Piše: Trpimir Jurić
Ljudi svoj dolazak na svijet, porodom, gdje god i kako god se zbio, obilježavaju priželjkivanim plačem kao znakom da su živi, a da su prije toga po prvi put od dolaska na svijet, udahnuli ovozemaljski zrak.
Taj prvi plač, osim fiziološkog i refleksnog objašnjenja, može dobiti i druga obilježja. To može biti strah od odvajanja od majke rodilje, poziv u pomoć i želja da ga majka primi u svoje naručje, zaštiti i podoji. Sigurnost majčina zagrljaja, toplina koju ona pruža, sve su to potrebe koje nam ostaju za cijeli život.
Prvo udvajanje glasova najčešće bivaju ma-ma, ta-ta. Ma-ma, mama, majko, majko moja, kako rekoh ostat će nam do kraja života, često ili najčešće kao zazivanje, traženje, naposljetku moljenje, molitvu.
Najpoznatija majka na svijetu nosi ime Marija ili Maryam, Mariam, Maryam. Poznaju je katolici, pravoslavci, muslimani, mormoni. Ta, jedna te ista žena u svim navedenim religijama ima posebno, najčešće sveto mjesto.
Nama Hrvatima, katolicima, ona je Isusova majka, posredno majka sviju katolika. Hrvati je zovu i svojom kraljicom ili fidelissima advocata Croatiae (najvjernija odvjetnica Hrvata). Kojeg li bogatstva imati dvije majke, gdje jedna drugu ne isključuje, već nadopunjuje!? Niti je jedna od njih nije maćeha ili surogat majka. Da, to je već po sebi blagoslov, veliki blagoslov.
U životu vjernika katolika i izvan redovne molitve, u situacijama zatečenosti bolom, gubitkom ili zahvalom za nešto dobro, zazivamo ili zahvaljujemo Gospi. Ne ljuti se Ona što ju više zazivam o nego joj zahvaljujemo, tek bi se mi trebali osvijestiti i gajiti kult zahvalnosti, jer ništa, ama baš ništa nije podrazumijevajuće.
Slava Svetoj Mariji maci Božjoj odaje se od najstarijih kršćanskih vremena, pa tako i kod Hrvata nalazimo spomenik u Biskupiji kod Knina koji datira iz oko 1050. godine.
Danas, 14. kolovoza, mnogi Hrvati kreću na hodnju, pješačenje ili preciznije hodočašće Velikoj Gospi. Niti nesnosne vrućine, kiša ili neka druga vremenska nepogoda, neće spriječiti kolone hodočasnika u Hrvatskoj, Europi i Južnoj Americi, gdje se najviše štuje Gospa.
Bose noge, mladih, zrelih i odraslih, koračati će nekada i po cijele noći prema svetištima, bilo da se radi o Aljmašu, Krasnu, Mariji Bistrici, Sinju, Trsatu ili Svetoj majci slobode u Zagrebu. Svih 28 nacionalnih svetišta u Hrvatskoj su mjesta gdje se iskazuje zahvalnost, daju novi zavjeti, upućuju molitve. Usudim se reći nigdje tako iskrene i duboke zahvalnosti i nigdje takve molitve za nama najteže stvari i situacije koje nas more.
Kome se tako čovjek može otvoriti kao majci?
Nešto što u samom životu svakog vjernika ima posebno mjesto, istina u tom traženju posebnosti znamo i pretjerati s nešto neukusa je Gospina krunica. Najbolje je i najprikladnije kada nam je u ruci. Stišćemo ju, kruničamo i molimo.
Meni posebno dojmljiv je dio na kraju molitve krunice:
Zdravo Kraljice, Majko milosrđa,
živote, slasti i ufanje naše, zdravo!
K tebi vapimo prognani sinovi Evini.
K tebi uzdišemo tugujući i plačući u ovoj suznoj dolini.
Svrni, dakle, zagovornice naša,
one svoje milostive oči na nas,
te nam poslije ovoga progonstva pokaži Isusa,
blagoslovljeni plod utrobe svoje.
O blaga, o mila, o slatka Djevice Marijo!
Kako u kulturi čestitanja Velike Gospe nema posebne čestitke, ovaj tekst ću završiti sa svima poznatoj izvornom hrvatskom pjesmi Majki Mariji:
Zdravo, Djevo, svih milosti puna,
vječnog sunca ogrnu te sjaj.
Oko čela zvjezdana ti kruna,
ispod nogu stenje pakla zmaj.
Rajska Djevo, kraljice Hrvata,
naša Majko, naša zoro zlata,
odanih ti srca primi dar,
primi čiste ljubavi nam žar.
Blažena si, jerbo sva si čista,
zmijin dah ne okuži ti grud!
Zvijezda sreće i nama da blista,
noći grijeha mrak rasprši hud!
Rajska Djevo, kraljice Hrvata,
naša Majko, naša zoro zlata,
odanih ti srca primi dar,
primi čiste ljubavi nam žar.
