jednostavno nije točno. Ne izvlačite se na tu kartu, to je samo vaš izgovor.
Također želim naglasiti da u taj lažan sjaj brakova spadaju i oni brakovi u kojima partneri govore kako je njihov brak dobar, stabilan, lijepo se slažu, ali često se upuštaju u izvanbračne izlete.
Kažu da nikada ne bi mijenjali svog bračnog druga, da ga vole, poštuju, ali da im povremeni seks sa strane treba kako bi začinili svoj brak.
To je laž. Lažu sami sebe. Oni NEMAJU sretan brak, jer da ga imaju ostali bi u postelji svog bračnog druga. Jer, ti kada nekog istinski i duboko voliš, NIKADA ali baš NIKADA nećeš poželjeti nekog drugog pored sebe i to samo iz razloga što si sa svojim bračnim drugom pronašao sve ono čemu si težio, jer s tim bračnim drugom imaš svu potrebnu ljubav koja te ispunjava, pažnju i nježnost i nemaš potrebu to tražiti u tuđoj postelji.
Tako da, ne lažite sami sebe, nemate sretan brak, nedostaje vam nešto. A tim svojim izvanbračnim izletima samo vrijeđate poštovanje svog bračnog druga.
Ako ste se zaljubili u drugu osobu, budite faca, razvedite se, držite do sebe, do svojih vrijednosti i uvjerenja.
Naravno, puno je lakše to reći nego učiniti. Nije to mala stvar, preokrenuti si život naglavačke. Mada s druge strane, napokon ćete imati svoj duševni mir, kao da ste skinuli najveće breme sa svojih leđa.
Jer, doći ćete u godine kada će vam biti žao što se niste usudili donijeti jednu tako važnu i veliku odluku, već ste se prepustili vremenu.
Postoji i još jedan veliki razlog zašto ljudi ostaju u lažnim brakovima…najbolje ću to opisati ovom rečenicom – Suprotno od hrabrosti nije kukavičluk, već udobnost!