VIDEO Igor Jovićević novi je glavni trener prve momčadi Dinama

Rođen u Zagrebu, ponosan i skroman, Igor Jovićević oduvijek je naglašavao da je Dinamo njegov život. Sve je počelo od oca Čede Jovićevića, legendarnog igrača kluba koji je Igoru i obitelji prenio ljubav prema Dinamu, a koji nas je nažalost napustio prošli tjedan.

Nastavila se ljubav prema klubu kroz djetinjstvo, rasla je nastupajući za mlađe kategorije, a s odrastanjem je pretvorila Igora Jovićevića, prije svega, u navijača Dinama koji je bodrio prvotimce s tribina Maksimira. Život i profesionalna karijera odveli su ga u inozemstvo, prvo do Real Madrida u juniorski sastav gdje je postao prvi hrvatski igrač u kraljevskom klubu, a tijekom igračke, trenerske i sportske karijere po Europi i svijetu njegov je predznak bez iznimke u svakom trenutku bio ”dinamovac”.

Nakon zanimljivog inozemnog poglavlja u životu, trener Jovićević vratio se 2017. godine u svoj grad i u svoj klub. Vodio je Dinamove juniore i mladu momčad srčano, borbeno i hrabro kroz svaku utakmicu, kroz svaki izazov, u svakoj pobjedi, ali i neuspjehu. Ostvario je brojne lijepe pobjede i značajne uspjehe te je zajedno sa svojim igračima ”zagrebačkim fakinima”, u momčadi, među navijačima i u Zagrebu stvorio jedan poseban nogometni duh. Naglašavajući uvijek da Dinamo teče njegovim venama, često će kroz razgovor istaknuti da mu je žao što u karijeri nije uspio zaigrati za prvu momčad.

– Emocije su pomiješane. Roditelji mi znače jako puno, gubitak tate ostavio je velikoga traga, moram se s time suočiti, sjećanje na njega nikad neće izblijediti. Ponosan sam na njega, na sve što je učinio u karijeri i na sve što je dao Dinamu u tih 10 godina. On je moj heroj, moj idol, uvijek mi je bio parametar kako se treba ponašati i koji su putevi uspjeha. Ovo je ostvarenje mojih dječačkih snova, doista je neizmjerna radost koju osjećam, ali isto tako i velika odgovornost koju sa sobom nosi dužnost prvoga trenera. U mladim danima bio sam jedan od navijača sa sjeverne tribine. Prije svega sam Dinamov navijač. Dakle, prije nego što sam trener, ja sam navijač. Volim Dinamo od malena, cijeli život sam tu, tata me u ove prostorije doveo dok sam imao četiri godine. I želio sam biti trener Dinama, nije mi bilo važno kad. Samo da budem – rekao je trener Jovićević po potpisu ugovora.

Treneru Jovićeviću suradnici će kao članovi stručnog stožera prve momčadi biti pomoćni treneri Damir Krznar i Alen Peternac, trener vratara Sandro Žufić, kondicijski treneri Ivan Štefanić i Stipe Marina, analitičar Vedran Attias te team manager Marko Kuže, piše GNK Dinamo.

Igor Jovićević i službeno je postao nasljednik Nenada Bjelice na mjestu prvoga trenera Dinama. Nekadašnji maksimirski „wunderkind“, svojedobno najbolji kadet Europe, karijeru je nastavio u Realu, ali teška ozljeda križnih ligamenata zaustavila mu je igrački uspon i baš je zato dodatno odlučan u namjeri da sve to nadoknadi u trenerskoj ulozi. Od ljeta 2017. godine vodio je drugu maksimirsku momčad kao i juniore u Uefinoj Ligi prvaka mladih, gdje je plave dvaput uzastopno doveo do četvrtfinala. Ovogodišnji četvrtfinalni dvoboj protiv Benfice odgođen je zbog pandemije, a u međuvremenu je Jovićević preselio u udarni sastav.

U utorak je definiran i stručni stožer: prvi asistent je Damir Krznar, drugi asistent Alen Peternac, kondicijski trener Ivan Štefanić, pomoćnik za kondicijsku pripremu Stipe Marina, trener vratara Sandro Žufić, analitičar Vedran Attias, tehnički direktor Marko Kuže.

– Ovo je ostvarenje mojih dječačkih snova, doista je neizmjerna radost koju osjećam, ali isto tako i velika odgovornost koju sa sobom nosi dužnost glavnog trenera – istaknuo je trener Jovićević u svome uvodnom govoru.

– U mladim danima bio sam jedan od navijača sa sjeverne tribine. Prije svega sam Dinamov navijač. Dakle, prije nego što sam trener, ja sam navijač. Volim Dinamo od malena, cijeli život sam tu, tata me u ove prostorije doveo dok sam imao četiri godine. I želio sam biti trener Dinama, nije mi bilo važno kad. Samo da budem. Cijelo sam vrijeme bio usredotočen na proces usavršavanja, na učenje kroz utakmice, kroz stresne situacije uz koje postaješ i bolji čovjek… Želio sam biti spreman u slučaju da dođe prilika iz Dinama, želio sam da budem spreman odgovoriti svim izazovima i zahtjevima.

U doba dok je vodio drugu momčad odlično je surađivao s tadašnjim glavnim trenerom Nenadom Bjelicom.

– Čuli smo se i nakon njegova odlaska. Poštujem ga, naša je suradnja bila fenomenalna. Pratio sam svaku njegovu utakmicu, analizirao igru i to jednim dijelom prenašao na svoje igrače. Bili su nam parametar kako treba izgledati momčad. I moram reći da smo u tome i mi uspijevali.

Kako će izgledati Dinamo pod vašim vodstvom? Vaša je mlada momčad u medijima dobila simpatičan nadimak „fakini“.

– Ma, mogu biti i fakini, mangupi, frajeri… Bitno je da imamo stil, da budemo prepoznatljivi. Kadar ovisi i o potražnji igrača na tržištu. Vidjet ćemo u suradnji sa sportskim sektorom, sa sportskim direktorom. Bilo bi dobro da momčad ostane na okupu, da bude što više igrača koji su tu bili i pod vodstvom trenera Bjelice. Pokušat ćemo nastaviti njegovim putem, ali na neki moj način, s nekim mojim idejama. Želim da igrači znaju da pred sobom imaju čovjeka, a ne samo trenera koji robuje taktici, da imaju iskrenog čovjeka koji ne krivuda, bitno je da imaju povjerenja u trenera. Ne treniram strogoću, to nije moj stil. Iako mi je momčad uvijek ispred pojedinca, ne smijemo zaboraviti da i svaki pojedinac ima svoj stav, svoja razmišljanja. Želim da u igri budemo prepoznatljivi, dominantni, da igramo na suparničkoj polovici, želim da smo agresivni kad izgubimo loptu, da se branimo imajući loptu… No, možeš kontrolirati igru i bez lopte, dati suparniku, recimo, 60 posto posjeda pa uz čvrsti, gusti blok svejedno možeš pobijediti.

Neki su klubovi počeli trenirati, bilo pojedinačno ili u manjim grupama.

– Mi smo podnijeli zahtjev Stožeru civilne zaštite i zasad dobili negativan odgovor. Uostalom, svi moramo biti socijalno osjetljivi. Ljudi su zdravstveno ugroženi, mnogi ostaju i bez posla. Ponašat ćemo se u skladu s uputama Stožera civilne zaštite.

Nažalost, Igorov otac Čedomir Jovićević, nekadašnji popularni Dinamov lijevi bek, preminuo je 11. travnja. U Dinamo je došao 1972. i proveo cijelo desetljeće odigravši 390 utakmica.

– Emocije su pomiješane. Roditelji mi znače jako puno, gubitak tate ostavio je velikoga traga, moram se s time suočiti, sjećanje na njega nikad neće izblijediti. Ponosan sam na njega, na sve što je učinio u karijeri i na sve što je dao Dinamu u tih 10 godina. A, igrao je praktički bez pauze, bez ozljeda. Jedina je stanka bila kad je morao odslužiti vojni rok. On je moj heroj, moj idol, uvijek mi je bio parametar kako se treba ponašati i koji su putevi uspjeha, piše GNK Dinamo.

Facebook Komentari