Svjetski je dan beskućnika. Hrvatska mreža beskućnika u Puli je upozorila na zabrinjavajuće podatke. Dvije tisuće ljudi u Hrvatskoj boravi i živi na ulici, a 10.000 naših sugrađana živi u neadekvatnim stambenim prostorima. No, u našoj je zemlji samo 13 prihvalitilišta i prenoćišta koja mogu zbrinuti samo 450 osoba.
Valter, Rosana, Josip, pa još jedan Valter, Daniela, Jelena, Milorad. Dio je to male slučajne obitelji u Valturskoj. Pulsko Prihvatilište smještaj pruža za 11 osoba, a kroz Dnevni boravak brine se za njih još 40.
Posljednjih sedam mjeseci tu je i Daniela. Kuću je prodala kako bi podmirila partnerove kredite, nakon čega je on nestao, a ona ostala na ulici. Završila je za krojačicu, prekvalificirala se za njegovateljicu i konobaricu i odnedavno ponovno radi. Sve zahvaljujući, kaže, Prihvatilištu.
Tu je i Milorad sa suprugom, početkom sezone stigli su iz Kragujevca. Ostali su bez posla i krenuli trbuhom za kruhom. Zaposlili se u restoranu u Puli, a onda je poslodavka odlučila ne isplatiti im plaću i izbaciti ih na ulicu. Prijavili su slučaj policiji, a krov nad glavom s tri dnevna obroka pronašli u Valturskoj. Upravo su zaposleni, pa će i u potragu za stalnim smještajem.
Čudno će zvučati, no ovi ljudi u Prihvatilištu, koje su spojile tužne životne priče, među sretnijima su. Jer svakoga dana prođemo pored beskućnika skrivenih iza zida, u šumi, napuštenom podrumu.
Njima je, uz današnji Dan, posvećena i izložba na pulskom Forumu ”Imam ime” fotografkinje Snježane Bratanović. Tih skrivenih beskućnika sve je više, piše HRT.
