DOKUMENT Aleksić poslao sudu detaljno očitovanje na šest stranica: VSRH mora prije svega odgovoriti na pitanje jesu li CHF ugovori ništetni

Goran Aleksić, bivši korisnik CHF kredita i umješač u oglednom postupku na Vrhovnome sudu RH oglasio se priopćenjem medijima koje prenosimo u cijelosti:

Obavještavam hrvatsku javnost da sam 2. siječnja 2020. predao Vrhovnome sudu RH svoje očitovanje o oglednom postupku vezanom za konvertirane CHF kredite, i time iskoristio svoje pravo na očitovanje na temelju članka 213.a Zakona o parničnom postupku, budući da i ja vodim sudski postupak protiv Addiko banke zbog obeštećenja na temelju kolektivne sudske presude u slučaju franak, a u međuvremenu sam konvertirao CHF u euro na temelju zakona.

Najprije želim naglasiti kako se u medijima tu i tamo pogrešno interpretira taj ogledni postupak, i izjavljuje se kako se na temelju toga odgovora utvrđuje imaju li potrošači koji su konvertirali kredite pravo na obeštećenje. To nije točno. Konkretno pitanje glasi jesu li nepostojeći odnosno ništetni sporazumi kojim je provedena konverzija CHF u euro.

Na 6 stranica očitovanja sam detaljno, ali i sažeto, obuhvatio sve bitne aspekte važne za konvertirane kredite, a ovim priopćenjem ukratko dajem pregled onoga što dokazujem u svojem očitovanju, ukratko tvrdim sljedeće:

1. Pitanje iz oglednog postupka ne odnosi se na privatne tužbene zahtjeve potrošača u slučaju franak, a ukoliko se i odnosi na poneki tužbeni zahtjev, takvih zahtjeva ima toliko malo da nije trebalo pokrenuti ogledni postupak s takvim konkretnim pitanjem. Prava pitanja su pitanje ništetnosti ugovora i podredno ako ugovori nisu ništetni – pitanje izračuna obeštećenja nakon konverzije.
2. Postavljeno pitanje u oglednom postupku jest površno, i potencijalni odgovor na to pitanje kako je aneks valjan može dovesti u zabunu kompletno sudstvo koje se bavi slučajem franak.

3. Vrhovni sud RH mora prije svega odgovoriti na pitanje jesu li CHF ugovori ništetni.

4. Ako VSRH odluči da osnovni ugovori nisu ništetni, Vrhovni sud RH mora odgovoriti na pitanje kako se točno utvrđuje obeštećenje za potrošače koji su konvertirali CHF kredite. Dao sam u očitovanju svoj matematički dokaz da ja nisam obeštećen.

5. Usporedba euro i CHF potrošača u konkretnom postupku jest irelevantna, jer jedino relevantno, i jedino pravilno, jest usporediti CHF potrošača koji jest i CHF potrošača koji nije izvršio konverziju u njihovim pravima, dakle uspoređivati se može i smije međusobno jedino one potrošače koji imaju CHF kredite u odnosu na to jesu li ili nisu te kredite konvertirali. Naime, potrošač koji jest izvršio konverziju nakon presude za obeštećenje ne smije biti u financijskoj prednosti ispred potrošača koji dobije isto takvu presudu, a prije toga nije izvršio konverziju CHF kredita. Takva matematička usporedba moguća je isključivo i jedino vještačenjem.
6. Konkretno, ja nisam obeštećen konverzijom, a nisu niti drugi potrošači, za što konačnu potvrdu izračuna može dati samo i jedino sudski vještak, pa je onda svaki takav kredit i učinke konverzije u kontekstu prava na obeštećenje potrebno vještačiti na općinskim sudovima, u skladu s presudom Suda EU C-118/17.

7. Banke tvrde kako su one konvertiranu glavnicu pokrile preplatama anuiteta odnosno preplatama iz simulacije euro kredita. Stvarna glavnica utvrđuje se na temelju početnoga otplatnog plana bez rasta kamate i bez rasta tečaja. Ta stvarna glavnica jest činjenično stanje nakon kolektivne presude, i za tu stvarnu glavnicu bilo je potrebno samo i jedino uplatiti onoliko iznosa anuiteta koliko je predviđeno početnim otplatnim planom u početnim kunskim iznosima. Taj početni otplatni plan premašen je za iznos kuna koji valja utvrditi vještačenjem i dosuditi potrošačima za restituciju. Tvrdnje banaka potpuno su neutemeljene, nisu izraz činjeničnog stanja, nego su izraz njihove težnje da ne plate svoje dugove potrošačima.

8. Vrhovni sud RH osim odgovora na pitanje – jesu li aneksi ništetni – mora dodatno i obrazložiti konkretno pravo potrošača na obeštećenje, jer ukoliko odgovor bude takav da je aneks valjan, dakle samo i jedino na to konkretno pitanje iz oglednog postupka, stvorit će se dodatna konfuzija na sudovima u vezi s desecima tisuća predmeta vezanim za konvertirane CHF kredite.

9. I konačno, nakon gotovo 8 godina kolektivnog slučaja franak još uvijek nemamo odgovore na sva pravna pitanja. Da je sudstvo svoju konačnu odluku donijelo prije 2015., konverzije nikada ne bi bilo, pa u tome smislu odgovornost sudstva i sada jest najveća moguća, i ne bi bilo dobro da opet ostanemo na „streljani“ bez riješenih temeljnih pitanja, a za konvertirane kredite temeljno pitanje jest pitanje obeštećenja, a ne pitanje valjanosti aneksa.

Dostavljam i kompletno očitovanje, koje je dopušteno citirati javno, piše Goran Aleksić, saborski zastupnik SNAGE.

Vrhovni sud Republike Hrvatske
Vijeću iz predmeta Gos-1/2019-5

Predmet:
Očitovanje na pokrenuti ogledni postupak Gos-1/2019-5
na temelju članka 213.a Zakona o parničnom postupku

Uvaženi i časni suci,
vijećnici po predmetu Gos-1/2019-5,
dostavljam očitovanje u svojstvu umješača po tome predmetu u vezi s mojim predmetima koji se vode na Županijskome sudu u Splitu, Gž-1011/18 (prvi stupanj OGS Zagreb P-5080/16-27) te na Općinskome sudu u Zagrebu, P-4639/19.

Dana 27. srpnja 2015. pokrenuo sam sudski postupak protiv Addiko banke d.d. kojim tražim utvrđenje ništetnosti ugovora o kreditu s valutnom klauzulom CHF podredno ništetnost ugovornih odredaba o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli CHF, i taj postupak trenutno je na drugome stupnju na rješavanju po predmetu Gž-1011/18 u Splitu, nakon što je na prvome stupnju utvrđeno da bi ugovor bio ništetan da nije izvršena konverzija CHF kredita. Da, točno tako je utvrđeno na Općinskome građanskom sudu u Zagrebu – bio bi ništetan, ali zbog konverzije po mišljenju sutkinje Carmen Topalušić to nije tako (predmet P-5080/16-27), jer u međuvremenu sam aneksom ugovorio i proveo konverziju CHF u euro na temelju zakona. Sutkinja Topalušić je svojom prvostupanjskom presudom utvrdila da bi ugovor koji sam sklopio s Addiko bankom bio ništav zbog nepoštene valutne klauzule CHF, ali zbog toga što sam sklopio aneks za konverziju to više nije bitno.
Citiram dio presude koji se na to odnosi:

U vrijeme kada sam dobio ponudu konverzije nisam imao pravnu sigurnost vezano za ništetnost valutne klauzule CHF, pa sam pristao na konverziju, jer ništetnost ugovorne odredbe utvrđuje sud, a ne ja ili netko treći. Nisam se usudio riskirati u očekivanju potvrde ništetnosti valutne klauzule CHF. No, unatoč tome nisam odustao od sudskog postupka, jer ukoliko bi sud utvrdio ništetnost VK CHF, onda ta konverzija nema i ne smije imati utjecaj na moja prava do konverzije. Upravo je prvostupanjski sud u mojem predmetu, čak i prije Visokoga trgovačkog suda u presudi Pž-6632/17, utvrdio da je primjena valutne klauzule CHF uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na moju štetu, ali je istodobno suprotno stavu Vrhovnoga suda RH iz revizije Rev-2868/18 utvrdio da to više nije bitno, doduše u to doba još nije ta revizija bila donesena.
Žalio sam se na prvostupanjsku presudu, i čekam odluku Županijskoga suda u Splitu još od travnja 2018., koji po mojem mišljenju još uvijek čeka odluku Vrhovnoga suda RH po dva bitna pitanja:
1. Pitanje ništetnosti CHF ugovora o kreditu.
2. Pitanje konkretnih prava na obeštećenje nakon konverzije CHF kredita.
Dana 6. lipnja 2019. pokrenuo sam i drugi sudski postupak, predmet P-4639/19 na OGS-u Zagreb, u kojemu tražim isplatu na temelju ništetnosti ugovora ili podredno isplatu na temelju ništetnosti ugovornih odredaba o kamati i valuti CHF. Taj postupak morao sam pokrenuti iz dvaju razloga:
1. Zbog toga što u prvome postupku tražim samo deklaratorno utvrđenje ništetnosti ugovora podredno ništetnosti ugovornih odredaba o VK CHF i PKS.
2. Zbog toga što mi je 13. lipnja 2019. bio rok za potraživanje preplaćenih kamata, pa sam morao tužiti na vrijeme.

Budući da oba sudska postupka imaju veze s konkretnim oglednim postupkom, kao umješač dajem ovo očitovanje o konkretnom predmetu Gos-1/2019-5, i molim da ga uvažite kao relevantno i utemeljeno očitovanje koje je važno za konkretni predmet.

O OPRAVDANOSTI OGLEDNOG POSTUPKA

Ogledni postupak koji je pokrenut smatram neopravdanim i nepotrebnim. Naime, velika većina sudskih postupaka vezanih za potraživanja iz konvertiranih CHF kredita, a tako i postupci koje sam osobno pokrenuo, uopće ne sadrže zahtjev za utvrđenje ništetnosti odnosno nepostojanja aneksa kojim je provedena konverzija. Velika većina sudskih postupaka, a takvi su i sudski postupci koje sam osobno pokrenuo, bave se sljedećim utvrđenjima:
1. Utvrđenjem ništetnosti osnovnih ugovora.
2. Podredno utvrđenjem ništetnosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli CHF.
3. Utvrđenjem kondemnatornog zahtjeva za isplatu na temelju ništetnosti ugovora.
4. Podredno utvrđenjem kondemnatornog zahtjeva za isplatu preplaćenih anuiteta i pripadajućih zateznih kamata do dana konverzije na temelju ništetnih ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli CHF i o promjenjivoj kamatnoj stopi.
Budući da je ogledni postupak pokrenut u vezi s pitanjem koje se uopće ne postavlja kao deklaratorni tužbeni zahtjev, smatram da je ogledni postupak trebalo odbaciti.

O KONVERZIJI CHF U EURO

Konverzija valutne klauzule CHF u valutnu klauzulu euro provedena je u vrijeme kada još nije bilo pravomoćno utvrđeno da je valutna klauzula CHF ništetna. Budući da je naknadno valutna klauzula CHF utvrđena ništetnom, ona je ništetna ex tunc, od samoga početka svakoga ugovornog odnosa, pa je tako ništetna od početka mojeg ugovornog odnosa s Addiko bankom, kako na početku tako i na dan konverzije u mojem konkretnom ugovoru o kreditu. Ništetnost valutne klauzule CHF i ništetnost promjene kamatne stope na dan konverzije znače:
1. Da preostala glavnica prije konverzije izražena po realnom tečaju s povećanjima kamata odlukom banke i tako prikazanom prometu po kreditu ne postoji odnosno ne vrijedi.
2. Da postoji i vrijedi samo preostala glavnica po početnome otplatnom planu, u kunskom iznosu, bez rasta tečaja i bez rasta kamate.
3. Da je konverzija provedena u odnosu na nepostojeću glavnicu, pa stoga ta konverzija nema učinak na moje pravo na obeštećenje na temelju ništetnih ugovornih odredaba.
4. Da banke, pa tako niti Addiko banka, nisu potrošile niti jednu jedinu kunu za konverziju preostale glavnice, jer su dapače dužne vratiti zbog ništetnosti povećanja kamata i rasta tečaja sve kunske iznose koje su naplatile iznad početnoga otplatnog plana.
Konverzija je provedena tako da je izvršena simulacija euro kredita, a u samoj toj simulaciji dogodile su se sljedeće temeljne nepravilnosti i nezakonitosti:
1. Simulacija sadrži nepoštene kamatne stope iz euro kredita, koje su rasle samovoljom i odlukom banke, bez ugovorenih parametara za promjenu kamatne stope, jer općenito parametri nisu ugovoreni kako u CHF tako niti u euro kreditima, a na kraju krajeva niti u potrošačkim kunskim kreditima. Banke su, dakle, u svim potrošačkim kreditima u razdoblju iz kolektivne presude ugovarale nepoštene promjenjive kamatne stope, a to je potvrdio i Visoki trgovački sud u presudi Pž-6632/17 na 44. stranici, citiram taj dio presude: „Odredba prema kojoj je ugovorna kamata promjenjiva prema odluci banke već je utvrđena nepoštenom odnosno ništetnom, i to u svim ugovorima o potrošačkom kreditiranju, a ne samo u ugovorima s valutnom klauzulom u švicarskim francima.“ Dapače, banke su na takav način ugovarale sve promjenjive kamatne stope u svim potrošačkim kreditima zaključno sve do 10. siječnja 2013., jer dotad nije bilo konkretno propisano kako točno mora izgledati struktura promjenjive kamatne stope, ali je unatoč tome kamatna stopa ipak morala biti najmanje odrediva u skladu sa člancima 269. do 272. Zakona o obveznim odnosima. Razmjeri primjene bankarskih nepoštenih potrošačkih ugovora ogromni su i pogubni za naše društvo u cjelini. Procjenjujem da je do 10. siječnja 2013. najmanje 300.000 potrošačkih ugovora ugovoreno s nepoštenim kamatnim stopama, bez obzira na valutnu klauzulu.
2. Na temelju simulacije u aneksu je nametnuta marža u kamatnoj stopi koja je utvrđena u svim euro kreditima samovoljno odlukom banke, bez ugovaranja s euro dužnicima koji imaju euro kredite od početka, pa je onda takva marža nametnuta po principu uzmi ili ostavi i u mojem tipskom aneksu za konverziju, i morao sam potpisati takvu ogromnu maržu da bih proveo konverziju.
Zakon je imao intenciju da se izjednače CHF dužnici s euro dužnicima, nije imao intenciju uklanjanja nepoštenih ugovornih odredaba, ali to izjednačavanje nije se dogodilo zbog sljedećih činjenica:
1. Potrošači koji su od početka imali euro kredit, imaju ugovorene nepoštene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, na jednak nepošteni način kao i ja u svojem osnovnom CHF ugovoru.
2. Potrošačima koji su od početka imali ugovoren euro kredit banke su, pa tako i Addiko banka, samovoljno i jednostrano utvrdile marže tijekom 2013. godine te su o tome poštom obavijestile potrošače, ali nisu te marže i ugovorile s potrošačima. Revizijom Rev-1172/18 utvrđeno je nedvojbeno da se tako jednostrano i izvanugovorno utvrđena kamatna stopa i dalje smatra nepoštenom.
3. Nama koji smo konvertirali CHF u euro sve te nepoštene promjene kamatnih stopa i nepošteno utvrđene marže nametnute su po principu uzmi ili ostavi, pa je potpisom aneksa umanjena šansa za dobivanje obeštećenja ukoliko bi netko tužio konkretne preplaćene kamate iz simulacije euro kredita, dok isti takvi potrošači koji od početka imaju euro kredite, mogu i imaju pravo dobiti obeštećenje zbog primjene nepoštenih kamatnih stopa (npr. presude Gž-278/16-6 Županijskoga suda u Zadru i Gž-2130/18-2 Županijskog suda u Karlovcu).
4. Ako jest nevaljan, aneks bi trebao biti nevaljan prije svega zbog činjenice da mi nismo konverzijom izjednačeni s euro kreditnim korisnicima, jer oni imaju veća potrošačka prava za obeštećenje na temelju nepoštenih kamata ako uspoređujemo naš aneks i njihov ugovor, što sam dokazao u prethodnom opisu.
Konačno, konverzijom CHF u euro nije provedeno smanjivanje postojeće zakonite preostale glavnice niti za jednu jedinu kunu, pa prema tome banke nisu imale apsolutno nikakav trošak u konverziji, mada su ga one zasigurno knjižile kao trošak. Knjiženje banaka nema veze sa činjenično-pravnom situacijom na dan konverzije. U nastavku objašnjavam i matematički svoje tvrdnje.

O PRAVU POTROŠAČA KOJI SU KONVERTIRALI CHF KREDITE NA OBEŠTEĆENJE

Jedino bitno pitanje koje je važno za rješavanje na Vrhovnome sudu RH, vezano za konvertirane CHF kredite, pa tako i za moje konkretne sudske postupke protiv Addiko banke, jest pitanje prava na obeštećenje nakon konverzije CHF kredita. U tome smislu smatram da je najprije trebalo riješiti pitanje ništetnosti osnovnih ugovora, jer ako su ništetni osnovni ugovori, onda je ništetan i aneks, i u tome slučaju potpuno je jasno kako se izračunava restitucija u skladu sa Zakonom o obveznim odnosima (članak 1111. i 1115.):
„Svaka strana vraća što je primila, a nepošteni stjecatelj (banka – što je pravomoćno utvrđeno u kolektivnoj presudi) plaća zateznu kamatu od dana stjecanja, dok potrošač plaća zateznu kamatu od dana podnošenja tužbenog zahtjeva banke, ako ga banka podnese.“

Sud EU svojim presudama C-118/17 (paragraf 52) i C-260/18 (paragrafi 45, 56, 62 i 68) već je utvrdio kako on smatra da ugovori s ništetnom valutom kredita jesu ništetni u cijelosti, i da o eventualnom opstanku ugovora bez uklonjenih ništetnih odredaba odlučuje potrošač. Naglašavam da su u hrvatskim CHF kreditima ništetni i valutna klauzula CHF, i način određivanja promjene kamatne stope, što čini te kredite još nepoštenijim nego što su to isti takvi krediti u drugim članicama EU-a, pa postoji dodatni temelj ništetnosti ugovora, jer osim predmeta (valute) ništetna je i cijena (način određivanja promjene kamatne stope).

Ako bi VSRH utvrdio da CHF ugovori unatoč svemu mogu opstati, glavno pitanje odnosi se na iznos obeštećenja, a u skladu s presudom Suda EU C-118/17 (paragrafi 43 i 44) obveza je nacionalnog suda utvrditi je li potrošač doveden u stanje kao da nikada nije ugovorena nepoštena ugovorna odredba, konkretno u Hrvatskoj bi to bilo kao da nikada nije ugovorena valutna klauzula CHF i promjena kamatne stope odlukom banke. U svojem očitovanju u nastavku matematički, i to vrlo jednostavno, dokazujem kako u mojem konkretnom slučaju konverzijom nisam obeštećen te mi zbog toga Addiko banka mora vratiti do dana konverzije sve preplate anuiteta i platiti pripadajuću zateznu kamatu.

Konkretno, to izgleda ovako (pišem okruglim brojkama radi jednostavnosti, ipak se ovdje ne radi o sudskom vještačenju potraživanja, nego o plastičnom prikazu kako to sve skupa funkcionira):
1. Ugovorio sam CHF kredit u iznosu 70.000 CHF s tečajem 4,442 na dan isplate kredita odnosno 310.000 kuna u lipnju 2007.
2. Na dan ponude konverzije 30.9.2015. bio sam dužan još 49.000 CHF po realnom tečaju 7 kn odnosno 343.000 kuna. Nakon više od 8 godina otplate po knjiženju banke bio sam dužan još 343.000 kuna, dok je kredit iznosio 310.000 kuna. Budući da su ništetni i valutna klauzula, i promjena kamatne stope, taj dug u stvari ne postoji i nije postojao, jer ništetnost vrijedi ex tunc.
3. Stvarni dug koji sam imao na dan 30.9.2015. jest dug koji se dobije utvrđenjem stanja glavnice na temelju početnog otplatnog plana, početnoga tečaja CHF, i stalne primjene početno ugovorene kamatne stope od 4,2%. Stvarni dug na dan 30.9.2015. iznosio je 210.000 kuna.
4. Konverzijom je banka nepostojeći dug umanjila na novi nepostojeći dug glavnice u iznosu 31.000 eura odnosno 237.000 kuna. Taj novi konvertirani nepostojeći dug veći je od stvarnoga duga za 12%.
5. Postavlja se temeljno pitanje, jesam li ja uplatio dovoljno novca za pokrivanje stvarnoga duga od 210.000 kuna? Odgovor glasi – da, uplatio sam u anuitetima dovoljno za pokriće stvarnoga duga, i dapače, platio sam čak 78.000 kuna više anuiteta nego je bilo potrebno za pokrivanje stvarnoga preostalog duga od 210.000 kuna.
6. Preplata anuiteta (razlika naplaćenih anuiteta i početnih anuiteta po početnome otplatnom planu) iznosi ukupno 78.000 kuna, a na te anuitete dospjela zatezna kamata na dan 30.9.2015. iznosila je 32.000 kuna.
7. Kada bi se od stvarne glavnice na dan 30.9.2015. oduzelo ono što mi banka na taj dan duguje, preostala glavnica iznosila bi 100.000 kuna (210.000 – 78.000 – 32.000).
8. Ta stvarna glavnica umanjena za iznose preplate i zatezne kamate manja je 58% od konvertirane glavnice (100.000 : 237.000 = 42%), a to znači da sam obeštećen svega 42% konverzijom, i da mi banka duguje još 58% obeštećenja na dan konverzije.
9. Valja napomenuti da se do danas zatezna kamata popela već na 60.000 kuna, pa mi banka duguje i više nego na dan konverzije.
Na temelju svega opisanog:
1. Banka konverzijom nije niti mene, niti bilo kojeg drugog potrošača koji je konvertirao kredit dovela u stanje kao da nikada nisam imao nepoštene ugovorne odredbe.
2. Banka nije niti jednu kunu preplaćenih iznosa iskoristila za zatvaranje nove konvertirane glavnice, jer je ta konvertirana glavnica veća od stvarne glavnice za 12%.
3. Banka mi duguje unatoč konverziji sve preplate anuiteta i pripadajuće zatezne kamate.
4. Banka mi duguje i razliku glavnica koja se dobije kada se od konvertirane glavnice oduzme stvarna glavnica, jer je stvarna glavnica manja od konvertirane glavnice.
U nastavku sve opisano prikazujem i grafički.
Crvena crta prikazuje kretanje nepostojećeg duga na temelju nepostojeće valutne klauzule CHF i na temelju nepostojećih promjena kamatne stope, jer su ti ugovorni elementi ništetni.
Crvena debela strelica prikazuje umanjenje nepostojeće glavnice do iznosa konvertirane, također prevelike glavnice u odnosu na stvarni dug na dan 30.9.2015.
Plava crta prikazuje kretanje stvarnoga duga na temelju početnog otplatnog plana na temelju čega se dolazi do stvarne glavnice, čime se dovodim u stanje kao da nikada nisam ugovorio valutu CHF i nepoštenu kamatu, u iznosu preostale stvarne glavnice 210.000 kuna.
Ljubičasta i zelena crta prikazuju kontinuirano umanjenje duga stvarne glavnice preplatama anuiteta i pripadajućim zateznim kamatama, pri čemu dolazimo do konačnog iznosa stvarne glavnice umanjene za sva potraživanja izračunanog obeštećenja, u konačnom iznosu od 100.000 kuna

ZAKLJUČAK

Smatram da se pitanje iz oglednog postupka ne odnosi na privatne tužbene zahtjeve potrošača u slučaju franak, a ukoliko se i odnosi na poneki tužbeni zahtjev, takvih zahtjeva ima toliko malo da nije trebalo pokrenuti ogledni postupak s takvim konkretnim pitanjem. Prava pitanja su pitanje ništetnosti ugovora i podredno ako ugovori nisu ništetni – pitanje izračuna obeštećenja nakon konverzije.
Smatram da je postavljeno pitanje u oglednom postupku površno, i da potencijalni odgovor na to pitanje kako je aneks valjan može dovesti u zabunu kompletno sudstvo koje se bavi slučajem franak.
Smatram da Vrhovni sud RH mora prije svega odgovoriti na pitanje jesu li CHF ugovori ništetni.
Smatram da, ako VSRH odluči da osnovni ugovori nisu ništetni, Vrhovni sud RH mora odgovoriti na pitanje kako se točno utvrđuje obeštećenje za potrošače koji su konvertirali CHF kredite.
Banke tvrde kako su konverzijom potrošači iz CHF kredita izjednačeni s potrošačima iz euro kredita. Dokazao sam u ovome očitovanju u čemu to nisu jednaki potrošači koji su konvertirali CHF kredite i potrošači koji su euro kredite imali od početka, ali to čak nije uopće relevantno. Relevantno, i jedino pravilno, jest usporediti potrošača koji jest i potrošača koji nije izvršio konverziju u njihovim pravima, dakle uspoređivati se može i smije međusobno jedino one potrošače koji imaju CHF kredite u odnosu na to jesu li ili nisu te kredite konvertirali. Budući da su ništetne valutna klauzula CHF i promjena kamatne stope u tome smislu izjednačeni i jednaki moraju biti potrošači koji jesu i potrošači koji nisu izvršili konverziju, i tek izjednačavanjem jednih i drugih u njihovim pravima po kolektivnoj presudi dolazimo do odgovora na bitna pitanja iz slučaja franak. Naime, potrošač koji jest izvršio konverziju nakon presude za obeštećenje ne smije biti u prednosti ispred potrošača koji dobije isto takvu presudu, a prije toga nije izvršio konverziju CHF kredita. Takva matematička usporedba moguća je isključivo i jedino vještačenjem.
Ja nisam obeštećen konverzijom, a nisu niti drugi potrošači, što sam dokazao vrlo plastičnim primjerom iz mojega kredita, dok konačnu potvrdu izračuna može dati samo i jedino sudski vještak, pa je onda svaki takav kredit i učinke konverzije u kontekstu prava na obeštećenje potrebno vještačiti na općinskim sudovima.

Banke u svemu tome tvrde kako su one konvertiranu glavnicu pokrile preplatama anuiteta odnosno preplatama iz simulacije euro kredita. To su one tako knjižile, ali zbog ništetnosti VK CHF i promjene kamatne stope, činjenica jest da one uopće nisu konverzijom niti dostigle stvarnu glavnicu, a kamoli da bi nekim preplatama išta pokrile. Kao što sam već napisao, stvarna glavnica utvrđuje se na temelju početnoga otplatnog plana bez rasta kamate i bez rasta tečaja. Ta stvarna glavnica jest činjenično stanje nakon kolektivne presude, i za tu stvarnu glavnicu bilo je potrebno samo i jedino uplatiti onoliko iznosa anuiteta koliko je predviđeno početnim otplatnim planom u početnim kunskim iznosima. Taj početni otplatni plan premašen je za iznos kuna koji valja utvrditi vještačenjem i dosuditi potrošačima za restituciju. Tvrdnje banaka potpuno su neutemeljene, nisu izraz činjeničnog stanja, nego su izraz njihove težnje da ne plate svoje dugove potrošačima.
Smatram da Vrhovni sud RH ne smije odgovoriti samo i jedino na pitanje – jesu li aneksi ništetni – nego mora i obrazložiti konkretno pravo potrošača na obeštećenje, jer ukoliko odgovor bude takav da je aneks valjan, dakle samo i jedino na to konkretno pitanje iz oglednog postupka, stvorit će se dodatna konfuzija na sudovima u vezi s desecima tisuća predmeta vezanim za konvertirane CHF kredite.
I konačno, nakon gotovo 8 godina kolektivnog slučaja franak još uvijek nemamo odgovore na sva pravna pitanja. Upravo zbog toga što nije bilo 2015. konačnog odgovora na pitanje je li VK CHF ništetna, dogodila se konverzija CHF kredita. Da je sudstvo svoju konačnu odluku donijelo prije, konverzije nikada ne bi bilo, pa u tome smislu odgovornost sudstva i sada jest najveća moguća, i ne bi bilo dobro da opet ostanemo na „streljani“ bez riješenih temeljnih pitanja, a za konvertirane kredite temeljno pitanje jest pitanje obeštećenja, a ne pitanje valjanosti aneksa.
Nadam se da ćete uvažiti moje očitovanje o oglednom postupku, koje osobno smatram pravno i matematički apsolutno utemeljenim.
Želim vam sretan i uspješan rad na predmetu!

U Zaprešiću, 2. siječnja 2020.
Goran Aleksić

Facebook Komentari