Osječki inovatori zakinuti: Umjesto domaćeg, gradovi moraju kupiti skuplji strani proizvod

Iako su Europska komisija i INEA agencija (Innovation and Networks Executive Agency) kao nositelji projekta WiFi4EU trebale na sva pitanja podnositelja zahtjeva o detaljima natječaja odgovarati u zakonskom roku od 30 dana, manje tvrtke poput osječkog Crisis Innovation Laba ni nakon duga četiri mjeseca nisu dočekale odgovore na svoje službene upite.

Zbog toga su ostale zakinute za sve relevantne informacije o izmjenama uvjeta natječaja inicijative WiFi4EU, u sklopu koje su osječki inovatori trebali surađivati s više od pedeset gradova i općina diljem Hrvatske, piše Glas Slavonije.

Neisplativo

Podsjetimo, WiFi4EU je inicijativa kojom se svim građanima EU-a želi omogućiti pristup bežičnom internetu kroz sufinanciranje postavljanja Wi-Fi pristupnih točaka podjelom vaučera u vrijednosti od 15.000 eura zainteresiranim gradovima i općinama, u što se savršeno uklopio proizvod Crisis Innovation Laba – Meshpoint.One, Wi-Fi Hotspot koji je već pokazao svoju funkcionalnost uspostavljanjem brzog interneta na devet lokacija u Osijeku. Međutim, zbog izmjena natječaja, Meshpoint.One ipak neće biti dostupan u sklopu inicijative WiFi4EU jer mu, iako tehnički zadovoljava sve tražene uvjete, nedostaje certifikat do kojega je manjim tvrtkama teško i neisplativo doći.

– Kriteriji natječaja od početka su, bar za nas koji prijavljujemo svoje uređaje, bili prilično nedorečeni jer je bilo istaknuto kako certifikat Hotspot 2.0 Passpoint, koji dodjeljuje međunarodno udruženje Wi-Fi Alliance, treba biti implementiran tek u drugom krugu natječaja, dok je kasnijim tumačenjem, odnosno aneksom ugovora o dodjeli nepovratnih sredstava, odlučeno kako certifikat mora biti prisutan i u prvom krugu – otkriva Valent Turković, direktor tvrtke Crisis Innovation Lab, ističući kako sama prijava za dodjelu certifikata sa sobom povlači mnoštvo troškova. Sizifov posao, kako govori Turković, započeo je već kada se javio Wi-Fi Allianceuu američkom gradu Austinu u državi Teksas, koji propisuje standarde za Wi-Fi certifikate, a gdje mu nisu htjeli otkriti konkretne informacije dok se ne učlani u udruženje, odnosno dok ne plati oko 7500 eura za članstvo.

– Kada smo shvatili da nam se članstvo ne isplati, kontaktirali smo tvrtke koje provode certifikaciju, pri čemu nismo tražili detalje o procesu testiranja, nego samo okvirnu ponudu za certifikat Hotspot 2.0. Ovdje nam je tek jedna španjolska tvrtka izišla ususret s ponudom, koja je u početku iznosila 15.000 eura, a poslije se ispostavilo da to nije puni trošak, nego jednokratan proces, poput ekotesta za automobil. No, isto kao i u ekotestu, ako proizvod ne prođe testiranje, ponovno se plaća 15.000 eura i tako unedogled – kaže Turković, podsjećajući kako postoji i proces predcertifikacije, koji također iznosi 15.000 eura. Dakle, čak i ako prođe testiranje iz prve, Crisis Innovation Lab bi za ovaj certifikat, s učlanjenjem u Wi-Fi Alliance, morao izdvojiti gotovo 300.000 kuna, za što ne bi uspio dobiti kredit od banke bez kolaterala, pa je na kraju i odustao od inicijative WiFi4EU.

Nastavak suradnje

– Izračunali smo da nam to nije isplativo, jer čak i kada bismo Meshpointima premrežili pola Hrvatske, bili bismo možda na nuli. Zaključak je da se ovakvim certifikatima pogoduje ponajprije velikim kompanijama koje proizvode Wi-Fi Hotspotove, a koje imaju sporazume s nacionalnim telekomima, zbog čega najviše ispaštaju upravo općine i gradovi, kojima će umrežavanje naposljetku biti vrlo skupo – naglašava Turković, nezadovoljan što je mnogim predstavnicima općina i gradova posljednjih tjedana morao javiti da ga je u prijavi Meshpointa na natječaj Europske komisije spriječila “viša sila”, pa je sada u projektu WiFi4EU prisiljen postavljati stranu opremu koja ima potrebne certifikate. Stoga, u sklopu ove europske inicijative hrvatske općine i gradovi neće moći dobiti domaći, osječki proizvod, nego će u suradnji s telekomunikacijskim tvrtkama kupiti skuplje inačice velikih tvrtki poput Huaweija, Ericssona, Cisca, Aruba Networska od HP-a ili Cambium Networksa od Motorole, jer one i inače vladaju na svjetskom tržištu Wi-Fi uređaja.

– Međutim, mimo toga europskog projekta, nastavljamo surađivati s gradovima i općinama koji samostalno žele postaviti naše Meshpointove i uspostaviti bežičnu mrežu, za što nam se već javilo nekoliko klijenata, kojima također ne odgovaraju uvjeti iz natječaja WiFi4EU – zaključuje Valent Turković, piše Glas Slavonije.

SKRIVENI INTERESI OD PRVOG KRUGA?

Kada je u svibnju 2018. prvi put objavljen natječaj za WiFi4EU inicijativu, jedina tvrtka s Hotspot 2.0 certifikatom bila je američki Cisco, pa su netom nakon objave prvog kruga serveri Europske komisije misteriozno srušeni. Cijeli natječaj je tada odgođen do studenoga prošle godine, kada je pet velikih tvrtki iznenada već ostvarilo pravo na sporni certifikat, nakon čega je i objavljen aneks ugovora o dodjeli nepovratnih sredstava u sklopu ovog natječaja Europske komisije. Iako je za pad servera odmah okrivljena prevelika navala općina i gradova na vaučere, navodno su u tome mogle imati prste i neke velike tvrtke koje su shvatile da zbog nedostatka certifikata ne mogu konkurirati na natječaju, za kojega je u razdoblju od 2018. do 2020. izdvojeno čak 120 milijuna eura iz proračuna EU-a.

Share This Article