Miro Kovač: Elementi belgijskog ustroja mogu se primijeniti na BiH; U Srbiji neće moći biti “regionalni kadija”; Četništvo u ime kojega je provođeno etničko čišćenje neće moći postojati u europskoj Srbiji

Saborski zastupnik HDZ-a i predsjednik Odbora za vanjsku politiku Hrvatskog sabora, govorio je za sarajevsko Oslobođenje o belgijskom modelu za BiH, prijelaznim kriterijima u pregovaračkom okviru Srbije s EU…

Gospodine Kovač, nedavno su Vaše izjave za jedan bh. medij, u kojima ste ponovili ista stajališta kao ranije i u intervjuu za naš list, potaknule niz komentara. Vaš komentar komentara?

– Bio sam iznenađen brojnošću i žestinom negativnih kritika nakon što sam još jedanput, poslije intervjua za Vaš list, govorio o belgijskom modelu kao inspiraciji za postizanje istinske ravnopravnosti svih triju konstitutivnih naroda u Bosni i Hercegovini. Bili su to mahom napadi bez argumenata. Inače, koliko mi je poznato, prvi sam u hrvatskoj javnosti iznio taj prijedlog. Potvrdilo se da je to i stajalište Hrvatskog narodnog sabora BiH. Poznajem Belgiju kao zemlju, što me je dodatno uvjerilo da se elementi belgijskog ustroja mogu primijeniti na BiH i time pomiriti načela poštivanja prava naroda i prava građana.

Da podsjetimo, što ste točno rekli govoreći o belgijskom modelu?

– Rekao sam da se Belgija sastoji se od triju regija, Flandrije, Valonije i Bruxellesa, glavnog grada, i triju jezičnih zajednica, francuske, nizozemske i njemačke. Nasuprot tome, BiH tvore tri konstitutivna naroda, Bošnjaci, Srbi i Hrvati, i ostali građani, podijeljeni na dva entiteta. U Belgiji najmanju jezičnu zajednicu, njemačku, čine stanovnici devet općina na području Valonije, na istoku Belgije. Nema teritorijalni kontinuitet, ali ima svoj parlament, svoju vladu, zastupljenost u Senatu. Primjenom belgijskog modela moglo bi se, bez većih ustavnih zahvata, riješiti pitanje ravnopravnosti Hrvata u izbornom procesu u Bosni i Hercegovini i time implementirati odluku Ustavnog suda BiH, ali i presudu u tzv. predmetu Sejdić – Finci.

Povijest nas uči da u višenacionalnim zajednicama unitarni modeli ne funkcioniraju. Sjetimo se samo Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, to jest Kraljevine Jugoslavije. Bila je permanentno nestabilna i urušila se kao kula od karata, uslijed napada Trećega Reicha. I Belgija je izvorno formirana kao unitarna država da bi danas, nakon šest ustavnih reformi, bila federalna država. Zaključno, kao dvoentitetska država BiH već sada ima federalni karakter. Na dionicima političkog života u BiH je da pronađu i usvoje model koji će zaista zadovoljiti interese i potrebe svih triju naroda i ostalih građana.

Po nekim reakcijama sporno je što ovaj model zaobilazi Republiku Srpsku?

– Ponavljam, Bosna i Hercegovina već sada jest država s federalnim karakterom. Iluzorno je, dakle, vjerovati da će Srbi u BiH odustati od postojanja Republike Srpske, entiteta koji je ustanovljen sadašnjim Ustavom. Isto tako je iluzorno vjerovati u mogućnost odcjepljenja Republike Srpske. Nema ništa od toga. To je neproduktivno mahanje crvenom krpom.

Što biste poručili kritičarima?

– Predlažem im da se informiraju o tome što je to belgijski model i kako funkcionira Belgija kao država, u kojoj se, samo usput rečeno, nalaze institucije EU i NATO-saveza. Spreman sam, naravno, o tome i javno debatirati. Ali, molim vas, s argumentima.

Svjedočimo čestim nerazumijevanjima kad je riječ o odnosima Hrvatske i BiH, jeste li optimist?

– Kad pogledamo odnose između ljudi, ili na razini gospodarstva, sporta, turizma, kulture, onda konstatiramo da su kontakti između dviju država vrlo intenzivni. Međutim, ton zadaje politika i tu treba doći do iskoraka, na relaciji Hrvatska – BiH, ali, ako mi dopuštate, i unutar BiH, ponajprije u Federaciji između Hrvata i Bošnjaka.

Tko će napraviti taj iskorak?

– Ozbiljni, osviješteni, pribrani, hrabri ljudi, u Hrvatskoj i u BiH.

Da se vratimo u Hrvatsku. Nedavne tenzije vezane za srpsku nacionalnu manjinu mnogi smatraju fabriciranima, a povezuje ih se s pristupnim pregovorima Srbije za članstvo u EU jer će Srbija morati ispuniti određene uvjete, npr. isplatiti odštetu logorašima. Upravo ste Vi kao ministar vanjskih i europskih poslova RH uspjeli u pregovaračko Poglavlje 23. ugraditi prijelazne kriterije. Možete li reći nešto više o ovom segmentu pregovaračkog okvira Srbije s EU?

– To je ključno poglavlje u pristupnim pregovorima o članstvu u Europskoj uniji, posvećeno je pravosuđu i temeljnim pravima. Nakon ulaska Bugarske, Rumunjske i Hrvatske u Europsku uniju došlo je do promjene u tehnici pristupnih pregovora. To se poglavlje, kao najzahtjevnije, sada otvara među prvima. Zaključeno je s pravom da naglasak u pregovorima treba staviti na vladavinu prava i temeljne vrednote, na aspekt koji Europsku uniju kao takvu i čini jedinstvenom na svijetu. Podrazumijeva se, dakle, da će Srbija morati dokazati da primjenjuje svoj pravni okvir kada je riječ o manjinskim pravima i shodno tome osigurava i zastupljenost hrvatske manjine u Narodnoj skupštini. Druga se “prijelazna mjerila”, to jest kriteriji, odnose na rješavanje ratnog naslijeđa Srbije iz 1990-ih godina.

Primjerice, na planu procesuiranja ratnih zločina Srbija će morati surađivati sa susjedima i izbjegavati sukobe nadležnosti. Drugim riječima, sudstvo u Srbiji neće moći biti “regionalni kadija” sa samoproglašenom nadležnošću za sve države bivše Jugoslavije, a što je očito bio cilj tadašnjih donositelja njezina zakona o ratnim zločinima. Srbija također ima obvezu suradnje sa susjedima kada je riječ o otkrivanju nestalih. To je kriterij koji se mora u potpunosti ispuniti. Tu je nadalje obveza da se osiguraju prava žrtava rata i njihov pristup pravosuđu. Iz čega proizlazi da žrtve rata koje to dokažu na sudu imaju pravo na odštetu. To se, dakako, odnosi i na Hrvate koji su bili zatočeni u logorima u Srbiji za vrijeme rata protiv Hrvatske. Ali nije specificirano samo u odnosu na Hrvatsku.

Odnosi se i na logoraše iz BiH?

– Govori se o pravu žrtava i pristupu pravosuđu bez diskriminacije. Crna Gora ima sličan kriterij u okviru pristupnih pregovora i tu obvezu ispunjava tiho, bez pompe. Srbija za sada nije ispunila ništa, a ako želi završiti pregovore o članstvu u Europskoj uniji, morat će te kriterije ispuniti.

Zašto je važno ispunjavanje ovih kriterija?

– Ako Srbija ne bude rješavala pitanja svoga ratnog naslijeđa iz 1990-ih godina, onda će to naše odnose s njom opterećivati i dalje desetljećima. To nas povijest uči. Ako se neke stvari iz prošlosti ne riješe do kraja, onda to uvijek negdje i nekako izbije na površinu. Uzmimo samo slučaj ratne štete koju sada Grčka, ali i stidljivije Poljska, traži od Njemačke. Ispunjenje kriterija u pregovaračkom poglavlju posvećenom pravosuđu i temeljnim pravima zamišljao sam kao važan olakšavajući multilateralan mehanizam za rješavanje naslijeđa rata u odnosima Srbije s Hrvatskom i drugim državama obuhvaćenim Miloševićevim osvajačkim ratovima s ciljem postizanja trajnog mira i, dugoročno gledajući, partnerstva i suradnje.

Želim vjerovati da u Srbiji postoji potencijal za uspostavu suvremene europske demokracije, okrenute budućnosti i lišene natruha ideologije koje se u zadnje vrijeme, nažalost, nastoji rehabilitirati. A to je četništvo u ime kojega je provođeno etničko čišćenje ne samo u Miloševićevim ratovima 1990-ih godina nego i za vrijeme Drugog svjetskog rata. U jednoj europskoj Srbiji toga po logici stvari neće moći biti.

Dio medija Vas tendenciozno predstavlja, dok vrlo progresivni umjetnici za Vas kažu da ste, citiram, skroz okej tip, hvale Vaše vrhunsko obrazovanje, sofisticiranost, sjećaju se Vaših akcija dok ste bili veleposlanik RH u Njemačkoj, projekta Kroatien Kreativ, iznimno uspješne promocije hrvatske kulture koju su minirale tadašnje ministrice HNS-a Pusić i Zlatar Violić samo zato što ste HDZ-ov kadar. Kako biste opisali sebe kao političara?

– Čovjek sam koji je imao privilegij biti u velikoj mjeri formiran i socijaliziran u višestranačkom, demokratskom sustavu, utemeljenom na principima slobode i pravne države. Moje je političko buđenje neraskidivo povezano s demokratskom i nacionalnom emancipacijom Hrvatske, kao i s njezinim uključenjem u politički Zapad. To sam ja. Pokušaj lijepljenja raznoraznih etiketa, to su normalne pojave u političkoj borbi. Da toga nema, zabrinuo bih se. To bi značilo da nisam relevantan.

Facebook Komentari