Škoro: Hrvatska je talac ‘kradljivaca vremena’. Napravili smo jedino reformu državnih blagdana

Miroslav Škoro od same objave predsjedničkog programa trpi kritike da je populist koji predsjedniku Republike želi dati faraonske ovlasti. U intervjuu za Obzor ovaj predsjednički kandidat uzvraća kako je ustavne ovlasti predsjednika nužno mijenjati zbog potrebe dodatnog korektiva u zemlji u kojoj, kaže, glavnu riječ vode centri moći ustoličeni političkom trgovinom.

Prenosimo dio njegovog intervju za Obzor Večernjeg lista.

U vašem izbornom programu ključna je riječ narod. Jeste li vi populist?

Meni je ključna riječ narod zato što je to osnova demokracije. Svakom normalnom tko se bavi politikom trebao bi to biti narod, u prvom članku Ustava stoji da vlast pripada narodu i da proizlazi iz tog naroda. Silno me zabavlja to što dio ljudi sada to pokušava promatrati kroz te populističke paradigme. Ja doista ne znam kako organizirati bilo kakvu demokratsku vlast bez naroda. Ne bih se složio s tim da se ja “furam” na narod s velikim ‘N’ i da sam populist. Samo sam normalni pripadnik naroda koji godinama gleda ovu lošu predstavu.

Govorite o prekomjernom utjecaju manjinskih zastupnika. Imali smo referendumsku inicijativu “Narod odlučuje”, koja je htjela ograničiti njihov mandat, ali je, nakon brojanja potpisa, završila neslavno.

Vidjeli smo tko je brojio potpise, a vidjeli smo i kako je završio taj koji ih je brojio. Kredibilitet je Vlade na jednoj vrlo visokoj razini. Tehnologija nam pruža mogućnost elektroničkog glasovanja, postoji i elektronički potpis. Svi mi imamo i internetsko bankarstvo. Ja danas putem interneta mogu baratati milijunima, ali ne mogu nekog zaokružiti ili iskazati političku volju. U 21. stoljeću potpise može brojiti procesor, a kod nas broji Pero kojemu moramo vjerovati. Nakon toga uhvatimo Peru s prstima u pekmezu. Pero dokazano laže i nikome ništa.

Ako postanete predsjednik, hoćete li ponovno inicirati referendum na istu temu?

Kad promijenimo Ustav i predsjedniku damo ovlasti raspisivanja referenduma, apsolutno sam spreman raspisati taj referendum. Ne zato što ja tako želim, nego zato što je narod želio o tome odlučivati na referendumu, a Vlada ga je u tome onemogućila na vrlo sumnjiv način. Ali prvo bih napravio ozbiljan i normalan Zakon o referendumu. Zbog straha da neće imati dovoljno glasova za ulazak u EU, vlast je smanjila sve moguće zdravorazumske kvote. Mi živimo u državi u kojoj se može raspisati referendum, iziđe troje ljudi, dvoje za, jedan protiv i, laku noć, prošlo! Naša je država talac “kradljivaca vremena”. Dvadeset godina mog i vašeg života prošlo je, a da se nije dogodio ni jedan ozbiljniji pomak. Pa zar je moguće da smo, nakon tako velikih htijenja, u zadnje tri godine napravili jedino reformu državnih blagdana? To je zato što Hrvatskom vladaju trgovačke koalicije. Zato smatram da je sasvim normalno da predsjednik, koji ima najveći mogući izborni kredibilitet, ima pravo raspisati referendum. Ali isto tako predlažem da, ako referendum koji je predsjednik raspisao temeljem osluškivanja bila naroda ne prođe, taj isti predsjednik odstupi. To je za mene normalno, to je elementarna pristojnost.

Vratimo se ustavnim sucima. Tvrdite da nemate ambiciju presudno utjecati na njihov izbor?

Ustavni sud treba biti autoritet koji bdije nad našom demokracijom, čuva ustavne vrijednosti i štiti hrvatskog čovjeka od samovolje političara. Predsjednik države, naravno, ne treba imenovati ustavne suce, može ih samo predlagati. Izbor ne smije biti rezultat stranačke trgovine, nego ozbiljne rasprave u kojoj ćemo naći najbolje ljude koje ćemo ponuditi Saboru pa neka oni odaberu. No, da bi se to dogodilo, nužno je da Sabor odražava volju naroda. Nama treba ozbiljna reforma u svemu, za početak izbornog zakona. Nemam ambiciju razvijati predsjednički niti se vraćati na polupredsjednički sustav. Samo inzistiram na što je moguće kvalitetnijoj kontroli svih demokratskih procesa u RH. Sada imamo situaciju u kojoj je naš parlamentarni sustav mutirao u kvazikancelarsko-faraonsko-HDZ-ovsko-SDP-ovski. Imamo jednu kandidatkinju, aktualnu predsjednicu, koja kaže da je sve dobro, ona se ne buni niti se može buniti jer ovisi o HDZ-ovoj infrastrukturi i novcu. Druga je opcija gospodin koji je bio premijer. Uz dužno poštovanje, svi znamo njegove rezultate, a pokazatelji jasno kažu da smo imali najdužu recesiju u Europi. On kaže da treba ukinuti funkciju predsjednika, odnosno onom “faraončiću”, uz to što bira ustavne suce, saborske zastupnike, glavnog državnog odvjetnika i druge, na popis onih koje bira dodati i predsjednika države. I imate treći put, ja bih ipak drugačije.

Kako bi izgledale sjednice Vlade koje bi sazvao i vodio predsjednik? Biste li tamo došli s pripremljenim zakonskim prijedlozima?

Tih inicijativa bilo je i dosad, predsjednici su u zadnjih 20-ak godina to pokušavali. Onaj tko ima milijun glasova uistinu bi trebao moći artikulirati volju tog naroda i, kada se steknu uvjeti, sazvati Vladu. Najgora stvar u svakom poslu je kad ljudi povjeruju u to da su bezgrešni i da trebaju tek za četiri godine nekom odgovarati. Mislim da ih predsjednik može sazvati na teme na koje sami ne bi sazvali sjednicu jer imaju svoju političku trgovinu i interese.

Na koju temu biste danas sazvali sjednicu Vlade?

Medicinske sestre i tehničari prosvjeduju, prosvjetari štrajkaju, zemlja smo na migrantskoj ruti, o čemu uglavnom šutimo, zemlja u kojoj je moguće napraviti protuzakonite radnje i nakon toga se dislocirati u neku susjednu zemlju ili u kojoj sudac dobije zaštitu, a žrtva nasilja ne. Dakle, mi smo zemlja koja je bremenita temama. Predsjednik ne bi trebao sazivati Vladu svako malo ili kako mu se hoće, međutim kada postoji nešto što je od državnog i nacionalnog interesa, a Vlada izbjegava temu jer joj to ne odgovara, zašto onda predsjednik ne bi mogao to napraviti? Naravno, sve mora biti argumentirano.

Govorilo se da namjeravate odjednom prikupljati potpise za kandidaturu i za nove ustavne ovlasti predsjednika. Je li to točno?

Razmišljam o raznim opcijama, ali u situaciji u kojoj živimo, da bi se dogodile neke stvari u političkom smislu, morate imati infrastrukturu. Strah me je samo da ta dobra ideja i priča koju imamo i s kojom idemo po pobjedu ne propadne zbog, što bi narod rekao, “puno htio, puno započeo”. Kad bismo infrastrukturno mogli odraditi obje stvari, rado bismo to učinili. Silno bih to volio, vjerujem da bi bilo vjerodostojno i pružilo bi ljudima dodatnu garanciju.

Facebook Komentari