Jankovics: Revolucija je 1956. posijala sjeme mađarske samostalnosti

Generalni konzulat Mađarske u Osijeku, Katedra za mađarski jezik i književnost Filozofskog fakulteta Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku i Mađarski KUD Népkör iz Osijeka jučer su prigodnim programom svečano obilježili 63. obljetnicu Mađarske revolucije i borbe za slobodu 1956. Mađari su, naime, te godine pod vodstvom tadašnjeg mađarskog premijera i reformista Imre Nagya ustali protiv sovjetske prevlasti i za liberalizaciju društva od komunizma.

Program obilježavanja jednog od najvećih mađarskih nacionalnih praznika započeo je zajedničkim podizanjem zastave Mađarske revolucije na Trgu Ante Starčevića s predstavnicima Grada Osijeka i Demokratske zajednice Mađara Hrvatske. ‘‘Ovo je lijepa dugogodišnja tradicija u Osijeku, gdje u povodu našeg velikog nacionalnog praznika na glavnom gradskom trgu podižemo našu revolucionarnu zastavu s rupom u sredini koja je simbol revolucije jer su s takvim zastavama prosvjednici mahali 1956. godine nakon što su s njih izrezali komunističke simbole‘‘, rekao je obnašatelj dužnosti generalnog konzula Republike Mađarske u Osijeku Bela Gardos.

Predsjednik DZMH-a i zastupnik mađarske nacionalne manjine u Hrvatskom saboru Robert Jankovics istaknuo je kako je Mađarska revolucija iz 1956. jedan od najvažnijih događaja u mađarskoj povijesti te da je – iako je trajala dvadesetak dana, nakon čega je slomljena od strane 200 tisuća sovjetskih vojnika i velikom osvetom koja je uslijedila protiv revolucionara – posijala sjeme koje je kasnije dovelo do pune mađarske samostalnosti.

‘‘Bio je to potez bez presedana u potpuno drugim vremenima od današnjih, kada se mali nenaoružani narod odlučio dignuti protiv tada najjače vojske, pokazavši na taj način neutaživu volju za slobodom. Velik broj Mađara bio je prisiljen napustiti Mađarsku, dio njih našao je utočište upravo u Osijeku, a samo 35 godina kasnije povijest je pokazala kako to može biti i u drugom smjeru. Ako postoji nešto što je dobro iz tako tragičnih događaja, onda je to da su se ova dva naroda povezala vjerojatno za sva vremena‘‘, rekao je Jankovics.

Obilježavanje je nastavljeno na FFOS-u svečanim programom Katedre za mađarski jezik i književnost, a zatim i polaganjem vijenaca i nastupom Mješovitog zbora Népkör kod spomen-ploče na vili Pauline Hermann, u čijoj se blizini nalazio sabirni logor za izbjeglice Mađarske revolucije, piše Glas Slavonije.

Mađarska revolucija

Mađarska revolucija 1956. godine je naziv za ustanak protiv sovjetske prevlasti i za liberalizaciju društva od komunizma, koji je trajao od 23. listopada do 10. studenog 1956. godine. Vođa pobune bio je mađarski premijer i reformist Imre Nagy.

U spomen na revoluciju 23. listopada je danas u Mađarskoj državni praznik.

Studenti i radnici izašli su 23. listopada 1956. na ulice Budimpešte, kako bi prosvjedovali protiv staljinizma i prisutnosti sovjetske vojske. Prosvjednici su mahali nacionalnim zastavama s kojih su bili izrezani socijalistički simboli (s okruglim rupama u sredini zastava).

Do tada vladajući socijalistički režim raspao se za manje od tjedan dana. Nije imao nikakvog uporišta u narodu, već samo u komunističkoj partiji i Crvenoj armiji koja se nalazila u Mađarskoj, a koja je ‘mlako’ reagirala i povukla se. Mnoštvo je zapalilo cjelokupnu literaturu koja se nalazila u zgradi partijskog glasila. Po zidovima su ispisane parole “Rusi van!” Tijekom nekoliko dana slobode, kada je stanovništvo živjelo punim plućima, posvuda u gradu uništavali su se simboli komunizma. Još tijekom prvih prosvijeda rastavljen je Staljinov kip, simbol diktature, okupacije i stare socijalističke vlasti. Nova mađarska vlada počinje provoditi oslobađanje društva od socijalizma i najavljuje kako želi istupiti iz Varšavskog pakta i proglasiti neutralnost poput Austrije. Te promjene bile su predrastične za Kremlj i ortodoksne komuniste u Mađarskoj. Stoga partijski sekretar János Kádár napušta Budimpeštu i na istoku zemlje osniva tzv. radničku revolucionarnu vladu te poziva sovjetske trupe da pruže bratsku pomoć. Sovjeti 4. studenoga ulaze u Budimpeštu. Počinju neravnopravne borbe između tenkova koji pucaju na sve što se miče i boraca za slobodu naoružanih samo lakim i improviziranim naoružanjem. Grad je teško oštećen, a ubijeni su i ranjeni desetci tisuća Mađara. Na tisuće ih je uhićeno i deportirano u bratski SSSR. Oko 250 000 disidenata prebjeglo je preko najbliže granice, u Austriju ili Jugoslaviju. Imre Nagy i dio vlade sklonili su se u jugoslavensko veleposlanstvo, ali ih je Tito izručio. Svi su internirani u Rumunjsku i ondje smaknuti. János Kádár, između ostalog na Titov savjet, postavljen je za premijera. Mađarski ustanak pokazao je također i da se socijalizam i komunizam u Europi sa slobodarskom tradicijom ne mogu održati samo pomoću propagande, već je potrebna i uporaba sile, piše Wikipedija.

Facebook Komentari