Analiza: Rupa u anketama – može li i hoće li Mislav Kolakušić biti Dark Horse ovih izbora

Piše: Ante Rašić

Koliko vjerujete anketama o političkim preferencijama birača? Jeste li sigurni u njihovu točnost i objektivnost? Vratimo se malo u povijest.

Prije točno 5 godina jedna hrvatska agencija objavila je svoje redovno istraživanje za listopad 2014. i po tom istraživanju tadašnji predsjednik Ivo Josipović imao nedostižnu prednost ispred Kolinde Grabar Kitarović. Ta prednost iznosila je 14 %, a pojedinih predsjedničkih kandidata uopće nije bilo u rezultatima. Sjetimo se rezultata Ivana Vilibora Sinčića u prvom krugu od 16,42 %, e pa radi se o njemu – zanimljivo.

Agencijsko objašnjenje nakon prvog kruga izbora bilo je – sve je to u okvirima statističke greške. Po priznatim, relevantnim i u svijetu najčešće korištenim metodologijama ta statistička greška u tom obliku i u toj visini jednostavno ne postoji.

Statistička greška od plus minus 7 posto je manipulativni apsurd i nije prihvatljiva ni u komercijalnim ispitivanjima, a očito su se hrvatske agencije služile tim ispitivanjem. Sve agencije su kandidate tretirale i opet tretiraju kao prašak za pranje rublja, a ne kandidate za Predsjednika Republike, odnosno rade komercijalno umjesto sociološkog ispitivanja.

Statistička greška od plus minus %, koja je uvjetovana na broj ispitanika, ne radi se na broj postotnih bodova kandidata već unutar tog broja.

Tako nečiji rezultat ne može biti veći ili manji za uvjetna 3 postotna boda već 3 postotna boda unutar ostvarenog rezultata.

U praksi bi to bilo otprilike ovako. Ako kandidat X ima trenutnu podršku od 37 %, ona ne može varirati 3 % u plus ili minus, već 1.1 %.

Zašto je ovo bitno, vrlo jednostavno da bi se postigao efekt političke ravnoteže ili psihološkog djelovanja na izborne stožere i birače. Sve je to najobičnija manipulacija masama i stvaranje neuravnotežene psihologije mase. U osnovi se to sve radi u korist nekoga od kandidata.

U prvom krugu predsjedničkih izbora 2014. godine upravo taj nigdje spomenuti Ivan Vilibor Sinčić bio je Dark Horse i najvjerojatnije odlučio da izbori odu u drugi krug i omogućio pobjedu Kolindi Grabar Kitarović uz pomoć homogeniziranih birača s desnog političkog spektra.

Postavlja se pitanje može li i hoće li Mislav Kolakušić biti Dark Horse ovih izbora i mogu li glasovi njegovih birača biti ključ prvog i drugog kruga. Hoće li Kolakušićevi birači krojiti rezultate izbora, moguće je, no koliko će kojem kandidatu otkinuti to ni jedna agencija nije obradila. Ne treba zaboraviti da je Sinčić u prvom krugu izbora osvojio 16,42 %.

U zadnjem ispitivanju javnog mijenja kandidati koji pojedinačno ne prelaze 5 % podrške zajedno imaju oko 14 % podrške i to su velikom većinom kandidati lijevog centra ili ljevice.

Najvećih broj tih kandidata uopće neće prikupiti dovoljan broj potpisa i oni su u osnovi politički avanturisti i mazohisti čiji će glasovi u cijelosti otići Zoranu Milanoviću, tako da trenutne projekcije rejtinga Zorana Milanovića jednostavno – ne drže vodu.

Kod birača uvjetno rečeno desnog spektra egzistira najveći problem i najveća polarizacija biračkog tijela, uzrokovana prije svega iritiranošću biračkog tijela HDZ-a potezima HDZ-a, odnosno prije svega Andreja Plenkovića, ali i pokušajem nekakvog osvetničkog pohoda pojedinaca i lova u mutnom nekih stranaka i pokreta okupljenih oko Miroslava Škore.

Stvarajući privid i vođeni pogrešnom logikom da rušenjem Kolinde Grabar Kitarović ruše Plenkovića u stvari pomažu suprotnoj strani.

Konstantnim izjednačavanjem Zorana Milanovića i Kolinde Grabar Kitarović, postavljanjem pitanja i odgovora u stilu – između njih nema razlike – stvaraju sebi alibi ukoliko bi Zoran Milanović postao predsjednikom.

Taj alibi im je neophodan radi parlamentarnih izbora kako ih njihovo biračko tijelo ne bi kaznilo. Ponekad agencije izbace i koristan podatak, poput podatka da će više od 30 % birača Miroslava Škore u drugom krugu svoj glas dati Zoranu Milanoviću.

Ako je Miroslav Škoro kandidat desnice, a Suverenisti i Most to svakako jesu, isto kao i inicijative poput Istine o Istanbulskoj i razni braniteljski pokreti, postavlja se pitanje zašto to rade.

Facebook Komentari