Nismo očekivali više, ali na kraju je ipak ostao gorak okus u ustima, prije svega zbog izdaje. Danas su sindikalni čelnici pokazali da su im struka i članstvo koje ih plaća da zastupaju njegove interese sekundarni. Pogodbom Vlade i većinskih sindikata nismo zadovoljni i odbijamo je jer:
1. Ako smo cijelo vrijeme ponavljali da je riječ o izjednačavanju koeficijenta kao indikatoru za dostojanstvo, smatramo da je ovaj dogovor izdaja i nož u leđa nenastavnog osoblju. Nismo se borili za nekoliko stotina kuna, nego za formalno priznanje koje se, na žalost, ne može iskazati drugačije nego brojkama. Sada će se dogoditi paradoks da će neki učitelji koji NISU štrajkali dobiti ono što se tražili, a mnogi članovi tehničkog osoblja koji JESU štrajkali neće.
2. Po društvenim mrežama se ovakav razvučeni rast koeficijenata već naziva “petoljetkom”. Do 2021. vrijedi pravilo ” ‘ko živ, ‘ko mrtav”, a ako naleti još jedna kriza, opet će se prosvjeta morati altruistički žrvovati
3. Svinjarija s odlukom bez referenduma je de facto dokaz da su sindikati zaista namjeravali lažirati referendum održan prije četiri dana – u čemu smo ih spriječili. Ovu današnju odluku nisu pustili na referendum iz jednostavnog razloga što su znali da će pogodba biti odbijena. Ovdje su rezultati ankete koja je samo nekoliko sati stajala na grupi Nastavnici organizirano, postavljena nešto ranije s informacijama koje su kapale iz medija, a koje su se kasnije pokazale točnima. Komentar je suvišan, pišu nastavnici.org.
Na žalost, sustav izbora za sindikalna čelništva je hermetički, feudalan i podložan korupciji i manipulaciji tako da nema previše svrhe da pozivamo na smjenu čelnika sindikalaca koji su ovo potpisali. Umjesto toga, pozivamo kolege da izađu iz NSZSŠH i SHU jer ti sindikati već odavno ne zastupaju radničke interese, već su samo paravan za građevinski biznis svojih čelnika. Pozivamo učitelje i nastavnike da ili uđu u sindikate koji će zaista zastupati njihove interese ili, ako nisu zadovoljni nijednim, da osnuju svoj. Sindikalno organiziranje – i to nekorumpirano, neovisno i u svrhu poboljšanja struke – je nužno kako bi se suprotstavili antiobrazovnim i antiintelektualnim vladama vladama koje bez izuzetka drmaju Hrvatskom već desetljećima.
Ono što se pokazalo bitnim u ovom štrajku je samoorganiziranje i povezivanje učitelja i nastavnika iz baze, a ne nametnuto strukturama starima vše desetljeća koje su u međuvremenu okoštale i postale same sebi shvrhom. Pozivamo sve da budu aktivni jer, na kraju, ovaj rezultat nije potpuni poraz! Dobili smo neke stvari koje ne bismo dobili da je stvar bila samo u rukama sindikata. Zato planiramo nastaviti s djelovanjem i, još više, s pritiskom da se ispuni ono malo što je ostvareno – ukidanje anomnimnih prijava, kao i to da “akcijski plan protiv nasilja u školama” ne ostame mrtvo slovo na papiru kao mnogi prije toga.
U ovom štrajku Vladajući – i na Markovom trgu i u sindikatima, jer sad znamo da je riječ o istom, ujedinjenom frontu – su nas spoznali i slušat će nas malo pažljivije. Nadamo se. Ako ne, onda ćemo opet upotrijebiti sredstva prisile.
