Sukob oko obnove, dio stanara ne želi platiti 1,7 milijuna kn: Socijala ne želi plaćati ništa

Zagrepčani i nakon otvaranja kafića izbjegavanju centar grada, a potresom uništene zgrade i ulice iz dana u dan se saniraju te pokušavaju raskrčiti. Potres je ujedinio i solidarizirao mnoge, no kod nekih je samo pojačao stare nesuglasice. U nekim oštećenim zgradama suvlasnici su se dodatno udaljili pa bi se, kada započne obnova, mogao očekivati velik broj sudskih procesa. Jedan primjer dolazi iz Preradovićeve ulice, iz trokatnice s dva stubišta, čiji su se suvlasnici oštro podijelili u vezi načina i troškova obnove svoje zgrade.

S jedne strane je predstavnik suvlasnika, koji je započeo sanaciju vrijednu 1,7 milijuna kuna. On drži oko 37 posto udjela, a skupa s još nekoliko stanara što ga podržavaju ima većinu od 65 posto. S druge strane je skupina suvlasnika čije je interese u javnom prostoru artikulirao Marko Godeč, a koji se preko Facebook grupe “Potres u Zagrebu – svi mi u centru” zapitao može li se kretati u tako opsežne radove bez suglasnosti svih suvlasnika zgrade. Godeč se pritom požalio na “predstavnika suvlasnika koji je na brzinu organizirao sastanak, prvi nakon valjda 10 godina, kako bi prezentirao način sanacije dvaju zabatnih zidova zgrade.

Nije izložen plan financiranja sanacije, donio je samo jednu ponudu, koja je sa 360.000 kuna nakon samo tjedan dana skočila na 1,7 milijuna kuna za sanaciju dvaju zidova veličine 6 x 15 metara i sve to bez ijedne navedene stavke! Na sastanku je tražio da potpišemo suglasnost za sanaciju, iako od dokumentacije (projekt sanacije, troškovnik) nije donio ništa. Napravljen je statički elaborat, ali statičar u neke stanove nije niti ušao. Nas nekoliko odbilo je potpisati jer smatramo da se na takav način ne smije raditi – ajmo odmah delati, a papire budemo poslije riješili. A kad mu pošaljem mail, ne odgovara mi na pitanja”, požalio se Godeč.

Predstavnik suvlasnika pak tvrdi da zidovi ugrožavaju živote i želi provesti hitnu sanaciju, za što mu nije potreban pristanak svih suvlasnika, već samo njih 51 posto. Marko Godeč vratio se u zgradu čiji su dijelovi u potresu jako loše prošli. U međuvremenu, na fasadu je ipak postavljena skela.

“Da, radovi su počeli, a mi koji smo nadglasani ovdje smo svedeni na vazale. Na sastanku je nas petero ili šestero bilo protiv tako skupe obnove. A ostali susjedi šute, očito se slažu da bude onako kako je samozvani trust mozgova odlučio. Slažem se da zabat treba popraviti, kako ne bi pao na ljude koji ispod njega žive. Ali taj samozvani trust nam je našao najskuplje rješenje, presvlačenje zidova lamelama od prešanih karbonskih vlakana, što doslovce nitko drugi u Zagrebu još nije napravio! Sad nam je Frane Šare, sin i opunomoćenik predstavnika suvlasnika i inicijator ovakve obnove, doveo sudskog vještaka ne bi li dokazao da je sanacija zgrade hitna, zaboravljajući da mišljenje vještaka nikoga ne obvezuje.

Ponašamo se kao pijani milijarderi, a ja zbilja ne znam kako ćemo platiti taj kredit od 1,7 milijuna kuna – po mojoj računici, pričuva će nam narasti za barem tri ili četiri puta. A Frane već priča o pet milijuna kuna za kompletnu obnovu”, rekao je za Poslovni dnevnik. Situaciju je komentirao i Frane Šare koji je za Poslovni dnevnik rekao: “Evo, ja metem stubište, izigravam hauzmajstora za nula kuna naknade, a on i njemu slični ne misle na održavanje zajedničkog dijela naše zgrade. Došli ste u grotlo!

Znate, gradonačelnik Bandić je u nečemu ipak u pravu – vlasnici nisu dovoljno ulagali u zgrade, vlasništvo i po Ustavu obvezuje. A socijala ne želi plaćati ništa. Od rođenja živim u građanskom stanu, unutra mi nije ni Fendi i Ikea. A ovi ljudi koji se bune ne spadaju u Zagreb, nažalost u svakoj zgradi se nađe neki takav koji vas sabotira”, tvrdi i dodaje: “Dio suvlasnika naše zgrade nikako nije htio da povećamo pričuvu, koja je godinama bila samo dvije kune. Kad nam se urušio 2011. balkon htio sam da skelu iskoristimo za fasadu, ali niti to nisu htjeli, pa je moja obitelj sama sanirala treći kat. Htjeli smo uvesti lift, nismo uspjeli, jer tu morate imati 100-postotnu suglasnosti i zato se po Zagrebu jako rijetko uvode nova dizala. Onda nam je grad 2015. pomogao u uređenju pročelja, a kad smo 2016. digli pričuvu na 4,5 kune zgrada je zablistala, sve do potresa”, kaže Šare.

Po njemu, mjesto na kojem živi odličan je primjer po kojem modelu Zagreb funkcionira. “Tu ćete shvatiti da problem nije samo u potresu, nego u tome što se 70 godina nitko ne brine o zgradama. Nekim je vlasnicima stanova svako održavanje zgrade preskupo. A ako tako dugo nije ulagano, onda tih 1,7 milijuna kuna za obnovu i nije tako puno, jer saniramo 900 kvadratnih metara pročelja i statički ojačavamo zgradu. Nemre to tako, moramo djelovati, a ne čekati zakon”, rekao nam je.

Statičko ojačanje zidova prešanim karbonskim vlaknima bit će pilot model za obnovu svih zgrada u centru Zagreba, tvrdi Frane Šare. Na pitanje zašto nije skupio više ponuda za obnovu zgrade, Šare tvrdi: “imali smo tri ponude, ali ova je bila najbolja. Uostalom, moja će obitelj na kraju, sukladno udjelu u vlasništvu, kroz pričuvu morati platiti 37 posto svih radova od tih 1,7 milijuna kuna troška. Znate, ja nisam dovoljno bogat da kupujem jeftino. Naša zgrada nema betonski serklaž, pa ju planiramo statički utvrditi materijalom kakvim se i mostovi obavijaju”. A problema ima još – primjerice, u podrumu izbija voda.

“Po Donjem gradu je zadnjih godina adaptirano puno velikih zgrada, tom su prilikom preduboko ukopali temelje, a taj je beton onda blokirao podzemne vode koje sada probijaju posvuda”, objašnjava predstavnik suvlasnika. Za razliku od mnogih drugih zgrada po centru, ovdje dimnjaci nisu napravili toliko problema – potres je doduše srušio tri dimnjaka, ali na ravne krovove, pa nisu izazvali neku dodatnu štetu. U potresu je najgore prošao treći kat na kojem, uz Šaru i još jednog suvlasnika, stan ima i Snježana Majić. “Nije Zagreb stradao zbog starih dimnjaka ili neodržavanih zgrada već zbog – nadogradnji.

Treći kat na kojem živim je početkom 20. stoljeća nadograđen i time je narušena statika cijele zgrade. A sada je pomalo licemjerno što Šare zamjera neodržavanje zgrade, kad upravo njegova obitelj već dugo njome upravlja. Nama su zabatni zidovi koji su se u potresu oštetili i sada ih tako skupo popravljamo bili problem još 2011., no iako smo tada imali stotine tisuća kuna na računu zgrade nisu ih dali sanirati”, kaže Snježana.

Njen je stan u potresu katastrofalno prošao, jer je upravo iznad njega jedan arhitekt ilegalno napravio terasu, za koju već godinama postoji pravomoćno rješenje za rušenje. “Taj tip, koji je već davno trebao biti deložiran, samovoljno si je ogradio terasu i pritom mi je izlio 2,5 tone betona iznad glave. Četiri godine smo prijavljivala da s te ilegalne terase voda curi u moj stan, a onda mi je Frane Šare stavio neku ljepenku, koja nije ništa pomogla i na tome je ostalo”, kaže Snježana Majić.

Šare kaže da su jednom, temeljem pravomoćnog rješenja, došli srušiti uzurpiranu terasu, a onda je odvjetnik druge strane spriječio naum rekavši da dotični na terasi drži neke kobasice koje bi trebalo na pravilni način pohraniti, a kako to u tom trenutku nije bilo moguće, rušenje je odgođeno. Drugi put je, kaže Šare, zamjerka bila što majstori nisu ponijeli odgovarajući alat, pa je i taj pokušaj rušenja propao, piše Večernji list.

Snježana Majić tvrdi kako je i Šare odgovoran za taj fijasko, jer navodno nije htio deponirati 20.000 kuna iz pričuve zgrade za slučaj da prilikom rušenja terase puknu instalacije u njenom stanu. “Šare daje lovu iz pričuve samo kad njemu to odgovara. Taj put je trebalo meni napraviti potpornjake u stanu ako mi se strop počne urušavati, ali on to nije htio, pa je ta terasa na kraju ostala. Znate kaj, naša je zgrada čisti truleks! Treba ju obnoviti, ali u dogovoru sa svim stanarima i ne ovako skupo. Te karbonske trake koje nam Šare predlaže koriste se za ojačavanje mostova, pa nije čudno što nikom drugom u Zagrebu nije palo na pamet njima obnavljati zgrade”, kaže Snježana Majić.

Facebook Komentari