Nakon nekoliko mjeseci veze Lene uvijek izgubi volju. I to kod svake veze. Psihologinja Gertrud Wolf objašnjava zašto bi za Lenu i ljude poput nje, bilo važno da istraju barem jednom u vezi.
„Najradije bih opet pobjegla”, kaže Lena. I to nije prvi put da od nje čujem ovu rečenicu. Naprotiv. Otkako ju znam, sve njezine veze se odvijaju po istoj šabloni: nakon ekstremne faze zaljubljenosti slijedi naglo otrežnjenje i mamurluk iz kojeg Lena ne zna izići nikako drugačije nego bijegom.
I opet sjedi preda mnom, veza s posljednjim dečkom je stara pet mjeseci, i opet se bori protiv impulsa bježanja iz veze. Dosadno joj je, kaže. Ono što joj je još do prije koji dan bilo „slatko” ju sad uzrujava. I njegovi vicevi su ju još donedavno više nasmijavali. Da, još donedavno je sve bilo tako lijepo!
Lena jako dobro poznaje ovu situaciju ali ovaj put će pokušati reagirati drugačije. Želi ostati jer su osjećaji prema ovom muškarcu jači nego inače. Osim toga joj je u međuvremenu jasno da može pobjeći ali da ne može pobjeći od sebe.
„Bijeg zaista nije dobro rješenje”, kaže terapeutica za odnose Gertrud Wolf. U svakom slučaju to nije dobro kada postoji želja da se shvati i promijeni vlastito ponašanje. Leni je potrebna hrabrost ako želi ostati u vezi i prekinuti s dosadašnjom navikom. I skupiti hrabrost suočiti se sa strahovima od kojih uvijek bježi.
Mamurluk nakon pijanstva
Razlozi zbog kojih osobe poput Lene uvijek iznova bježe su različiti. Problemi, kako nadalje kaže Wolf, mogu nastati već u trenutku zaljubljivanja.
„U trenutku zaljubljivanja je naš mozak preplavljen drogama. Serotonin, dopamin i opijati se miješaju u koktel droga kakvog nikad ne bi mogli kupiti u ljekarni”, kaže Wolf.
No bez obzira na to koliko smo na početku „drogirani”, opijenost ubrzo nestaje. Isto tako što i prestaje i svaka zabava. Svjetla se pale i slijedi (ponekad bolno) otrežnjenje.
Poput ovisnika
„Mi se danas zaljubljujemo u potpuno strane osobe”, kaže Wolf. I to zahvaljujući platformama poput Tindera. I zbog toga jer nam koktel droga zamagli pamćenje, isprva nismo svjesni osobe koja je pred nama. Neugodna iznenađenja naravno nisu isključena. Ako se isprva upoznamo kao prijatelji tada otrežnjenje, ako i dođe, nije tako bolno.
No na mnoge zaljubljenost i s tim povezan osjećaj daje osjećaj ovisnosti. I Lena obožava ovu eksploziju osjećaja: uzbuđenje, zabava, osjećaj lakoće.
Terapeutica Wolf savjetuje umjerenost. „Ja bih preporučila da se isprva ne opustimo previše i da tu i tamo stanemo na kočnicu. To je kao kod alkohola: tu i tamo treba popiti malo vode. Onda ni mamurluk neće biti tako strašan”.
Nesigurno vezanje
„Koktel droga djeluje pola godine tada opet moramo pronaći novu čokoladu. I odjednom ponovno osjećamo strahove od vezanja”, kaže Wolf.
To, kako pretpostavlja Wolf, mogu biti razlozi i za Lenino ponašanje. „Mi razlikujemo razne tipove vezanja. Lena bi mogla spadati u kategoriju „nesigurno vezanih”.
Teorija vezanja o kojoj Wolf govori proizlazi iz učenja dječjeg psihijatra Johna Bowlbyja i opisuje „nastanak i moguće promjene ponašanja pojedinih osoba kad je u pitanju vezanje”.
Prema ovoj teoriji neke osobe sa strahom od vezanja su u djetinjstvu imale iskustvo da su opasnim situacijama bile ostavljane same. Roditelji jednostavno, zbog različitih razloga, ne raspoznaju probleme djeteta koje ostaje bez utjehe i podrške.
Dijete ovakvo roditeljsko ponašanje doživljava kao odbijanje što je bolno iskustvo koje ne žele ponoviti. U budućnosti zato svoje probleme zadržava za sebe i pokušava negativne osjećaje izbjegavati koliko god je to moguće.
Kada strah prevlada
„Ovakve nesigurno povezane osobe kasnije imaju problema upuštati se u dugotrajne veze”, kaže Wolf. Strah ovdje igra veliku ulogu bilo da se radi o strahu od gubitka ili o strahu padanja u nečiju ovisnost.
Lena mi je već često pričala o svom ocu. O tomu kako joj on vrlo brzo počinje ići na živce jer misli da sve zna bolje čime joj daje osjećaj da ju ne razumije. Zato najradije drži prostorni odmak.
Otac i majka su naši prvi partneri i oni time polažu strukture na kojima gradimo sve naše buduće veze”, kaže Wolf. Stoga nije slučajno da se Lena u odnosu prema svojim partnerima u određenim situacijama prisjeća oca. „To je naučeni ples kojeg ponavljamo uvijek iznova”.
Ljubav je (i) odluka
Dobra vijest je da kao odrasli možemo naučiti nove plesne korake. No to iziskuje suočavanje s vlastitim strahovima od vezanja. Na početku to znači oduprijeti se početnom impulsu bježanja. Jer: ljubav kao izvanredno stanje ne može biti dugotrajna. Tko se drži ovog ideala, taj će, kako kaže terapeutica, čitav život bježati. Što je doduše također jedna od mogućnosti.
No pitanje je želim li se držati ovog ideala? Tako se i Lena mora odlučiti želi li svom trenutnom partneru pružiti šansu i bez dopaminskog koktela, piše DW.
