Svi za ribu, riba za sve

Svjetski fond za prirodu u 11 morskih zaštićenih područja u šest zemalja Sredozemlja protekle tri godine provodi 3 i pol milijuna eura vrijedan projekt FishMPABlue2.

U morskim zaštićenim područjima, riznicama morske biološke raznolikosti, žele uvesti praksu održivog ribarstva. U Hrvatskoj projekt se provodi u Parku prirode Telašćica koji je trenutno i jedini svijetli primjer zajedničkog upravljanja morskim resursima.

– Prije 10 godina bilo je ribe duplo više nego sada. Krivi smo mi ribari jer smo nezasitni i pohlepni i nemamo mira, naglašava Sebastijan Raljević, ribar s Dugog otoka.

Sebastijan je više od dva desetljeća profesionalni ribar. Na ovoj je pošti nekad lovio i 50 kilograma ribe, danas u mreži ni tri.

– Mislim da su i ribari počeli shvaćati da moramo zajedno surađivati kako bismo postigli nešto u zaštiti morskih eko sustava i ribljeg fonda. Prema podacima koje mi imamo, unutar i izvan parka, situacija je ista po pitanju ribljeg fonda. Postoje i neki podaci koji govore da je izvan parka možda bolja situacija, dakle,izvan zaštićenog područja, rekla je Josipa Grbin, biologinja u Parku prirode Telašćica.

– Rješenje prosječnoga ribara ti je, ako nema dovoljno ribe pojačaj metražu, to ti je naša škola, ne naći drugi izvor ili drugačiji sistem rada nego pojačaj metražu. Znači, ako ne moreš u 200 metara uhvatiti, utopi 600, a ako ne možeš u 600 utopi hiljadu, govori Sebastijan.

No ovaj saljski ribar nije prosječan. Među prvima je prepoznao što projekt Fishmpablue nudi. Posljednju godinu riba manje, a zarađuje više – i to ribolovnim turizmom.

– Ljudi diljem Europe i svijeta žele ovo vidjeti, ovo nitko nikada nije vidio. Tko je ikada vidio kako se mreže dižu i bacaju. Nitko, to samo vide ribari, jutro rano i nitko drugi. Naša djeca misle da su ribe kockaste, da su ribe oni štapići, da nemaju glavu i rep. Moj sin je sin ribara pa i on misli da su sve ribe kockaste, pohane, govori Sebastijan.

No, neće biti ni pohane ribe, nastavi li se ovako.

– Cijeli Mediteran je u dosta lošem stanju i jako je teško na neki način nagovarati, uvjeriti ljude da se trebaju promijeniti. Svi su navikli raditi kako su im radili roditelji i djedovi, pogotovo u ribarstvu i to prikazuju kao neku tradiciju koju treba održati. Telašćica, ja sam ponosan da je to jedan primjer dobre prakse gdje smo mi uspjeli stvarno doći na jednu razinu komunikacije sa parkom, isto tako sa upravom za ribarstvo, naglašava Danijel Kanski, voditelj Programa za more WWF Adria.

– Još smo mi daleko od neke ideje realizacije i neke vizije koju mamo ovdje, što bi bilo zapravo sjajan rezultat, a to je da Telašćica na kraju zaista ima efekt rezervata. Znači, da one sve mjere koje pokušavamo postići rezultiraju s više ribe u moru, rekao je Mosor Prvan, biolog WWF Adria.

Pronaći ribarima dodatni izvor prihoda jedna je od mjera koje u Telašćici potiče WWF, a riblji se fond najbolje štiti kad i kako odluče sami ribari.

– Na Jadranu ne postoje funkcionalne no take zone, ali mi se nadamo da će u budućnosti neke bit implementirane u PP Telašćica. Ribari su se složili za no take zone i jednostavno u budućnosti ćemo vidjeti kako će to funkcionirat i što se tiče nadzora i samog oporavka ribljeg fonda u tim no take zonama, istaknuo je Patrik Krstinić, stručni suradnik za zaštitu more WWF Adria.

– Zapravo naša uloga je da pokušamo pokrenuti taj proces ljudi koji sjede za istim stolom, dogovaraju se i na kraju kad se dogovore o nekoj metodi upravljanja ribarstvom, da to tako bude i na terenu, za razliku od one tradicionalne koju imamo, kad se nešto odluči u Zagrebu, da se hladno servira na moru. Ako je to tako, onda ribari imaju tendenciju toga se ne pridržavat, rekao je Prvan.

Ideju, što je iznimka na Sredozemlju, podupire i država. Prijedlozi ribara i WWF-a naći će se u novom pravilniku o ribolovu u zaštićenim područjima.

– Mi imamo važeći pravilnik o posebnim staništima i posebnoj regulaciji. Sada donosimo i druga područja, to su Telašćica i Lastovo jer ta područja su također ušla u ribolovno more i smatramo da u tim područjima ipak trebaju biti stroža pravila jer su zaštićena od strane ministrastva prirode i zaštite okoliša. Novo će bit da će biti i restrikcije u alatima, biće možda i neke no take zone. Razgovaralo se i s ribarima, s ministarstvom i s nevladinim organizacijama, istaknuo je Ante Mišura, pomoćnik ministra za ribarstvo.

Problem je, uostalom, zajednički. 90 posto ribe u Jadranu već je u prelovu, no samo zabrane nisu rješenje – treba štiteći ribu održati ribolov, ali i ribara, piše HRT.

Facebook Komentari