Spomen na katoličkog svećenika zvjerski ubijenog u Domovinskom ratu

Rođen je 8. studenog 1928. godine Neština kraj Iloka. Njegovo djetinjstvo i mladost obilježeno je II. svjetskim ratom u kojem su mu partizani ubili oca. S majkom i bratom, tada odlazi iz rodnog sela u progonstvo. Nakon završetka rata i „blajburškog“ križnog puta doselili su u Strizivojnu kraj Đakova gdje je Ivan neko vrijeme radio na poljoprivrednom dobru. Nakon odsluženja vojnog roka zaposlio se kao statističar, no zbog sukoba s lokalnim vlastima ostaje bez posla. Ubrzo odlazi u Zagreb gdje završava gimnaziju na Šalati nakon čega u Đakovu upisuje studij teologije.

Zbog velike potrebe za svećenstvom koje se našlo na udaru komunističkih vlasti, biskup ga je za svećenika zaredio godinu i pol prije završetka studija, 6. ožujka 1960. godine u 32. godini života. Već kao kapelan u đakovačkoj župi Svih svetih pokazao je nevjerojatnu energiju baveći se mnogim aktivnostima, od graditeljstva do pastoralnog rada. Gradi katehetske dvorane, proširuje crkve, obnavlja sakristije i brine za mnogobrojnu zajednicu, osobito u filijalama koje su dobrim dijelom zbog njegova rada kasnije postale samostalne župe. Ipak, njegov život obilježila je župnička služba u Tovarniku u koju stupa 1963. godine i ostaje joj posvećen do kraja života.

U teškim okolnostima, obnovio je pastoralni rad u mjestu koje je tada još uvijek osjećalo posljedice II. svjetskog rata. Obnavlja župnu crkvu i gradi novi župni dvor. Posebno se zalagao za rad s mladima u čemu su mu od 1969. pomagale časne sestre Družbe sestara Kraljice svijeta. Bio je iskreni zagovaratelj ekumenskog dijaloga i suživota sa Srbima koji su činili 20-ak posto stanovništva u mjestu. Ta njegova nastojanja do posebnog izražaja dolaze početkom 90-ih godina. Neprestano je u govorima pozivao na toleranciju, mir i ljubav po primjeru Krista Kralja svjestan opasnosti pred kojima se našlo njegovo „stado“.

Kada je u ljeto 1991. započeo rat nije napuštao svoje župljane već im je pomagao da se izvuku na sigurno. U rujnu 1991. Tovarnik je okupiran, a Ivan Burik morao se privremeno maknuti u obližnje vojvođansko selo Sot no svakodnevno je dolazio obilaziti svoj dom i vjernike koji su ostali u mjestu. Srpska vojska po okupaciji Tovarnika počela je širiti teror koji je odnio brojne žrtve. Za vrijeme okupacije ubijeno je 68 Hrvata. Među njima našao se i mučenik Ivan Burik, jedini ubijeni katolički svećenik u Domovinskom ratu. Pripadnici srpske paravojske ubili su ga 8. ili 9. listopada i njegovo tijelo bacili u masovnu grobnicu.

Nakon mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja, posmrtni ostaci Ivana Burika ekshumirani su i sahranjeni u siječnju 1998. na mjesnom groblju u Tovarniku. Burikov prijatelj još iz studentskih dana, đakovačko-osječki nadbiskup Marin Srakić, ispratio ga je idućim riječima:

„Zajedno s drugim žrtvama našeg Tovarnika, opraštamo se i od njegovog župnika, svećenika Ivana Burika koji je do kraja shvatio i u život proveo riječi Krista Gospodina: Pastir dobri život svoj polaže za ovce.“, piše HKM.

Facebook Komentari