Analiza: Može li Plenković uopće do još četiri godine vlasti i pod koju cijenu

Piše: Ante Rašić

Nakon što je uspješno stavio epidemiju Covida-19 pod kontrolu, strpao građane Hrvatske u karantenu, Plenković i njegov eskadron iz Centralnog Komiteta(Središnjeg Odbora) pred odlukom su, čini se, izaći na izbore i njima napraviti Blitzkrieg kako bi si osigurali pobjedu prije nego što građani Hrvatske uopće shvate što se događa, kakve će biti posljedice epidemije za njih i da će u stvarnosti Plenković i njih staviti pod kontrolu.

Računajući kako opozicija ne postoji, da su Škoro i njegovo jato izgubljeni u vremenu i prostoru, Plenković će isturiti eskadron svojih jurišnika na čelu s bogomdanim Vilijem Berošem i pokušati sačuvati vlast što prije, jer svaki dan odgode mu ne ide u prilog. Suočavanje s recesijom, smanjivanje plaća i ne daj Bože mirovina uz povratak epidemije, HDZ bi na duže vrijeme eliminiralo iz mogućnosti formiranja vlasti te u HDZ-u ne postoji druga alternativa.

Iako u HDZ-u znaju da im matematika ne ide u prilog i da će D’Hondt biti protiv njih, da se veliki ili najveći dio biračkog tijela okrenuo protiv njih, moraju riskirati. Bez obzira na to što se Crkvi i biskupima pokušavaju činiti ustupci, župnici i vjernici na terenu u župama nisu oduševljeni s HDZ-om, a niti svemoćni Beroš ne može biti na listama u svakoj izbornoj jedinici.

U dva zadnja izborna ciklusa pokazalo se da HDZ mora ostvariti veliku prednost u svojim izbornim jedinicama, te smanjiti prednost SDP-a u njegovim izbornim utvrdama. Pokazalo se da su HDZ-u ključne slavonske i dalmatinske izborne jedinice, dakle 4., 5., 9., i 10., te posebno 6. i 7., te da u 1. i 2. ne izgubi s prevelikom razlikom kako bi smanjio razliku SDP-a ostvarenu u 3. i 8. izbornoj jedinici.

Takva računica na ovim izborima neće vrijediti i jednostavno je neostvariva. Činjenice o podjeli i političkim preferencijama na ovim izborima, potpuno su drukčije od onih iz 2016. godine i u znatnoj mjeri će odlučiti o rezultatima izbora, ali i političkim podjelama nakon izbora.

U Hrvatskoj se broj aktivnih birača vrti oko 2 milijuna, na ovim izborima, prije će biti manje nego više, a HDZ i SDP zajedno ne mogu podijeliti više od 110 i 115 mandata.

Razliku do broja svih stolaca u Saboru će podijeliti stranke ili koalicije koje mogu biti izgledni koalicijski partneri, no ti partneri izgledno će biti preskupi, pogotovo za HDZ i Plenkovića.

Prema podacima jedne agencije za ispitivanje javnog mijenja u gradu Zagrebu, bez obzira na to što se Zagreb dijeli na četiri izborne jedinice, SDP ima podršku od 33,6 %, dok HDZ ima mršavih 14 % tek 1,5 % ispred Škorine stranke.

U ovu anketu nije uključena podrška eventualnih Škorinih koalicijskih partnera MOST-a i Suverenista te bi njihovim pribrajanjem kumulativno Škoro bio ispred HDZ-a.

Prednost SDP-a pred HDZ-om će se smanjiti i općenito iznivelirati u raspodjeli po izbornim jedinicama, ali ne u tolikoj mjeri da SDP ne bi bio relativni pobjednik u 1.,2., 6. i 7. izbornoj jedinici.

Kako je izgledno da će Škoro ciljano ići na 4. i 5. izbornu jedinicu s najjačim imenima, razlika koju je HDZ ostvarivao u tim izbornim jedinicama neće biti tolika da bi nadoknadio onu razliku koju će SDP ostvariti u 3. i 8. izbornoj jedinici, gdje HDZ postoji samo u tragovima.

No bez obzira na sve negativne računice, HDZ ima sve šanse da ostane na vlasti, no kako i koja je cijena te vlasti?

Najjednostavnija opcija je Velika koalicija, no postavlja se pitanje tko bi u Velikoj koaliciji bio mali od palube i bi li Plenković pristao biti taj i bi li pritisak stranačkih uhljeba bio toliki da bi on skočio s konja na magarca. To se čini neizvedivo.

Najlogičnija opcija bila bi koalicija sa Škorom, no kolika bi bila cijena te koalicije?

Poznavajući politički habitus ekipe okupljene oko Škore, vjerojatno bi najveća prepreka toj koaliciji bio upravo Plenković, ne HDZ. Postavlja se pitanje kako će reagirati članovi HDZ-a, pogotovo oni iz vrha stranke, ako Škoro kaže: “Može HDZ. Ali bez Plenkovića”. To je sudeći po signalima, vrlo izgledno.

Jedina opcija koja na ovim izborima može samo dobiti je ona Škorina. Njima ne ovisi politička egzistencija pobjedom na izborima, nisu opterećeni sinekurama i imaju vojsku fanatika iza sebe koji su mobilizirani sloganom “SDP i HDZ su isti”, među njima nema razlike i što se izbori bliže počet će pjevati – Oj Partijo iz dva dijela opet ćeš biti cijela.

Škori neće biti strana strategija MOST-a iz 2015. i guranje SDP-a i HDZ-a u Veliku koaliciju. Guranjem HDZ-a i SDP-a u Veliku koaliciju, Škoro i partneri guraju te dvije stranke/partije u političku provaliju, svjesni da onda vrijeme igra za njih već na lokalnim izborima.

Dok će SDP po svoj prilici na izbore izaći s prokušanom formulom kombinacije Bernardićevih pristalica, ali i oponenata s visokim političkim rejtingom, u HDZ-u će biti drukčija priča. Kao i u slučaju izbora za EP, Plenković će liste krojiti sa svojim odanim teamom i bez oponenata. Tako se na listama neće naći Kovač, Brkić, Tolušić, Culej, ali izvjesno ni Jelić i Penava koji će se vjerojatno zahvaliti na ponudi.

Eliminaciju oponenata s unutarstranačkih izbora Plenković neće prikazivati kao revanšizam već kao slanje poruke biračima centra da su eliminacijom upravo te tvrde struje u HDZ-u postali prihvatljivi njima.

Plenković je prisiljen tražiti glasače na centru, jer na desnom centru i desnici tih birača jednostavno nema. Oni su postali frenetični podupiratelji MOST-a, Suverenista i Škore. Po svoj prilici, oni će najviše mobilizirani izaći na izbore u rizičnoj epidemiološkoj krizi.

Kod njih je strah najmanji problem i ponavljanje broja glasova, ne postotka koji će izaći na izbore, prije je bliže nego dalje od rezultata Miroslava Škore na predsjedničkim izborima.

Facebook Komentari