Galloizam: Život s roditeljima u Hrvatskoj nema rok trajanja

Piše: Kristina Gallo

Roditeljski dom je naša baza, a roditelji su nam najvažnija potpora. Međutim, kako ptice napuštaju gnijezdo, tako i mladi ljudi trebaju u određenom trenutku napustiti roditeljski dom i zasnovati vlastiti.

Priča žene od 46 godina koja živi s majkom zastrašujuća je, pogotovo zbog miješanja u privatni život odrasle osobe koja ima dečka i želi izlaziti, dok joj mama to ne dopušta. Roditelji će uvijek brinuti i biti roditelji, bez obzira koliko godina njihova djeca imaju, no postoji jedan presjek koji mijenja ovaj odnos u trenutku kad potomci zasnuju vlastite obitelji i promijene adresu. No, da li zaista svi postaju samostalni i odlaze od roditelja u nekoj prikladnoj dobi, recimo, 25 godina?

U Hrvatskoj u 2017. godine je s roditeljima živjelo 73,2 posto stanovnika u dobnoj skupini od 18 do 34 godine, što je ujedno najviši udio u Europskoj uniji. Naime, prema podacima za 2017., u Finskoj je samo 18,7 posto stanovnika u istoj dobroj skupini živjelo s roditeljima.
Taj podatak povezan je s još jednim negativnim pokazateljem – stanovnici Hrvatske najkasnije napuštaju roditeljsko kućanstvo, a prema posljednjim raspoloživim podacima za 2018., u trenutku kad se odluče na preseljenje u prosjeku imaju 31,8 godina.

Kad pogledate situaciju iz jedne zone komfora, život s roditeljima nudi mnoge povlastice. Mama kuha i pere, otac donosi novce u kuću, ti ne radiš i jedino bi trebao pomoći u kućanskim poslovima. Ili, možda radiš a nemaš dovoljno za vlastiti stan, pa te roditelji žale i primaju neki sitniš od tebe, da te ne zakidaju za plaću, i kako bi ti ostalo za provode.

Život s roditeljima i nakon što se sin ili kćer ožene nije rijetka pojava. Dok je takav život u obiteljskoj kući još donekle podnošljiv, jer svatko može imati svoj kat i zasebne prostorije u kući, u stanu je prava noćna mora.

Jedan takav primjer je gospodin X. Živi sa ženom, sinom tinejdžerom i vlastitim ocem koji ima već preko 70 godina. Otac ima određene zdravstvene probleme i zahtijeva medicinsku njegu, a sin ima svoje tinejdžerske mušice. Supruga od gospodina X-a je u radnom odnosu i sve je na njenim leđima, kuhanje, pranje , čišćenje , a onda i obaveze na poslu. Pokušao se pregraditi stan da bi obitelji bilo udobnije, no nije puno pomoglo. Sin treba privatnost, neće cure voditi u sobu s djedom. A kako da dođe do privatnosti, kad mu to vlastiti otac nije omogućio?

Reći će neki, financijski problemi su veliki, plaće su male, kako uopće doći do vlastitog stana? E pa bolje je ići i u podstanare nego živjeti s roditeljima nakon što ti napuniš 30 godina , a roditelji počnu starjeti i gunđati. U tim godinama ljudima treba mir da bi sačuvali svoje krhko zdravlje, a ako mu sin ili kćer dolaze pijani s noćnog izlaska u kasne sate, ne mogu ni oni mirno spavati.

Život s roditeljima nakon 30-te je faktor neuspjeha. Ako si muško, nećeš biti poželjan partner jer živiš s mamom. Ako si žensko, bit ćeš razmažena odrasla curica koja ne zna ništa napraviti sama. Recimo da živite privremeno s roditeljima dok se ne steknu uvjeti za financijsku samostalnost. Rok probacije može se produžiti unedogled. Sve vaše svađe su i svađe vaših roditelja. Ako se sukobiš s partnerom, svekrva se nameće kao sparing partner. Naravno, njen sin nema mane, a ti moraš još učiti.

Također se postavlja i pitanje tretmana ostarjelog roditelja koji iznenada u vlastitom stanu postaje smetnja. Unuk bi malo privatnosti, ajde prošeći. Snaha mora u kupaonicu, ajde prošeći. Starački dom se čini kao dobra alternativa, no nemaju svi novaca za tu instituciju. Roditelji dolaze u poziciju raka samca i moruzgve, gdje iznenada moraju hraniti parazita kojeg su sami stvorili. Tako samostalnost zapravo gubi smisao, jer onaj tko živi s roditeljima dugo vremena nikad neće saznati što znači biti neovisan i brinuti se za sebe i svoju obitelj.

Facebook Komentari