Po kvartalnom indeksu troška rada vidi se koje zemlje su počele držati do svojih radnika – Litva, Rumunjska, Bugarska, Slovačka i Mađarska. Hrvatsku baš briga

Kvartalni indeks troška rada (LCI – Labour Cost Index) koji objavljuje Eurostat, mjeri trendove u „prosječnom trošku rada po satu“ koji je definiran kao sveukupni trošak rada podijeljen sa brojem odrađenih sati u promatranom tromjesečju.

Troškovi rada sastoje se od troškova plaća i ostalih troškova kao što su to socijalni doprinosi poslodavca (ne uključuju troškove stručnog osposobljavanja ili druge izdatke poput troškova zapošljavanja, potrošnje na radnu odjeću itd.). Prema podatcima Eurostata, trošak sata rada u EU28 porastao je u drugom kvartalu ove godine za 3,1% u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, pri čemu su troškovi plaća porasli za 3,1%, dok su istodobno ostali troškovi koji ulaze u trošak rada povećani za 3,0%.

Riječ je o najvišem rastu troška rada otkako se on prati po usporedivoj metodologiji (od prvoga kvartala 2010. godine). Očito je da nedostatak radnika određenih struka u europskim državama i time potaknuti migracijski tokovi rezultiraju rastom plaća i ostalih kompenzacija zaposlenicima. Uz to, pri naraslim ograničenjima u međunarodnoj trgovini zemlje se sve više okreću poticanju domaće potrošnje kao temelju gospodarskog rasta za što je preduvjet rast kupovne moći kućanstava, a time i rast plaća. Promatrano po sektorima, u EU28 najviše je (za 3,3%) porastao trošak rada u ne-poslovnim aktivnostima (NKD djelatnosti od O do S koje, među ostalim, obuhvaćaju javnu upravu, obrazovanje, zdravstvenu zaštitu, socijalnu skrb te umjetnost, zabavu i rekreaciju) te uslugama (NKD djelatnosti od G do N), potom u građevinarstvu (za 3,1%) i u industriji (NKD djelatnosti od B do E) za 2,5%.

Visokom rastu troška rada u EU u drugom kvartalu ove godine u odnosu na isto razdoblje prošle godine najviše su pridonijele tranzicijske zemlje srednje i istočne Europe (EU 10) koje, uz Cipar, zauzimaju prvih 11 mjesta prema dinamici rasta. Pritom zemlje EU 10 zauzimaju prvih deset mjesta prema dinamici rasta plaća, koje se kreću po stopama iznad 5,2%, a u dijelu tih zemalja i po dvoznamenkastim stopama (Litva, Rumunjska, Bugarska, Slovačka i Mađarska). Težnja tih zemalja za što bržim dosezanjem životnog standarda razvijenih europskih zemalja i potreba zaustavljanja emigracijskih tokova visokostručnih kadrova podupire relativno visok rast plaća, ali i prijeti narušavanjem odnosa između kretanja plaća i produktivnosti rada. U takvim je okolnostima trošak rada najviše povećan u Rumunjskoj (+12,4%) i Bugarskoj (+11,0%), dok je najniži rast zabilježen u Portugalu (+0,9%) i na Malti (+1,1%).

U drugom kvartalu ove godine taj je rast u Hrvatskoj usporen na 2,3% i niži je za 0,8 postotnih bodova od prosječno ostvarenog u EU.
Dinamika rasta troška rada važna je jer utječe na kretanje ukupnih troškova poslovanja, a time i na konkurentnost zemlje. Iako trošak rada u Hrvatskoj na godišnjoj razini kontinuirano raste u posljednjih deset kvartala, on zasad znatnije ne narušava konkurentnost zemlje, osobito jer slične zemlje (EU 10) u pravilu bilježe više stope rasta troška rada od Hrvatske, piše HGK.

Facebook Komentari