Predsjednica Republike posmrtno dodijelila odlikovanje nadbiskupu zagrebačkom, kardinalu Franji Kuhariću

Ad

Velered predsjednika Republike Franje Tuđmana s lentom i Danicom, kao izraz najvišeg priznanja Republike Hrvatske za izniman doprinos u promicanju hrvatskih državnih i nacionalnih interesa u zemlji i inozemstvu, posebice za promicanje državljanskog jedinstva i nacionalnog zajedništva, državotvornosti i duhovnih vrednota hrvatskog naroda, predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović posmrtno je dodijelila nadbiskupu zagrebačkom, kardinalu Franji Kuhariću.

Kardinal Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački preuzeo je posmrtno dodijeljeno odlikovanje Velered predsjednika Republike Franje Tuđmana s lentom i Danicom.

Obraćanje Predsjednice Republike prenosimo u cijelosti:

„S osobitom radošću i ponosom dodjeljujem danas odlikovanje Velereda predsjednika Franje Tuđmana s lentom i Danicom zagrebačkome nadbiskupu kardinalu Franji Kuhariću – posmrtno.

Odluku o dodjeli ovoga Velereda imala sam čast potpisati 10. prosinca 2019. godine, u prigodi 20. obljetnice smrti prvoga hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana.

Taj povod nadahnuo me je u lipnju prošle godine predložiti hrvatskoj Vladi pokretanje postupka za ustanovljenje odlikovanja kojim bi se, uza sve ostalo, prvi hrvatski predsjednik, utemeljitelj moderne hrvatske države i vrhovni zapovjednik pobjedničke Hrvatske vojske u Domovinskom ratu dr. Franjo Tuđman uvrstio u red najviših hrvatskih državnih poglavara. Držala sam to svojom obvezom Predsjednice Republike koju danas ponosno i s velikim poštovanjem izvršavam.

Ovo je osobit i važan trenutak, kako zbog razloga što nam ih daju svijetle uspomene dvojice hrvatskih velikana, tako i radi svega onoga što njihovi životi i djela kao politički putokaz i duhovno nadahnuće znače nama danas i što će značiti novim naraštajima Hrvata za buduća vremena.

Prije svega, ovo je osobit i važan dan za Republiku Hrvatsku, koja ustanovljenjem i dodjelom ovoga Velereda u redu najviših državnih odlikovanja koja nose imena hrvatskih državnih poglavara, na posebice svečan način izražava svoju suverenost.

Ovo je, uvjerena sam, poseban dan i za Zagrebačku nadbiskupiju, kao i za cijelu Crkvu u Hrvata, jer se dodjelom ovoga Velereda kardinalu Franji Kuhariću ujedno izražava zahvalnost za sve što je Crkva kroz povijest učinila za opstojnost, napredak i duhovnu dobrobit hrvatskoga naroda u Domovini i diljem svijeta. Upravo je predsjednik Tuđman Katoličku Crkvu držao ustanovom kojoj pripada „stožerno mjesto“ u „duhovnom oblikovanju, pa i održavanju hrvatskog nacionalnog bića“, kako se izrazio u svojem predavanju na Sveučilištu u Torontu 1987. godine, što je kasnije više puta ponovio u svojim govorima.

Povijesno vrijeme u kojemu je, kao političar i predsjednik, djelovao dr. Franjo Tuđman bilo je bremenito. Današnje vrijeme i ustavna pozicija Predsjednika, odnosno Predsjednice Republike, postavljaju druge i drukčije zadaće. Mnogi će reći – manje. Ipak, izravni izborni legitimitet primljen od hrvatskih državljana, a posebice predsjednička prisega, svakog hrvatskog predsjednika politički i moralno jednako obvezuju tu najvišu državničku dužnost obnašati onako kako je to činio dr. Franjo Tuđman: savjesno i odgovorno, na dobrobit hrvatskog naroda i svih hrvatskih državljana.

Obnašala sam svoj mandat u duhu optimizma i vjere u svoj narod i svoju Domovinu, u duhu političkih načela progresivnog modernog konzervativizma, te u duhu vjere i morala, u čemu sam uvijek nalazila nadahnuće i u primjeru života kardinala Franje Kuharića.

Ni trenutka nisam bila u dvojbi tko prvi zaslužuje primiti ovaj Velered. Ne samo vjernici katolici, nego i svi ljudi dobre volje, tijekom gotovo triju desetljeća njegove službe kao zagrebačkoga nadbiskupa, nepodijeljenim su osjećajima poštovanja i privrženosti prepoznavali u njemu čovjeka duboko prožeta Evanđeljem. Bio je potpuno posvećen dobru katoličkih vjernika, ali jednako tako, svakog čovjeka; dobru svojega naroda i Domovine, međunacionalnom pomirenju, te ekumenskom i međuvjerskom dijalogu i zaštiti dostojanstva i života svakog ljudskog bića. Nadahnut primjerom vjere i domoljublja svojega prethodnika Bl. Alojzija Stepinca, u teškom razdoblju jugoslavenskog komunističkog poretka branio je slobodu vjere i pravo hrvatskoga naroda na ravnopravnost i slobodu, da bi u godinama stvaranja i obrane neovisne hrvatske države čvrsto stao u obranu hrvatskih nacionalnih i državnih prava, te isto tako čvrsto od svih zahtijevao pridržavanje načela ljubavi prema svakom čovjeku.

Predsjednik Tuđman imao je u njemu kao državnik iskrenog prijatelja, kako u potpori temeljnim ciljevima svoje politike, tako i u kritičkoj riječi, kao čovjek i kao vjernik, posebice u posljednjem razdoblju svojega života. U tom zajedničkom radu za opće dobro obojica su imala iskrenu potporu i poštovanje hrvatskoga naroda i svih ljudi dobre volje.

Poštovani uzvanici,

Samo država koja uvažava, poštuje i zna nadograđivati baštinu svojih političkih i duhovnih velikana ima sigurnu budućnost. Samo narod koji njihovom djelu izražava zahvalnost i u njima zna naći nadahnuće za izgradnju budućnosti, tu budućnost zaslužuje.

A hrvatski narod ne oskudijeva velikanima koji zaslužuju ovo odlikovanje, koje, vjerujem, ima iznimnu političku i moralnu važnost. Vjerujem kako će ovaj svečani čin postati tradicijom koju ćemo ponosno i dostojanstveno održavati.

Dopustite mi još zahvaliti svima koji su dali potporu ustanovljenju ovoga odlikovanja. Hvala Vladi i zastupnicima u Hrvatskome saboru, koji su moj prijedlog podržali izvršnim i zakonodavnim odlukama te svima zaslužnima za idejno rješenje i izradu odlikovanja.

Uzoriti gospodine kardinale Bozaniću, izvolite primiti Velered predsjednika Franje Tuđmana s lentom i Danicom, koju s osobitim poštovanjem imam čast posmrtno dodijeliti Vašem prethodniku uzoritom gospodinu Franji Kuhariću, nadbiskupu zagrebačkom.“

Zahvala kardinala Bozanića Predsjednici

Prigodna riječ zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića tijekom svečanoga primanja odlikovanja Velereda predsjednika Republike Franje Tuđmana s lentom i Danicom koje je kardinalu Franji Kuhariću posmrtno dodijelila predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović, Predsjednički ured, Zagreb-Pantovčak, petak 14. veljače 2020.

Cijenjena gospođo Predsjednice Republike Hrvatske!

1. Kao zagrebački nadbiskup i kao izravni nasljednik kardinala Franje Kuharića u nadbiskupskoj službi, s puno poštovanja sudjelujem u ovoj svečanosti u kojoj ste njemu dodijelili visoko državno odlikovanje, nazvano imenom prvoga hrvatskog predsjednika, dr. Franje Tuđmana. Znakovito je i to da je prvi nositelj toga odlikovanja upravo kardinal Franjo Kuharić.

U ovome Veleredu čitam prepoznavanje i priznanje onoga o čemu u hrvatskome narodu i u hrvatskome društvu postoji visoka suglasnost: da je kardinal svojom višestrukom zauzetošću za dobro, obranom vrednota i moralnih načela, promicanjem istine i pravednosti, kao istinski vjernik i pastir, očitovao ljubav prema svome hrvatskom narodu i Domovini, i da je bio iznimno osjetljiv prema svakomu čovjeku, a osobito prema ljudima koji trpe i koji su u potrebi.

Sukladno stavovima i duhovnosti koju je gajio kardinal Franjo, siguran sam da ni u ovome priznanju on ne bi volio da u prvome planu bude njegova osoba, nego Crkva, otajstvo Božje prisutnosti u svijetu po zajednici vjernika. On je na zemlji živio kao službenik Crkve, kao poslužitelj Isusa Krista i njegove Radosne vijesti.

2. Pamtim susret na kojemu sam u ovom Predsjedničkom uredu sudjelovao, 29. rujna 1997. godine, u zajedništvu s blagopokojnim kardinalom Kuharićem, prvim apostolskim nuncijem u Republici Hrvatskoj i s nekoliko subraće biskupa, na poziv predsjednika Tuđmana.

Tom je prigodom, predsjednik Tuđman – obraćajući se kardinalu Kuhariću – rekao: „Hvala Vam za sve što ste bili i učinili u onim teškim komunističkim vremenima za našu Crkvu, osobito u danima uspostave samostalne i demokratske Hrvatske, a također i u ratnim te poratnim godinama. U hrvatskoj povijesti bit ćete, jamačno, zapisani krupnim slovima: zbog svoje ljudskosti i dosljednosti, razboritosti i otvorenosti, nepristranosti i djelotvornosti”.

Na te riječi hrvatskoga državnika – između ostaloga – kardinal je uzvratio rekavši: „Ja sam […] nastojao slijediti principe koji su nužni da bi se poštivao čovjek i koji su nužni da bi se među ljudima ostvarivali časni i pošteni odnosi, a i ono što smo uvijek zastupali, tj. dostojanstvo čovjeka. To smo zastupali i za narod […] Zato smo uvijek željeli da hrvatski narod doživi svoju slobodu, svoju samostalnost”.

Smatram vrijednim navesti i sljedeće njegove riječi upućene predsjedniku Tuđmanu: „Vi ste u to ostvarenje (slobodne, neovisne, demokratske države Hrvatske) uložili sve svoje energije, uložili ste i svoj život, uložili ste svoje znanstveno iskustvo i svoje povijesno znanje. I zato i prema Vama osjećamo tu zahvalnost, jer se je Vašim nastojanjem dogodio dar hrvatskom narodu: sloboda. A to je Božji dar. U povijesti se veliki događaji dobra ne događaju bez Božje pomoći”.

Prigodno je da ovdje ponovno odjeknu te riječi i one koje nas podsjećaju da je hrvatski narod, „izložen ratu koji nije želio, bio složan”. Kardinal kaže: „Složan u Domovini, složan u tuđini, tako da su i svi Hrvati diljem svijeta osjetili da se radi o sudbini, o sudbinskim odlukama za cijelu našu budućnost«.

3. Danas su se dvojica Franja, kako su o njima ljudi rado govorili i promatrali ih poput dvaju stupova, susrela u simbolici odličja. Gledano vjernički, niti jedna pohvala nema preveliku važnost i ovo odlikovanje njima nije potrebno, ali smatram da je ta Vaša gesta, poštovana gospođo Predsjednice, izniman znak za našu sadašnjost. Simboli su sažetci života, poticaji za nadanja, osviještenje vrednota i učvršćenje identiteta. Kada su istinski, simboli su najjača stvarnost, važni za život zajednica i naroda. Kada se njih dokida, narod se ostavlja u nesigurnosti; prepušten je hiru povijesnih događanja, oslabljenih korijena i nejasnih ciljeva.

Vama, gospođo Predsjednice, zahvaljujem na gesti odlikovanja kardinala Franje Kuharića „Veleredom predsjednika Republike Franje Tuđmana s lentom i Danicom”. Ta gesta je poticajna za sve nas, da bismo se još više nesebično ugrađivali u rast domovine Hrvatske onakvom ljubavlju kakvoj nas uči Krist Gospodin. Vjerujem da hrvatski ljudi osjećaju u svome srcu da su dio ovoga odlikovanja i da ga i oni, po Vašim rukama, očituju kardinalu Kuhariću kao svoju zahvalu. Mislim pritom posebno na sve koji su dio one žrtve za Domovinu, od koje Hrvatska živi, a to su prije svih hrvatski branitelji.

Na kraju Vašega predsjedničkog mandata, cijenjena gospođo Kolinda Grabar-Kitarović, zahvaljujemo na dobru koje ste tražili, koje ste uspjeli ostvariti, za koje ste živjeli i za koje ste se nesebično žrtvovali. Želimo Vam da se u daljnjemu životu, otvoreni Božjim nadahnućima, ne umorite gorljivo zalagati za one vrjednote koje su nužne za život domovine nam Hrvatske, prenosi Ika.

Facebook Komentari