Unatoč Covidu 19 naša politička scena nikada nije bila burnija. Naime ne znate od kuda početi, nakon pada borbenog zrakoplova kod Biljana Donjih Vlada premijera Plenkovića ostala je bez još jednog ministra u nizu, ovog puta ministra obrane Krstičevića koji je podnio ostavku.
Ostavka u Vladi samo 20 tak dana od raspuštanja Sabora i otvaranja procesa parlamentarnih izbora koji bez obzira na munjevitost odvijanja nisu zaustavili nove političke blokove. Ovog vikenda imamo “Restart” politički savez koji predvodi SDP sa ostatkom oporbe, na mala vrata vraća se i Tomislav Karamarko, a Miroslav Škoro zaokružuje desnu koaliciju – ove je teme na Studiju 4 HRT-a komentirao politički analitičar prof. Žarko Puhovski.
Smatra da premijer Plenković nije znao za ostavku ministra Krstičevića.
– Na to on sigurno nije računao. Prije svega kao predsednik HDZ-a jer Vlada gotovo da više ni ne postoji, ona je gotovo pa tehnička. Prema tome 15 dana više, manje biti ministar nije problem. Važnije je što je Krstičević bitan dio slagalice na kojoj Plenković bazira svoje ambicije za izbore ono što se kaže da ima i lijevu i desnu nogu.
– On bez Krstičevića nema desnu nogu u punom smislu te riječi ni u članstvu HDZ-a pa ni u biračkome tijelu. A to mu je s obzirom na Škoru i sve što se na desnoj strani događa veoma ozbiljan problem.
– Mislim da je nedvojbeno da Krstičević nema političku odgovornost za nesreću dvojice pilota. To je nakon Ane Stavljenić-Rukavine, druga ozbiljna ostavka u vladama Hrvatske u zadnjih 20 godina. Sve druge su bile neke hoću, neću, pod pritiskom itd. No mislim da to ne bi bila tema kampanje. Mislim da je problem u tome da kampanja po definiciji ne može imati temu.
Puhovski je siguran da će premijer Plenković učiniti sve što može da se Krstičević nađe na izbornoj listi HDZ-a.
– Vjerujem da će ga uspjeti nagovoriti. Oni su, pretpostavljam, postigli neku vrstu dogovora da se sad prihvati ta ostavka. Drugo Plenković nije ni mogao.
– Mislim da će Plenković i vodstvo HDZ-a uspjeti nagovoriti Krstičevića da se angažira pri izbornoj kampanji.
– Problem je što je nametnuta kampanja pod kontrolom jednostranačkog stožera. I nedopustiva je pomisao da postoje višestranački izbori koje kontrolira jednostranačko tijelo kao što je taj stožer. U kojem su nam jučer lijepo rekli: Mi smo neke mjere povukli, možemoih vratiti kad god mislimo da je to potrebno. Tako mogu odrediti da se izolira neki otok i da ljudi ne mogu sudjelovati na izborima ako imaju povišenu tjelesnu temperaturu, doduše ne znam jel to HDZ-u odgovara ili ne, to je drugo pitanje. Ali to nisu normalni uvjeti i meni se čini da bi bilo jedino pristojno da oporba jasno kaže da neće sudjelovati, da će bojkotirati izbore, ukoliko se stožer ne raspusti prije Sabora, jer ako se Sabor raspusti, stožer može činiti što god hoće pod vlašću opet jednostranačke Vlade HDZ-a, u kojoj HNS služi samo za ukras.
“Ne znam što u koaliciji Restart radi Mrak-Taritaš”
– Ne znam što u tom bloku radi osoba s tako jasnim optužbama za korupciju kao što je Mrak-Taritaš, a bez ikakvog političkog ujecaja u zemlji. Tu se očito radi o nekim plaćanjima starih računa koji će štetiti SDP-u, koji bi bio puno jači da je išao sam, eventualno s HSS-om.
– Iz nekog razloga koji ja ne razumijem, SDP ima neki kompleks ljevice koji kao građanska središnja Hrvatska ne prihvaća pa se treba malo proširiti na centar. Oni to ne uspjevaju. To se više outa pokazalo, od Račana na dalje. S Račanom je bila specifična situacija nakon Tuđmanove smrti, a i kad je bio na vlasti. Nakon toga je to SDP-u donosilo loše rezultate. Mislim da je to greška i zbog sastava ljudi koji su tu nositelji kampanje i samo propovjedaju ono što ne mogu realizirati. I time što guše svoju stranačku bazu pa se ljudi čude kako se u SDP-u ne pojavljuju novi ljudi. Kako bi i mogli kad su im kanali začepljeni?
– Milanović je, od svih predsjednika dosad, najviše izlazio u susret premijeru. Doslovno sve što je premijer tražio , Milanović je bezpogovorno realizirao, a usput svjetonazorski galami. Vezano primjerice za pozdrav “Za dom spremni”. Time jako pomaže Plenkoviću jer ga gura udesno. Plenkoviću nije problem lijeva strana, nego desna, koju mu pokušavaju “odgristi” Škoro, suverenisti, Most. I zato Plenković ima jednog pravog političkog saveznika u Hrvatskoj. To je Zoran Milanović.
Za savez Karamarko-Esih rekao je da su to vicevi, stare vijesti.
– Gospođa Esih je imala s Hasanbegovićem veliku šansu prije 4 godine. Ona ju je doslovno lijenošću svojom i njegovom upropastila. I teško će se vratiti. Gospodin Karamarko je izletio iz igre naprosto kao nesposoban političar, ostavljajući svetonazorske elemente po strani. I čini se nevjerojatno da bi se oni mogli vratiti u količinama, ako se uopće pojave na izborima, koje bi se mjerile jednoznamenkastim brojem glasova.
– Škoro je žrtva ove HDZ-ove histerije da se ide na izbore u ljeto. Pri čemu oni potpuno pogrešno očitavaju javnu atmosferu. Već se sad vidi da Berošu pada popularnost, da je stožeru značajno pala popularnost jer su počeli politikanski interpretirati neke od stručnih mjera. I to švercanje iza stožera nije tako pouzdana taktika kako se činilo. HDZ nije dobio onoliko koliko se činilo prema svi pokazateljima mijenja zadnjih tjedana. i u tom pokušaju da to ušićare, oni najteže pogađaju Škoru koji u ovim uvjetima ne može organizirati svoju bazu. jemu treba skupiti 10 puta po 14 imena za liste, aktivistice, aktiviste u malim mjestima. I to je praktički neizvedivo. Škoro očito nema neke posebne organizacijske sposobnosti potrebne da se velike vođe malih stranaka nagovori da zajedno nastupaju. Svi bi htjeli biti na prvim mjestima na listama, a za tako nešto trebao bi imati sposobnosti kakve je jedino imao Ivica Račan koji je za to bio dobar, za duge pregovore i odluke nije. Međutim, Škoro ne.
