Bivši ministar gospodarstva Goranko Fižulić u Novom danu N1 komentirao je procjenu vrijednosti INA-e i govorio o perspektivi da se ta kompanija vrati u hrvatske ruke.
“Nismo trebali očekivati više od jučerašnjeg sastanka, Vlada je slabo informiranom biračkom tijelu rekla da radi na ostvarenju obećanja i tako će to pokušati plasirati do samog datuma izbora, a nakon toga se neće dogoditi ništa”, smatra Fižulić.
Dodaje, bilo bi kranje nepristojno da ova Vlada u zadnje dane mandata ide u pregovore s mađarskom stranom i sklapa takve poslove.
“MOL nema namjeru prodati svoj udio u Ini jer je ona ključan dio njegove bilance, ako mu je hrvatsko okruženje prijateljsko, ako ima kolonijalni ugovor o crpljenju nafte i plina, jer našu naftu i plin doslovno darujemo MOL-u s minimalnom koncesijskom nakandom, MOL u takvim uvjetima nema namjeru bez pritiska s hrvatske strane prodati svoj udio”, kaže Fižulić i dodaje kako bi Vlada za vraćanje Ine u hrvatske ruke nešto trebala prodati, jedino što može je HEP, a to se neće dogoditi.
“Ako jedna Vlada želi bilo kojoj multinacionalki zagorčati život, može, a iz odnosa prema Orbanu i njegovim velikomađarskim, šovinističkim izjavama, vidimo da Hrvatska ima vazalni odnos prema Mađarskoj. Kada dobijemo Vladu koja će MOL-u pokazati zube, možemo očekivati novu hrvatsko-mađarsku nagodbu u kojoj će doći do podjele imovine”.
Vlada je trebala, smatra Fižulić, promjenu koncesijskog ugovora staviti na stol, što u 18 godina nije učinjeno.
“Kada je došlo do gašenja sisačke rafinerije, slavonska nafta ostala je zarobljena u podzemlju, mogla je ići u Pančevo, Bosanski Brod i mađarsku rafineriju kod Budimpešte. Za transport je bila potrebna suradnja hrvatskih vlasti i regulatora, Vlada je mogla koristiti taj mehanizam i ograničiti MOL-u da, dok ne dođe do rješenja nepostojanja odgovarajućeg koncesijskog ugovora u kojem Hrvatska i MOL dijele dobit od eksploatacije nafte, to staviti na stol i tek onda dopustiti gašenje sisačke rafinerije. MOL je cijelo vrijeme u džep trpao ono što po Ustavu pripada Hrvatskoj”.
Razlog zašto do toga nije došlo Fižulić vidi u vazalnom odnosu koji hrvatske vlasti imaju prema Mađarima i koji je nepodnošljiv.
“Kada bi se radilo o srpskoj kompaniji, zanimala bi me reakcije svih koji se zaklinju u hrvatske nacionalne interese, bi li se toleriralo Srbima što se tolerira Mađarima”.
Fižulić smatra da je nabolje rješenje da se Ina podijeli, da maloprodajni dio zadrži MOL, a riječku rafineriju i eskpoaltaciju nafte i plina zadrži Ina te da se dođe do poštene vrijednosti i napravi zamjena udjela i vlasništva.
Dodaje, MOL je od početka bio loš odabir za Inu, prodaja našeg udjela nije bila sretno rješenje jer ni tada nije postojao adekvatni zakon o koncesijama koji bi od samog početka MOL-u i Ini odredio pravila igre o dijeljenju dobiti. U ovoj predizbornoj kampanji pitanje Ine najviše će, kaže Fižulić, štetiti Andreju Plenkoviću.
“Taj dojam mađaronstva koji je HDZ dobio svojom zaslugom dodvoravanja Orbanu počeo je u vijeme Karamarka, a nastavio se tijekom mandata predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović i uspješno u mandatu ove Vlade. Nesuvisle izjave ministra vanjskih poslova za politiku Mađarske su nedopustive, ne znam zašto Hrvatska daje toliki kredit Orbanu. Ako želite da MOL s vama pregovara, morate pokazati zube”.
S druge strane, u retorici i porukama koje šalje SDP ne vidi zadršku u osuđivanju velikomađarske politike.
Za kraj je komentirao i gospodarske programe dviju najvećih stranaka. HDZ-u se, kaže, dogodio biser nazvan stvaranje rezervacijske platforme koja bi trebala konkurirati Bookingu.
“Države se ne bave rezervacijskim biznisom, to je netko podvalio HDZ-u. Takav detalj u programu zasjeni sve ostalo, nitko se ne bavi suvislim djelovima kako ćemo izaći iz rececije, koliko će nam trebati da oporavimo gospodarstvo, koliko će nam biti dug i broj izgubljnih randih mjesta”.
