Muškarac koji je skočio s Šibenskog mosta s visine od 40 metara, a sve je promatrao i snimao drugi muškarac, operiran je u pulskoj bolnici. Na snimci koja je postala viralna, a prenijeli su je i neki strani mediji, prije tog suludog pothvata u kameru je poručio: “Ako poginem, reci ljudima da sam dobar”.
Potom je prešao zaštitnu ogradu i skočio. Na svu sreću ostao je živ, iako je zadobio teške ozljede i slomio zdjelicu. Službeno je potvrđeno da nije imao suicidalne namjere, a na skok se odlučio iz avanturizma. Inače, visina Šibenskog mosta od razine mora je 40 metara, dvostruko više od onoga u Mostaru, i skakanje s njega je strogo zabranjeno.
Deset dana kasnije, stradali Vedran Matić, 33-godišnjak iz Vrbovca, koji se nakon izuzetno komplicirane i zahtjevne operacije zdjelice dobro oporavlja na traumatologiji pulske bolnice, iskreno žali što je ovo učinio. Kad su ga novinari Glasa Istre posjetili nije bio pričljiv, a očito je da bi sve što se dogodilo najradije trajno izbrisao iz sjećanja. Nitko ga nije tjerao na skok i svjestan je da pogriješio.
“Letio” 100 km/h
– Ne znam što mi je bilo. Sad mi je jasno da sam mogao poginuti. Nikad više, kaže Vedran, zaljubljenik u adrenalinske sportove.
Pri padu s mosta “letio” je brzinom od 100 kilometara na sat, a umjesto na noge, u zraku se okrenuo i pao na bok. Ljut je što se snimka proširila po društvenim mrežama i u medijima, no kad su ga podsjetili da je upravo njegov prijatelj sve snimao i proširio dalje, rekao je Glasu Istre da tog čovjeka uopće ne poznaje.
– Upoznali smo večer prije. Netko je stavio video na YouTube, ne znam tko, ali snimka će uskoro biti maknuta. Nismo se snimali da bi se to širilo. Skok je sniman mojim mobitelom, to je trebalo biti samo za mene. Nemam pojma tko je to pustio van. Taj koji me snimao kaže da snimku nije dao nikome. Nismo se čuli od tada, nije me nazvao, kaže Matić kojemu su opasni skokovi očito velika strast.
– Skakao sam i prije, ali s ovakve visine nikada. S takve visine nisam imao orijentaciju kako ću pasti. Planirao sam skočiti na noge. Nakon pada u more, bio sam pri svijesti, ali nisam osjećao noge. Uspio sam nekako doplivati do obale i u plićaku sam čekao pomoć. Kad je stigao čamac brzo su me izvukli van, priča nam Matić dramatične trenutke nakon skoka. Sad se, kaže, osjeća dobro, puno ga manje boli. Još neko vrijeme provest će u bolnici, a onda slijede oporavak i fizikalna terapija.
Priznaje da je napravio ogromnu glupost i žali zbog svega.
– Došli su mi roditelji iz Vrbovca i smješteni su tu u Puli jer me posjećuju u bolnici svaki dan, rekao je Matić Glasu Istre.
