Milanović o Vučiću i srbijanskoj politici: Da ću se navući na taj tanak led prljave vode, neću; 12. kontingent HV-a u Afganistanu je posljednji

Predsjednik Zoran Milanović bio je gost RTL-a Danas.

U trenutku razvijanja izbjegličko-migrantske krize na tursko-grčkoj granici te epidemije koronavirusa, o tim i drugim aktualnim pitanjima poput izbora savjetnika i kohabitacije s Andrejem Plenkovićem, s predsjednikom je razgovarao RTL-ov Adrian De Vrgna.

Kada se sastaje Vijeće za nacionalnu sigurnost?

Tijekom ovog tjedna.

Dogovorili ste već s predsjednikom Vlade termin?

Ne točno, ali uskladit ćemo obveze. Ja ću se po potrebi prilagodit, lakše nego on i neki ministri koji su sad u pogonu.

Zašto mislite da nema potrebe za vojskom na granici?

Postoji zakonska mogućnost. 2015. godine je policija radila svoj dio posla, ali veliki dio logistike je radila Hrvatska vojska. U drugom planu, u slučaju da dođe do onakve masovne pojave kao 2015. godine, što je nemoguće, nadamo se da neće biti potrebe za tim, naročito nakon onoga što se događalo zadnjih dva dana.

Predsjednik Vlade govori o tome da sve liči na 2015., osim što Grčka čuva svoju granicu?

Sve je drukčije, nekada su ljudi prolazili potpuno nesmetano, transportirani su grčkim brodovima i trajektima, prvenstveno s otoka… Ništa nije kao 2015. godine.

Prije neki dan ste rekli da ne znate kako biste postupili da ste premijer...

To je stilska figura. Moramo gledati kakvo stanje jest. Dogodilo se nešto ružno oko Idliba, poginulo je 30 i nešto turskih vojnika, turski predsjednik je reagirao impulzivno… Ljudi su krenuli prema granici i nisu ušli u Grčku. I mislim da neće ni ući.

Po čemu su danas migranti manje ugroženi nego 2015.?

To je bilo duboko humanitarno pitanje i mogli ste se postaviti kao Mađarska, međutim to je bilo grubo, popraćeno vrlo ružnim rječnikom… Tada je svatko mogao blokirati svoju ogradu žicom, poslati vojsku na granicu. Gledate da vas ljudi ne gledaju kao nečovjeka. Ali, kada je Njemačka rekla budemo mi to, onda su svi otvarali granice.

Jeste li Vi zbog toga promijenili stav o tome?

Moj stav je da u slučaju da to Hrvatskoj zaista treba, da uvijek postoji ta mogućnost. U tom slučaju bi o tome razgovarali. Ja ne mogu i neću reći unaprijed da to ne dolazi u obzir. I 2015. godine Hrvatska vojska je bila prisutna. U međuvremenu je donesen zakon kojim je predviđeno ono što smo radili 2015. ali kada bi vojska trebala, onda bi to bila velika kriza. Zakon tu mogućnost predviđa. Ne vidim okolnosti da se to dogodi. Stanje je mirno, mislim da će tako i ostati. U međunarodnom humanitarnom pravu se puno dogodilo u zadnjih 60 godina, postoji jedno načelo da ljude ne smijete odbaciti tamo gdje im prijeti ugroza, opasnost. Uzmimo primjer rata u Bosni, kada je Hrvatska primila stotine tisuće izbjeglica. To je tada bila i naša obveza, bez obzira što smo i sami bili u problemu. U ovom slučaju, pa čak ni 2015. nije prijetila ugroza ljudima koji su dolazili iz Turske.

Jedna druga opasnost prijeti, koronavirus. Pratio sam vas u Sloveniji. Na pitanje o kolonama na granici, niste bili sigurni da je to zbog toga. Rekli ste tada da Vlada valjda zna što radi.

To i sada mislim, da znaju što rade.

Trebaju li kontrole biti strože?

Ja nisam liječnik, ali i među liječnicima se u to razumiju rijetki. To je njihov posao. Tu im treba dati puno povjerenje.

Je li vas strah?

Nije me strah. Ali događa se nešto što se nije dogodilo. U svakom od prethodnih slučajeva zaraza je bila zadržana u regiji i prostoru u kojem je nastala. Sada nije.

Pranje ruku?

Nisam liječnik, nisam higijeničar, epidemiolog, ne bavim se javnim zdravstvom. Ruke se uvijek trebaju prati.

Prvo ste posjetili Sloveniju, pa ste otišli u Austriju. Zašto baš te zemlja, zašto ne Italija i BiH?

U BiH sam išao na prvo službeno putovanje kao premijer. Bilo je očekivano da odem u ove zemlje, to sam najavljivao i u kampanji. Ove zemlje su naše težište, to je ta trilaterala. Ali, ne Alpe Adria. To je nastalo 80-ih godina kada su unutra bile i Bavarska, mađarske zapadne županije… Danas imamo vrlo konkretnije supstitute, EU i inicijativu trilaterale. To su Slovenija, Austrija i Hrvatska. To je glavni okvir za djelovanje, te su nam zemlje povijesno bliske.

Što Srbija može očekivati od vas? Vučić nije oduševljen vašom pobjedom. Ne prelazi preko onog izrečenog “šaka jada”…

To namjerno i krivo interpretira. Nisam mislio na cijelu državu. Ne volim ja ta prebrojavanja. Sad bi se ja u prebrojavanju mogao uhvatiti na udicu pa govoriti tko je za koga glasao. Za mene je glasalo jako puno pripadnika, članova srpske zajednice, ljudi, naših građana. To je očito, to vidim i to mi je drago, ali ne volim to puno isticati. I onda mogu pitat drugu stranu je li ikad neki Hrvat glasao za njega. Gospodin Vučić i ljudi koji vode Srbiju moraju odlučiti kada i kamo žele, je li to Rusija, neutralnost… Da ću se navući na taj tanak led prljave vode, neću.

Posjet Beogradu?

Zasad, ne. Nemam nikakav plan da Srbiji pakostim i radim probleme. Nisam nikad ni imao. Moj politička karijera, put, moje društveno djelovanje – sve je suprotno od toga.

U petak 12. kontingent Hrvatske vojske odlazi u Afganistan. Je li to i posljednji?

Da, to je posljednji. Kao što smo vidjeli prije nekoliko dana, Amerikanci su najavili odlazak.

Hoćete li ih vi otići posjetiti?

Mislim da hoću.

Kada?

Prije nego odu.

Kohabitacija, predsjednik Republike s jedne strane, premijer s druge…

Kohabitacija je pojam koji sam prvi puta pročitao u novinama 1986. kada je za vrijeme Mitterranda baš Chirac postao gradonačelnik. Nisam prije ni znao za taj pojam.

Plenković je najavljivao da će biti prilično tvrda, a vaš prijatelj Kotromanović kaže da je poprilično nježna. Je li ovo medeni mjesec između vas i Plenkovića?

Kohabitacija kao pojam ima smisla kada imamo predsjednika sa značajnim ovlastima, kao u Francuskoj, i Vladu koja je nešto slabija od predsjednika, ali i dalje vlada i ovisi o parlamentarnoj većini koja se bira na parlamentarnim izborima. Ovo u Hrvatskoj nikad nije kohabitacija. Imamo predsjednika ili predsjednicu, bez obzira iz koje političke obitelji dolazi, koja ima jedne ovlasti i Vladu koja ima druge. To što nismo iz iste stranke ne znači da ne možemo raditi na dobrobit naše zemlje.

Dobro surađujete? To bi se dalo zaključiti iz svih ovih odluka posljednjih dana…

Ja nemam prigovora. Komuniciram s predsjednikom Vlade, razmjenjujemo neke poruke i kontakte.

Poruke koje smo slušali bile su oštre i bile je oštra retorika, jesu li one stavljene ad acta?

Naravno. Ja sam se trudio da kad su činjenice u pitanju, budem faktograf. Možda sam negdje pogriješio, ali to je sada iza nas.

Šakom o stol nećete lupati?

Ne, to nisam nikad radio, a dugo sam već u hrvatskoj politici.

Plenkovića se unutar njegove stranke kritizira da je previše lijevo orijentiran. Bili li i njemu u unutarstranačkim izborima odgovaralo da ste vi oštri?

Ne, u to se neću uplitati, a mislim da to predsjednik ne smije raditi. Predsjednik mora biti neutralan i neka vrsta arbitra, konstruktivnog faktora. Nikakva moralna vertikala, jer to je grandmanija, govoriti o sebi da si moralna vertikala. Izabran si da radiš određeni važan posao i to ću i raditi. Zna se iz koje političke obitelji dolazim, zna se i da sam bio predsjednik velike, možda i najveće u tom trenutku, stranke u Hrvatskoj, a sad više nisam. Ljudi su znali što biraju.

I stranka jako dobro stoji, prva je prema istraživanjima, vodi je Davor Bernardić, mislite li da može biti dobar premijer?

Mislim da može biti dobar premijer ako pobjedi na izborima. Mislim da i Plenković i svatko drugi, sad će ispasti da relativiziram, a malo i relativiziram jer mi postavljate vrlo neugodno pitanje, i uvijek je korak do toga da budete navijači… Ne mogu i ne želim pobjeći od onoga što sam bio, a takav sam, na kraju krajeva, i dobio povjerenje hrvatskih građana, ali treba ‘delati’… Ankete su, kao što smo vidjeli u zadnjoj epizodi novije hrvatske povijesti, i u predzadnjoj i u pilot-epizodi, vrlo varljiva kategorija. I sve ih je teže uzimati potpuno ozbiljno i sa strahopoštovanjem. Gledati ih treba… Poruka svima, i HDZ-u i SDP-u je da su se u zadnjih nekoliko godina, naročito u zadnjih nekoliko godina opekli, i svi smo se opekli kad su ankete u pitanju.

Pojavila se i Škorina opcija. Mislite li da ima šanse na sljedećim parlamentarnim izborima?

Ja jesam za osvježenja u politici, ali sam isto tako i za institucije. Političke stranke su ustavna kategorija, institucije su, njihov rad i djelovanje su u određenoj mjeri uređeni zakonom, a u drugoj nije – ostavljeno je njima na volju da se prezentiraju građanima i da građani ocjene koliko su vjerodostojne, poštene, organizirane… Koliko sam poštuju demokratsku proceduru. Vrlo je važno da Hrvatska ima jake, stabilne, manje ili više, ali jake, stabilne i prepoznatljive političke stranke. A svakako će s vrijeme na vrijeme neka nova energija, duh ili neki dobar duh ili zloduh izaći iz boce ili iz pluća i biti tu neko vrijeme. Ne mislim da je loše da Hrvatska ima dvije jake stranke. Time ne pozivam na veliku koaliciju jer to nitko ni ne prihvaća jer ljudi znaju s kim imaju posla. U dobrom i u lošem smislu riječi.

Je li lakše birati ministre ili savjetnike?

Savjetnici nisu ministri, to je neusporedivo…

Iz vaše pozicije, s obzirom na vaše iskustvo, je li vam bilo lakše izabrati ministre ili savjetnike?

Kažu da sam sada direktno izabran, u drugom krugu sa 100.000 glasova prednosti, a ne 500.000 glasova. Pobjeda je čista, ali nije tako uvjerljiva. Kao predsjednik Vlade sam imao tu sreći i čast da smo u jednom krugu izbora za Sabor, mi, moja opcija, lista koju sam nosio dobili apsolutnu većinu u prvoj noći. Ta pobjeda je uvjerljivija od ove. Ali ipak ministre, uz svu autonomiju koju sam imao, biraš na dogovoran način, ne možeš baš dovesti tko ti padne na pamet, puno toga je zadano. Drugo je što ti ljudi upravljaju dosta autonomno na dnevnoj osnovi i novce i tako dalje…

Možemo li razjasniti vaš izbor gospođe Žarković?

Ovo su moji savjetnici od kojih će samo neki javno djelovati. Ne upravljaju resursima, novcem, proračunom…

Puno je bilo zamjerki na gospođu Žarković slijeva.

Što to znači slijeva?

Lijevo-liberalne udruge, stranke, pa čak i iz vaše bivše stranke ljudi nemaju nekih lijepih riječi. Kritiziraju je da je slala prosvjetne radnike na predavanja udruga poput “U ime obitelji”, dostavljala korespodenciju s novinarima Željki Markić…

A tko je Željka Markić, državni neprijatelj? Mislim, to je osoba s kojom se politički ne slažem ni u čemu. U tom slučaju ja sam izabrao savjetnicu, ako je to interes javnosti, a vidim da već danima ustvari nije i vidim da je bilo nekih tekstova koji su stvar totalno pojasnili i čini mi se da ljude to ne zanima. Kao predsjednik, u ovoj konstelaciji, biram ljude od kojih mogu dobit dobar savjet. Netko tko je četiri godine vodio Agenciju za odgoj i obrazovanje, i to prvi puta nakon što je njezin prethodnik to radio 12 godina, u vrijeme početka strategije znanosti i obrazovanje koja je donesena na prijedlog moje Vlade i mene kao predsjednika, kao i Kurikularna reforma, ja sam u tome osobno sudjelovao kao političar…

Procjenjujete da možete dobiti dobar savjet i zato ste je izabrali?

O ovome prvi puta govorim. Dakle, ako netko poznaje sustav, poznaje ga ta osoba. Što se tiče njezinih osobnih svojstava, to je osoba koja je uglavnom prošla neopažena te četiri godine i reći da nije napravila ništa – je ustvari kompliment. Ona nije mogla napraviti ništa u toj političkoj konstelaciji. Što se tiče “incidenta” na koji se nakačilo nekoliko ljudi, samo nekoliko ljudi, a onda neki ljudi to prihvatili. Radi se, koje li ironije, o slučaju u kojem sam osobno sudjelovao. I ta osoba me, nakon što dugo nismo komunicirali, tada nazvala i pitala, što da radim. Imate li neki savjet? Mi smo toliko bliski da smo na vi. S većinom ljudi sam ovdje na ti. Pitala me imate li neki savjet u ovoj situaciji ‘za ubit se’. Moj savjet je bio, ne bavim se aktivnom politikom, ali – gledajte da se sačuvate. Nekom ćete se sigurno zamjeriti. Kao za vraga, imam iskustvo i u tom slučaju. ali ružno je da nekoga tko je toliko uredan i nekontroverzan građanin, i osoba s iskustvom, radila je taj posao četiri godine, prikazujete homofobom. To je ružno i ona to nije. Takva osoba ne bi mogla biti moj savjetnik jer ja ovdje nemam socijalne revolucionare, ali imam ljude koji su slično mog uvjerenja. Za kraj, gospođa uopće nije stranački čovjek.

Gospodin Lozančić je također vaš savjetnik. Hoćemo li ikada doznati zašto je smijenjen?

Nije smijenjen, nego je dao ostavku pod pritiskom. Njega čak tada premijer Orešković nije želio odmah razriješiti. Ne znam koliko to još ikoga zanima, predsjednica to nije najbolje pojasnila.

Zanima javnost jer je predsjednica u kampanji vikala da je bio vaš privatni obavještajac?

To nije govorila u kampanji, ali je to rekla 2016. godine i to je pogrešno. To nije prihvatio čak ni Orešković kao kratkotrajni predsjednik Vlade. Koliko znam, doktor Lozančić je tada imao dogovor da odstupi jer je očito klima bila takva i da se angažira na nekom drugom značajnom poslu u državnoj upravi. U roku od dva tjedna je pala Vlada. I onda mu je povjerenje ukazano 2016. godine u jesen i to od strane Andreja Plenkovića.

Idete li u Jasenovac?

Otići ću u Jasenovac. Rado bih tamo ne govorio. Četiri ili pet puta sam držao govore. A ne bi govorio jer je to komemoracija. To nije politički skup. On je to bio, neizostavno, u nekim okolnostima. Nadam se da smo dovoljno zreli da tamo odemo u jednoj dostojanstvenoj koloni, da položimo cvijeće i sjetimo se što je tamo bilo i što se tamo dogodilo i da pokažemo, prije svega sebi da smo normalni i humani, i da pustimo bukače iz Srbije, koji uvijek koriste te dane, da upute riječi ljubavi i snošljivosti prema hrvatskoj državi. To mene kao političara hrvatske ljevice smeta, ali što ja tu mogu.

Bleiburg?

Na Bleiburg neću ići. Poznat je moj stav o tome. Bio sam tamo 2008. godine kao predsjednik SDP-a. Istovremeno sam otišao i u Maribor, u Tezno, gdje je zaista ubijeno više tisuća ljudi i zakopano tamo s tenkovima u rovovima… Vidjet ćemo kako će se uopće država Austrija očitovati o Bleiburgu jer Austrija je prije godinu dana donijela neke zakone i provodi ih bez obzira što je na vlasti jedna konzervativna koalicija. To je država i vladavina prava i znaju se pravila u Austriji.

Izmještanje Ureda – da ili ne? Onako kako je to činila Kolinda Grabar-Kitarović?

Ne, to sam već rekao. I to bez zlobe i ruganja. Naprosto smatram da to nije posao predsjednika Republike.

A pozivanje građana na kavu kao što je radio Stjepan Mesić?

Vidjet ćemo. Ovisno o okolnostima. Sigurno ne svake subote. Ima puno ljudi koji žele vidjet ovaj možda malo previše grandiozan prostor, bilo bi dobro kad bi hrvatska država i Vlada imali neki prikladniji prostor. Ako nemaju, nemaju. Stojim kod onoga što sam rekao: da mi ponude cijelu Visoku ja bi tamo otišao, ali vidim da će tamo otići predsjednica Republike, barem u jedan dio, tako da izgleda da ništa od toga. Neka barem uzmu ovu šumu jer zbog nje tu radi nekoliko ljudi.

Predsjednica je imala kartonski prikaz sebe. Kartonskog Milanovića nećemo gledati na Pantovčaku?

Pa dosta vam je ovaj.

Kada ste ispratili Kolindu Grabar-Kitarović rekla vam je da se javite. Jeste li se čuli?

Mislim da jesmo jednom.

Što mislite o funkciji bivšeg predsjednika, odnosno Uredu bivšeg predsjednika. Što u tom kontekstu očekujete od bivše predsjednice?

Da pomogne tamo gdje može i da radi. Jer ona je cijeli život provela u službi, jedno vrijeme je imala malo bolje prihode i vjerujem da će htjeti biti prisutna u svijetu i otprilike znam koje bi ponude i mogla dobiti. One nisu loše, ali pitanje hoće li je zadovoljavati.

Hoćete li vi ići na utakmice reprezentacije?

Vidjet ćemo. Kao predsjednik Vlade sam išao na utakmice i sportske događaje na kojima su sudjelovali i pobjeđivali hrvatske momčadi i ekipe. Bio sam na otvorenju Svjetskog prvenstva u nogometu u Brazilu 2014. Izgubili su dečki 3-1, otišao sam u svlačionicu, ali kamerama nismo dali da idu dolje. Otišli smo za Zagreb. Bio sam na finalu vaterpola u Londonu 2012. kad je Hrvatska smaknula Italiju.

Znači bodrit ćete dečke i cure s tribina?

Pretežno ispred televizora, jer to je njihov znoj i ne volim na tome plutati. Ne zato što je znoj nego zato što je njihov.

Facebook Komentari