Posmrtni ostaci hrvatskog mučenika i domoljuba Ante Brune Bušića pokopani su u subotu 16. listopada 1999. godine u grobnici na zagrebačkom groblju Mirogoj, izvijestila je tada Ika.
Bušićev ukop, uz najviše državne i vojne počasti i u nazočnosti više tisuća građana, štovatelja i prijatelja, nekadašnjih političkih zatvorenika, članova obitelji i visokih državnih dužnosnika, održan je točno na 21. obljetnicu njegove smrti, kada ga je u 40-oj godini života 16. listopada 1978. ubila jugoslavenska tajna policija u Parizu. Bušićevi posmrtni ostaci dopremljeni su u domovinu u ponedjeljak 11. listopada 1999. godine.
Pogrebni obred predvodio je zagrebački pomoćni biskup Josip Mrzljak, koji je u uvodnoj riječi ispred mrtvačnice istaknuo: “Okupili smo se na ovom groblju Mirogoju ili Mirnom gaju, gdje u miru počivaju zemni ostaci mnogih nam znanih i neznanih pokojnika, mnogih velikana naše nacionalne i crkvene povijesti, mnogih koji su nas zadužili svojim životom. Danas tome mnoštvu pridružujemo zemne ostatke pokojnog Brune Ante Bušića, čiji je zemaljski život naprasno prekinut na današnji dan prije 21 godinu u Parizu od zločinačke ruke ubojice. Neka mu zemni ostaci počivaju u miru u njegovoj Domovini koju je toliko volio”.
Od hrvatskog domoljuba potom su se oprostili nekadašnji zapovjednik prve gardijske brigade A. B. Bušić general Željko Glasnović, predsjednica Hrvatskog društva političkih zatvorenika Kaja Pereković, predsjednik Saborske komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava Vice Vukojević te župnik Bušićeve rodne župe, Vinjana Donjih kod Imotskog, fra Vinko Gudelj. Nakon toga se pogrebna povorka uputila do Bušićeve grobnice u blizini grobnica hrvatskih branitelja, gdje se od njega u ime predsjednika Franje Tuđmana, oprostila njegova izaslanica potpredsjednica Vlade Ljerka Mintas-Hodak.
“Okupili smo se na Mirogoju, gdje vječni san snivaju i branitelji Domovinskog rata, kako bi cijela Hrvatska odala počast i poštovanje posmrtnim ostacima životu i djelu književnika, povijesnom istraživaču, novinaru i rodoljubu Bruni Bušiću, jednoj od najpoznatijih osoba novije hrvatske povijesti, čovjeku koji je svoj život i djelo mučeničkom smrću u tuđini 1978. ugradio u temelje nezavisne, demokratske i suverene Hrvatske”, rekla je Mintas Hodak.
“Objavljujući tekstove o političkim prilikama u Hrvatskoj i o svim hrvatskim nacionalnim problemima, posebno onim u komunističkoj Jugoslaviji, Bruno je pridonio osvješćivanju hrvatskog naroda i oblikovanju nacionalnih ciljeva”, dodala je Mintas-Hodak.
Nakon polaganja posmrtnih ostataka Brune Bušića u grobnicu, u crkvi Krista Kralja održana je misa zadušnica koju je predvodio biskup Mrzljak zajedno s 12 svećenika. Na misi su, uz brojne vjernike, bili nazočni članovi Bušićeve obitelji, visoki državni dužnosnici i predstavnici Zaklade Ante Bruno Bušić koja je, uz saborsku Komisiju za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava, bila organizator prijenosa i ukopa posmrtnih ostataka A. B. Bušića u domovinu. Grobnicu A. B. Bušića na brežuljku iznad groblja hrvatskih branitelja izradila je u granitu i staklu akademska kiparica Marija Ujević, javila je 1999. godine Ika.
Nitko nije odgovarao za likvidaciju Brune Bušića, a koju je organizirala jugoslavenska tajna služba.
Ante Bruno Bušić (Donji Vinjani kraj Imotskog, 6. listopada 1939. – Pariz, 16. listopada 1978.), zagovornik demokratske suverene i slobodne Hrvatske. Bio je domoljub, disident, novinar, književnik, povijesni istraživač, karizmatični prognanik 1970-ih godina i politički vođa hrvatske emigracije.
Bruno Bušić ubijen je u 23.20 sati, 16. listopada 1978. godine, u Parizu u ulici Belleville 57, iz zasjede su ga pogodila dva od pet metaka iz pištolja “Astra” kalibra 7,65 mm. Ubio ga je plaćeni ubojica Službe državne sigurnosti (UDBA), zloglasne jugoslavenske tajne policije. Bio je pokopan 23. listopada 1978. godine na pariškome groblju Père-Lachaise uz nazočnost oko 1.200 Hrvata. Na nadgrobnoj ploči bili su uklesani stihovi Dobriše Cesarića iz pjesme “Trubač sa Seine” na hrvatskome i francuskome jeziku:
Ja, skoro prosjak, duh slobode širim,
Pa ma i nemo na svom grobu svijeću,
Ja neću, neću, neću da se smirim.
Ko svježi vjetar u sparinu pirim,
A kada umor svlada duše lijene,
Na otpor trubim ja, trubač sa Seine!
U grobu s njim ležao je kamen iz Hrvatske, s torbom na kojoj je bio hrvatski grb i cvijet majčine suzice. Njegovi posmrtni ostatci preneseni su u Hrvatsku i 16. listopada 1999. godine pokopani u Aleji branitelja na zagrebačkom groblju Mirogoju, piše Wikipedija.
Titovo odobrenje ubojstva Brune Bušića
Jerko Dragin, riječki udbaš koji je Sindičića držao na vezi, u jednoj je od izjava prenio informaciju da je Josip Broz Tito bio odobrio Bušićevo ubojstvo:
„Kasnije sam nakon duljeg vremena od Stanka Čolaka ili Miće Marčete saznao da je Franjo Herljević, tada savezni ministar unutarnjih poslova tadašnje Jugoslavije, prethodno ishodio suglasnost vjerojatno od ‘Saveznog savjeta za zaštitu ustavnog poretka’ Predsjedništva tadašnje SFRJ – predsjednika Tita – i dobio odobrenje za ovakvu akciju ubojstva.“
Predsjednik Saveznog savjeta za zaštitu ustavnog poretka u vrijeme Bušićeva ubojstva bio je Vladimir Bakarić, član Predsjedništva SFRJ. Članovi su bili Lazar Koliševski i Vidoje Žarković također iz Predsjedništva SFRJ, Stane Dolanc kao predstavnik Izvršnog komiteta Predsjedništva CK SKJ, Džemal Bijedić, predsjednik Saveznog izvršnog vijeća (SIV), kao i ministri unutarnjih, vanjskih poslova i obrane – Franjo Herljević, Miloš Minić i Nikola Ljubičić. Tajnik Savjeta bio je Milislav Đurić, rukovoditelj Službe za pitanja državne sigurnosti Predsjedništva SFRJ. Tajnik Saveznog savjeta za međunarodne odnose, u čijoj je nadležnosti bilo analiziranje posljedica Bušićeve likvidacije na odnose SFRJ s inozemstvom, bio Lazar Udovički, stari NKVD-ov školarac, piše Wikipedija.
