Ravnateljica Ekonomskog instituta Zagreb Maruška Vizek upozorava da se gospodarske mjere nabacuju kao da smo na tržnici. Smatra da ako prevladaju partikularni interesi, a ne nacionalni interes i cjelovite mjere Hrvatska bi mogla bankrotirati.
“Čini mi se da je potrebno neko savjetodavno tijelo jer postoji kašnjenje s donošenjem mjera i nerazumijevanje kompleksnosti situacije i dubine problema, više glava na jednom kupu ne može odmoći”, komentirala je na N1 ravnateljica Ekonomskog instituta Zagreb Maruška Vizek najavu premijera Plenkovića o osnivanju gospodarskog savjeta.
Na pitanje bi li se priključila takvom savjetu kaže da nikada nije odbila zathtjev za davanjem stručne pomoći. “Mislim da je to moja građanska i stručna dužnost, a savjete možete davati i ako niste član nekog tijela.
U javnosti se primjećuje da postoji jako puno interesnih skupina koje navijaju za svoje partikularne interese što razumijem jer svatko želi izboriti bolju poziciju za sebe, ali ovdje mora najbitniji biti nacionalni interes i izdići se iznad partikularnih interesa i razmišljati kako pomoći zemlji i ekonomiji.
Parcijalna rješenja i partikularne interese treba zanemariti, ali nisam sigurna da će to, poznavajući naš mentalitet, u takvom jednom savjetu biti moguće”, kaže Vizek.
Šefica Instituta za javne financije navela je 16 prijedloga što napraviti u ovoj krizi. Pojašnjava da je to napisala za ljude koji nisu ekonomske struke da na jednostavan način pojasni dubinu problema i kompleksnost situacije.
“Sada se provlače parcijalne mjere, ali nitko ne razmišlja da to ima fiskalne posljedice, monetarne posljedice i posljedice na banke i vanjsku likvidnost. Ako želite donijeti mjere koje će pomoći poslodavcima i zaposlenicima koji su ostali bez posla ne možete to napraviti bez da razmišljate o svim aspektima, a 16 mjera koje sam predložila su krovne makroekonomske mjere.
Parcijalna rješenja ne doprinose ovoj situaciji, treba nam cjelovito rješenje i ova kriza nam može biti prilika da neke stvari počnemo raditi nešto drugačije”, smatra Vizek.
Kaže i da se odlučila izložiti 16 mjera jer ju brine što ima dosta prijedloga poticajnih mjera, ali nitko ne razmišlja kako ih provesti i kako to platiti.
“Mi nismo Njemačka ili Luksemburg, nemamo fiskalnog kapaciteta da iz vlastite štednje pokrijemo ono što je potrebno gospodarstvu, zato moramo osmisliti rješenja koja će nam omogućiti ta sredstva i to nije jednostavno.
Bilo kakav vid zaduživanja ima svoje reprekusije koje mogu biti iznimno opasne. Taj proces uključuje jako puno balansiranja i malo me zabrinjava jer ne vidim da se o tome vodi računa nego se samo nabacuju mjere kao da smo na tržnici pa tko je agresivniji to će proći.
Treba nam cjelovito rješenje koje neće zemlju gurnuti u bankrot”, zaključila je ravnateljica Ekonomskog instituta Zagreb na N1.
Mjere Maruške Vizek
1. Osnivanje kriznog stožera za obranu od koronarecesije
Ako je suditi prema popisu trenutno predloženih mjera, Vlada je ozbiljno podcijenila magnitudu problema s kojim se suočava. Kada pročitate predložene mjere, steknete dojam da su one napravljene tako da je poslan cirkularni dopis svim ministarstvima da predlože što svako od njih može napraviti. Kao rezultat smo dobili poduži popis koji će zahtijevati velik broj izmjena zakonskih i podzakonskih akata, a da pri tome same mjere nisu dovoljno financijski izdašne da adresiraju problem u kojem se nalazimo.
U situaciji u kojoj je potrebno reagirati hitro, precizno, učinkovito, vrlo konkretno i uvjerljivo takav pristup odozdo prema gore nema nikakvog smisla. Mjere treba osmisliti i koordinirati centralizirano stručno tijelo koje raspolaže adekvatnim stručnim znanjima i kojem su dostupne sve relevantne informacije. Ovo nije trenutak za stihijsku metodu pokušaja i pogrešaka, već za odgovornog i kompetentnog centralnog planera sposobnog percipirati kako globalnu situaciju, tako i nacionalne specifičnosti. Situacija je vrlo ozbiljna, vremena za reakciju jako je malo i mora ga se iskoristiti na optimalan način.
2. Ukidanje uplate predujma za porez na dobit
U situaciji u kojoj možemo biti presretni ako pad BDP-a u drugom i trećem tromjesečju bude jednoznamenkast tek će rijetke kompanije ove godine poslovati s dobiti. Uplata predujma za porez na dobit stoga je besmislena i samo pogoršava ionako narušenu likvidnost kompanija. Ukidanje ovog predujma ne odnosi se na javna poduzeća.
3. Odgoda plaćanja PDV-a počevši od ožujka pa nadalje za sve pogođene poduzetnike
Karantena je na snazi sad već tjedan dana, što znači da krizom mnogi pogođeni sektori više ne ostvaruju nikakve prihode, a istovremeno se od njih očekuje da plaćaju porezne obaveze poput PDV-a za račune izdane u veljači, koji se plaća u ožujku, a većina pogođenih kompanija plaća ga iz prihoda ostvarenog u ožujku. Ako tih prihoda nema ili su oni bitno umanjeni zbog karantene koju je uvela država, postavlja se pitanje kako će poduzetnici platiti taj porez. Drugim riječima, onim poduzetnicima koji su bili prisiljeni zbog karantene u potpunosti zaustaviti svoje poslovanje u ožujku treba omogućiti odgodu plaćanja PDV-a koji dospijeva i u ožujku i svim narednim mjesecima. Ako se to ne dogodi, država će ustvari problem likvidnosti – za koji načelno tvrdi da ga želi riješiti – prebaciti na gospodarstvo i tako izazvati spiralu nelikvidnosti kakvu smo imali prilike gledati u devedesetim godinama prošlog stoljeća.
4. Oprost poreza na dohodak i prireza za sve obveznike u privatnom sektoru za vrijeme trajanja karantene
Odgoda poreznih davanja nema smisla u situaciji u kojoj će epidemija trajno umanjiti prihode svim poduzetnicima (osim onih rijetkih koji proizvode dobra i usluge za kojima se povećala potražnja u krizi). U cilju izbjegavanja dubokog šoka zbog jako smanjene potražnje i kreiranja spirale nelikvidnosti treba za početak odabrati jedan porezni oblik za koji će se primjenjivati oprost. Ako se želi zadržati zaposlenost u privatnom sektoru, možda bi najuputnije bilo za trajanja karantene oprostiti porez na dohodak i pripadni prirez. Dodatni porezni oprosti mogući su ako mjere za popravljanje likvidnosti države urode plodom, ali u ovom trenutku, i s ograničenim informacijama koje ima stručna javnost, o njima nije moguće raspravljati.
5. Pripremiti novo izdanje državnih obveznica na međunarodnom i domaćem tržištu
Međunarodno izdanje obveznica može se provesti unutar mjesec dana, a potrebno je osigurati dodatnu deviznu likvidnost zemlje i smanjiti pritisak na tečaj. Ovo treba početi odmah pripremati; što se dulje oteže s time, manja je vjerojatnost da će obveznice biti moguće izdati, pogotovo zato što će nam kreditne agencije sasvim sigurno vratiti kreditni rejting na neinvesticijsku ocjenu (ili, kolokvijalno rečeno, ocjenu smeće). Istovremeno s izdanjem inozemnih obveznica, treba odmah početi pripremati izdanje obveznica na domaćem tržištu koje će od banaka, investicijskih fondova i osiguravatelja, najizglednijih kupaca takvih vrijednosnih papira, zatim otkupljivati Hrvatska narodna banka.
6. Iskoristiti hrvatsko predsjedanje Vijećem Europske unije za ukidanje ograničenja izvoza na pojedine robe i usluge te dogovaranje mjera financijske pomoći posebno pogođenim članicama
Izvlačenje Europske unije iz krize zahtijevat će koordinirane mjere na europskoj razini i solidarnost manje pogođenih zemalja članica prema onima koje će, poput Hrvatske, biti više pogođene krizom. Hrvatska ima priliku da za vrijeme predsjedanja Vijećem Europske unije nametne taj narativ te predloži platformu i mjere za koordinirano ekonomsko djelovanje. Europska unija bi u teoriji trebala biti slična braku i njezine temeljne vrijednosti trebale bi vrijediti i u dobru i u zlu. Ako Unija u ovoj situaciji odustane od načela solidarnosti, a već je kolosalno zakazala onog trenutka u kojem su pojedine zemlje počele uvoditi ograničenja na izvoz lijekova i medicinskih potrepština, sve glasnija pitanja čemu uopće služi takva unija neće imati nikakav smislen odgovor.
7. Ispitati mogućnost otvaranja kreditne linije kod Europske središnje banke
Takva kreditna linija bila bi nam dostupna da smo ušli u Europski tečajni mehanizam, no samo u slučaju ozbiljnih poremećaja vrijednosti tečaja. Međutim kako nas je kriza snašla netom prije ulaska u mehanizam i kako nam je bankovni sustav dominantno u vlasništvu banaka koje se nalaze u eurozoni, treba pokušati dogovoriti kreditnu liniju koja bi nam omogućila pristup nasušno potrebnim devizama.
8. Pojačavanje programa otkupa državnih obveznica od strane HNB-a
Primarni izvor financiranja stimulativnog paketa pomoći gospodarstvu i građanima morat će doći kroz otkup državnih obveznica i trezorskih zapisa od strane središnje banke. S obzirom na to da stimulativni paket mora biti financijski izdašniji od ovog trenutno predloženog, otkup će se morati višestruko uvećati s trenutnih četiri milijarde kuna. Nijedan privatni kreditor ne može progutati količinu duga potrebnu da se u ovom stanju stabiliziraju ekonomije i izbjegne kolaps. To jedino mogu progutati bilance središnjih banaka, pa onda i bilanca HNB-a. Valja pri tome voditi računa o već spomenutom monetarnom plesu po žici – dakle treba osigurati masivnu dodatnu likvidnost državi kako bi ona mogla pomoći privatnom sektoru i građanima da prebrode krizu, uz istovremeno nedopuštanje pretjeranog slabljenja tečaja kune. Istovremeno, što je veći program otkupa obveznica, to je manja potreba za dramatičnim smanjenjem plaća u javnom sektoru, što bi izazvalo daljnji ekonomski lom.
9. Traženje stand-by aranžmana s MMF-om
Nije sramota ni neuspjeh tražiti aranžman s MMF-om u ovakvom trenutku ako si mala i nerazvijena ekonomija poput Hrvatske, koja se već suočava ili će se suočiti s manjkom deviza za financiranje pristiglih obaveza. Već je 80 država stalo u taj red otkako je zavladala epidemija, a trebali bismo i mi. Ako ništa drugo, onda iz predostrožnosti u slučaju da mjere 5., 6. i 7. ne urode plodom. Resursi MMF-a također su ograničeni, što još jednom znači da nema vremena za gubljenje te da moramo odmah tražiti stand-by aranžman.
10. Smanjenje plaća u javnim i komunalnim poduzećima te uplata predujma dobiti u državni proračun
Ovo bi bila prva od mjera štednje i preusmjeravanja sredstava iz javnog sektora u privatni. Javna poduzeća imaju u prosjeku za trećinu veće plaće za ista radna mjesta u odnosu na državne i javne službe. To je jedna od manje očitih ‘zaliha’ potrebnih sredstava za financiranje antikriznih mjera. Treba otkazati kolektivne ugovore u javnim poduzećima (za što sada zbog ovih izvanrednih okolnosti postoje svi uvjeti), smanjiti plaće, a sav višak likvidnosti prebaciti u državni proračun kroz predujam poreza na dobit (a ako je potrebno, poduzeti i druge kreativnije mjere).
11. Smanjenje plaća u jedinicama lokalne samouprave
I ovaj segment javnog sektora ima značajno veće plaće od državnih i javnih službi. Plaće će trebati smanjiti u manjem iznosu nego kod javnih poduzeća kako bi se koliko-toliko stabilizirali proračuni jedinica lokalne samouprave koji će podnijeti teret oprosta poreza na dohodak. Predloženo vrijedi i za druga tijela javne vlasti, poput turističkih zajednica čije plaće također odudaraju od ostatka javnog sektora.
12. Smanjenje plaća u državnoj i javnoj službi
Kolektivne ugovore za državne i javne službe treba otkazati i zaustaviti predviđena povećanja plaća u 2020. Treba linearno smanjiti plaće svim službama osim zdravstvu i policiji, ali u manjem postotnom iznosu nego u javnim i komunalnim poduzećima te jedinicama lokalne samouprave. Za sva tri predložena smanjenja plaća mora se voditi računa o ograničenjima u opisanom plesu štednje po žici jer je predrastična štednja u vidu smanjenja plaća u javnom sektoru u ovakvim uvjetima kontraproduktivna, pogotovo ako je trajnijeg karaktera. Privremena značajnija rezanja, pogotovo ako se dobro motiviraju i adekvatno prezentiraju zaposlenicima javnog sektora, mogla bi biti puno djelotvornija. Nije moguće unaprijed reći koliko bi točno iznosila predložena smanjenja plaća u navedene tri kategorije javnog sektora, jer je za to potrebno napraviti malo detaljniju analizu i provjeriti mogućnost ostvarenja preostalih predloženih mjera za poboljšanje domaće i međunarodne likvidnosti, no ona će definitivno biti potrebna.
13. Korištenje sredstava iz drugog mirovinskog stupa za održavanje gospodarstva na životu
Moram priznati da nisam mislila da ću se ikada u životu zalagati za otkup državnih obveznica od strane HNB-a ili za zadiranje u drugi stup. No u skladu s legendarnom izjavom velikog engleskog ekonomista Johna Meynarda Keynesa, kada se promijene činjenice, ja promijenim mišljenje. Drugim riječima, ako stvari postanu jako gadne i ako epidemija potraje, mirovinska štednja će se morati staviti na stol kao opcija za financiranje mjera za spas gospodarstva. Drugim riječima, mirovinski fondovi također su još jedna manje očita zaliha sredstava za antikrizne mjere. Mirovinci ionako u portfelju drže dominantno državne obveznice, a izvjesno je da će se njihov udio u portfelju morati povećati kako bi se smanjila potreba za posuđivanjem iz inozemstva. Potresno je to što je došlo do toga da moramo žrtvovati budućnost da bismo spašavali sadašnjost, ali da smo racionalno pristupali proračunskoj potrošnji, ovakva rješenja danas ne bi bila neophodna. Mnogi ekonomisti desetljećima su upozoravali na to, a nitko nas nije doživljavao ozbiljno.
14. Osigurati da višak likvidnosti koji HNB upumpava u sustav dođe do privatnog sektora, odnosno da ne završi u javnom sektoru
Hrvatska narodna banka je mjerama koje je za sada donijela na visini zadatka. Odgađanje knjiženja rezervacija za loše plasmane te mogućnost moratorija i reprograma dospjelih kreditnih obaveza održat će stabilnost bankovnog sustava, a smanjivanje obvezne pričuve i proširivanje programa otkupa obveznica stabilizirat će tržište državnih obveznica i povećati likvidnost bankovnog sustava. Pravi izazov tek joj predstoji jer će morati plesati monetarni ples po žici; dakle višestruko povećati otkup obveznica, a istovremeno braniti tečaj. U ovom trenutku je međutim ključno ishoditi da ta povećana nova likvidnost ne ostane u bankama jer će one će biti sklone zbog neizvjesnosti situacije u kojoj se nalazimo ‘skladištiti’ tu likvidnost na svojim žiroračunima.
Drugim riječima, nema nikakvog smisla poplaviti bankarski sustav novim novcem ako taj novac ostane u bankama. Taj je novac potreban gospodarstvu, bilo da ga se transferira kroz bankarski sustav, bilo kroz državne mjere potpore. Još ključnije je ishoditi da taj novi višak likvidnosti bankarskog sustava ne služi za direktno financiranje javnog sektora, čemu će banke također biti sklone jer im je plasman kredita u javni sektor u ovom trenutku znatno sigurnija opcija od kreditiranja privatnog. Dakle višak likvidnosti trebao bi biti usmjeren putem otkupa novih državnih obveznica u državni proračun isključivo kako bi se kompenzirali porezni prihodi izgubljeni uvođenjem poreznog oprosta i odgode te financiranja minimalne plaće za poduzeća pogođena krizom. Dio novca trebalo bi preusmjeriti i u reprogram postojećih i odobravanje novih, vrlo jeftinih kredita za poduzetnike. S obzirom na umanjenu sklonost riziku komercijalnih banaka, bilo bi uputno osmisliti program zajedničkog kreditiranja poduzeća i obrtnika komercijalnih banaka i HBOR-a.
15. Ako epidemija ne potraje dulje od nekoliko mjeseci, uvesti program turističkih vaučera
Sektori najpogođeniji krizom trebat će poseban program potpore. Turistički sektor pri tome zaslužuju posebnu pažnju jer generira 11 posto BDP-a, a ove godine nema nikakvu šansu da normalnim putem ostvari bilo kakve prihode. Dakle ako budemo imali malo sreće i epidemija brzo završi, vaučeri mogu pomoći tom sektoru da ne kolabira.
16. Preispitati nužnost opstojnosti pojedinih državnih tijela i ustanova
Kriza može biti prilika i za reformu. Poštujući činjenicu da je pretjerano rezanje javnih rashoda u ovakvoj situaciji kontraproduktivno, treba ipak ispitati mogućnost preustroja i ukidanja određenih tijela javne vlasti koja nisu svrsishodna u svrhu postizanja daljnjih ušteda. Na raspolaganju je širok izbor mogućnosti, a potrebna je samo politička volja.
Na samom kraju valja imati na umu da su ovo samo krovne makroekonomske mjere koje trebaju biti popraćene dodatnim sektorskim politikama. U ovako volatilnim vremenima situacija se može preko noći promijeniti (na gore ili na bolje), što će zahtijevati stalno prilagođavanje već donesenih mjera i uvođenje novih. Sasvim je sigurno da će kao posljedica ovih mjera eksplodirati i deficit i javni dug, što je u ovom trenutku prihvatljivo čak i Europskoj komisiji, a s njima će eksplodirati i bilanca središnje banke. No u ovom trenutku nema drugog izbora.
Nadalje, treba biti svjestan toga da će mjere broj 2., 3., 4., 14. i 15. možda spasiti i puno onih koji su već odavno trebali biti u stečaju te da će se njima okoristiti i oni čije poslovanje neće biti bitnije narušeno krizom, kao i oni koji ne posluju u normalnoj tržišnoj utakmici, nego po babama, stričevima i ortačkim udruživanjima. Sada međutim nije vrijeme da te spoznaje budu izgovor za oklijevanje. Supstancijalnije mjere od ovih koje su trenutno predložene moraju biti donesene što prije jer će njihovo nedonošenje produbiti krizu te kratkotrajnu recesiju zbog neshvaćanja razmjera oluje koja nam predstoji pretvoriti u dugotrajnu i potencijalno vrlo razornu depresiju. Hitrost je u ovom trenutku stoga od presudne važnosti, a jednako je presudna i hrabrost.
Čitav svijet trenutno se nalazi u ekonomski nepoznatim vodama i nitko ne zna koji je pravi put do obale. Međutim ostajanje na pučini usred ovakve oluje zbog nečinjenja ili zbog nedovoljnog činjenja nikako ne može biti prihvatljivo rješenje. Komparativna prednost naše zemlje i našeg naroda je u tome što smo u zadnja tri i pol desetljeća uspješno preživjeli i socijalističke nestašice, i raspad bivše države i njezinog ekonomskog sustava, i Domovinski rat i ratna razaranja, i skrb o velikom broju prognanika, i međunarodne sankcije, i duboku i dugačku ekonomsku krizu. Preživjet ćemo i ovo. Stoga glavu gore i krenimo!, piše na tportalu.
