Pretučena Betinjanka kojoj su kolegice posvetile regatu: Mlatio me, a onda sam na podu i u polusvijesti ugledala kako uzima kamen…

“Moje su mi prijateljice, kao i moj muž, u svoj toj nesreći koja me je snašla bili toliki oslonac da vam ne mogu opisati. Da živim sto života, ne znam bih li im mogla zahvaliti”, rekla je to Vojna Jušić, Murterka udana u Betinu.

Na ženskoj veslačkoj regati “Dlan & veslo” njezine kolegice i prijateljice pretprošli vikend veslale su samo za nju. Nosile su majicu s natpisom “Sve smo mi Vojna”.

Vojna se bori s riječima da opiše kako se osjećala kad je saznala da joj svih 66 veslačica daju podršku.

“Bila sam ganuta i ponosna. Pokušala sam to nekako sročiti u tekst i zahvaliti im, ali jednostavno nije išlo, nisam imala prave riječi. Činile su mi se preobične za tako nešto veličanstveno. Ni sada ne znam je li obična zahvala dovoljna, ali neka sve do jedna koja je došla na regatu u Betinu i tim činom digla svoj glas protiv nasilja solidarizirajući se sa mnom prihvati to moje hvala kao nešto što dolazi iz srca, nešto izrečeno iz dubine duše…”, rekla je Vojna za Šibenski portal i zaplakala.

Nju je 25. srpnja u malom sezonskom dućanu njezina oca na Slanici, u kojemu radi 23 godine, pretukao rođakinjin suprug. Iz Šibenika su je odvezli u Split na operaciju. Ima tri prijeloma kosti lica, puknut zub, oštećen mišić. Lice joj je još natečeno i bolno, ali liječnici su optimistični, kažu da će joj ostati minimalan ožiljak.

Druga su stvar psihičke traume. Kaže da je boli što je cijeli sustav, koji proklamira prevenciju i zaštitu žrtve, u njezinu slučaju pokazao upravo apsurdnu slabost i nedoraslost da s riječi prijeđe na djela. Odlučila je progovoriti samo zato što možda neka druga žena neće imati snage oduprijeti se i koja neće oko sebe imati tako hrabre žene koje će za nju zaveslati.

“Vidjela sam ga i noge su mi se odsjekle”

Kaže da je ujutro prije nego je pretučena otišla obići zemljište oko kojega se spore njezin otac i rođakinjin suprug. Kako bi došla do zemlje, morala je proći kroz kamp koji je ujedno i pristupni put do parcele. Kratko je, kaže bila tamo, a onda je oko 14:30 otišla na posao. Pred dućanom je vidjela nekoliko opušaka koje je krenula pomesti. Tada je ugledala rođakinjina supruga kako joj se približava. Nogu su joj se odsjekle.

“Naše su se obitelji razišle jer je podigao ruku na mog oca, pa su završili na sudu i odnosi su bili zahlađeni. Osoba koju sam izbacila iz svog života, koju nisam više htjela ni vidjeti ni čuti, ni imati ikakvog posla s njom, odjednom je došla na moje radno mjesto. Nije slutilo na dobro. Odmah je počeo vikati: ‘Šta vi oćete, nećeš ti prolaziti preko moga’, nećeš ovo, nećeš ono… Aludirao je na svoj kamp.

Pokušala sam mu objasniti kako sam samo otišla do očeve zemlje, ali ništa nije htio čuti niti ga je moglo smiriti i urazumiti. ‘Nemaš ti šta prolaziti’, urlao je, vi ste ovakvi, vi ste onakvi… Sve što sam onda odgovorila, bilo je: ‘Ako ćemo tako, sad si i ti na zemlji moga oca, pa se onda makni.’ To je bio kraj”, kaže Vojna, koja se ne sjeća kako ju je udario.

“Sve mi se zacrnilo. Našla sam se na podu i onako okrvavljena i u šoku se počela pridizati. Dotrčali su moj sin i radnica iz dućana, a ja sam samo razmišljala kako je taj bol koji osjećam posljedica slomljenog zuba. U polusvijesti i šoku vidjela sam kako ga ljudi povlače, a on uzima kamen i viče: ‘Sve ću vas ubiti…’ U magli i bunilu vidjela sam da je najmlađi od moje trojice sinova, koji je još maloljetan, stao ispred mene u obranu. Radnica nas je u tom trenutku počela povlačiti prema dućanu.

Kada sam ušla, nazvala sam policiju i prijavila fizički napad, nesvjesna stanja u kojemu sam. Glava mi je počela oticati, desnu stranu nisam osjećala, kao da nije bila moja. Ni usta više nisam mogla otvoriti. Jedino sam uspjela nazvati muža, a nisam mu trebala puno objašnjavati jer je istog trenutka shvatio da se nešto ružno dogodilo. Stigao je za desetak minuta i odveo me u ambulantu u Murteru”, teškom mukom Vojna je uspjela iznijeti što se tog dana dogodilo na Slanici, piše Šibenski portal.

Dok je pričala, Vojni su se ruke tresle, ponestajalo bi joj glasa, a rukama je brisala suze. Liječnica koja ju je pregledala preporučila je odlazak u Šibenik na Hitnu. U međuvremenu je stigla i policija, no što je pitala nju i sina, danas se više ne može sjetiti. U tom trenutku, kaže, bilo je najvažnije što prije zbrinuti ozljede. Prva liječnica uputila je pacijenticu da napravi CT snimku na Odjelu radiologije, a kada je na nalazu pročitala kako je riječ o površinskim ozljedama glave, i ona i suprug su odahnuli. Mislili su da je prava sreća što ništa nije slomljeno.

“Ajde, rekli smo, ništa nije puklo. Samo, meni nikako nije bilo normalno da je sve dobro, a da ne osjećam jednu stranu glave i dalje ne mogu otvoriti usta. Ne osjećam ni dio usne, ni gornje zube, ali to je vjerojatno živac… Tako sam nekako razmišljala. Na svu sreću, ona prva doktorica nije se orijentirala samo na nalaz radiologa. Željela je i nalaz s Odjela za uho, grlo i nos. Da nije bilo tako, tko zna kako bi priča završila. Liječnik me je nakon pregleda odmah uputio u Split jer se radilo o teškim tjelesnim ozljedama”, kaže Vojna.

Slomljene jagodične kosti i čeljust

Na Odjelu za mikrofacijalnu kirurgiju KBC-a Split Vojnu su operirali zbog slomljene jagodične kosti i čeljusti, a u ta četiri dana, koliko se zadržala u bolnici, upućena je i psihijatru, koji joj je propisao terapiju. Od tada je na kućnoj njezi i rijetko izlazi. U čast svojih prijateljica veslačica s kojima se poželjela fotografirati, ovaj put je izišla.

Da nije bilo te regate kojom su poručile hrvatskim institucijama i svijetu da nasilje ne smije proći “ispod radara”, nezabilježeno i nekažnjeno, bez posljedica i ikakva odjeka u javnosti, slučaj Vojne Jušić bi se “pomeo pod tepih”. U to su duboko uvjereni i ona, suprug joj Zoran i Matija Duk, njihov odvjetnik.

Policija je u javnost u ta tri tjedna poslala tri različita priopćenja. Na inzistiranje medija, najprije je priopćila kako o incidentu nema informacija, a nekoliko sati nakon toga da je evidentiran kao prekršaj javnog reda i mira. Tek prije nekoliko dana slučaj je okvalificiran kao kazneno djelo.

U Policijskoj postaji Vodice dovršeno je kriminalističko istraživanje nad 53-godišnjakom osumnjičenim za nanošenje teških tjelesnih ozljeda na štetu 45-godišnjakinje i prijetnju na štetu 50-godišnjaka. Osumnjičeni i oštećena su se 25. srpnja u Murteru, zbog neriješenih imovinskopravnih odnosa i zbog netrpeljivosti, verbalno, a potom i tjelesno sukobili, pri čemu je osumnjičeni oštećenu teže ozlijedio. Nakon ovog sukoba došlo je do verbalnog sukoba između osumnjičenog i 50-godišnjeg supruga oštećene, kojom prilikom mu je osumnjičeni ozbiljno prijetio da bi ga ustrašio ili uznemirio. Po dovršenom kriminalističkom istraživanju osumnjičeni je, uz kaznenu prijavu, predan pritvorskom nadzorniku ove Policijske uprave, rekli su u šibenskoj policiji.

U trenutku kada je priopćenje odaslano javnosti osumnjičeni je, međutim, već bio na slobodi a da Jušići to nisu znali. Nije ih obavijestila ni policija, ni Državno odvjetništvo. Nisu znali ni da nasilniku nisu određene nikakve mjere opreza, poput zabrane približavanja žrtvi i njezinoj obitelji. Predložen je, navodno, istražni zatvor, ali prijedlog nije prošao, piše Šibenski portal, koji prenosi riječi Matije Duka, Vojnina odvjetnika.

Na kaznenu prijavu čekalo se 15 dana

“Sve što mogu kazati zapravo se svodi na niz pitanja koja počinju riječju ‘zašto’. Zašto policija nije napravila očevid na licu mjesta? Zašto poprište nije fotografirano? Zašto nije uzela izjave očevidaca? Zašto svjedoci koji su bili prisutni nisu popisani? Zašto nije reagiralo Državno odvjetništvo kada je primilo liječničku dojavu o teškim tjelesnim ozljedama? Zašto se čekalo na podizanje kaznene prijave 15 dana? Zašto osumnjičenom nije određena mjera opreza? Zašto žrtva nije obaviještena o tome? Zašto se uporno govori o jednom, a ne o tri kaznena djela, dvjema prijetnjama i jednom nanošenju teške tjelesne ozljede? Mogao bih tako i dalje nabrajati, ali ne bi imalo smisla”, zaključio je odvjetnik Duk.

Facebook Komentari