PDV je, kao, manji: Koliko vas deru na tržnicama, evo razlike za isto voće i povrće po hrvatskim gradovima

Svake godine u jeku turističke sezone slušamo vapaje s Jadrana o visokim cijenama pa smo odlučili provjeriti kolika je doista razlika u cijeni na tržnicama najvećih gradova, pišu vijesti.hr.

Iako je početkom godine pala i stopa PDV-a na voće, povrće, ribu i meso, građani su na tu vijest već i zaboravili jer cijene kao da su se vratile na staro, a priznaju to i trgovci.

Dva ista proizvoda s različitom cijenom. U istoj državi, ali različitim regijama.

“Eto, trgovci koriste priliku gdje je veći protok ljudi, gdje je veća platežna moć da čim više izvuku”, rekao je za vijesti.hr Saša Ištvanić, prodavač na tržnici u Zagrebu.

Pa se tako cijene od sjevera do juga, od kopna do mora, višestruko razlikuju: kilogram Lubenice u Osijeku košta četiri kune, a u Zagrebu i Dubrovniku oko sedam kuna.

Breskva je u Osijeku pet, u Zagrebu dvostruko od toga, a u Dubrovniku čak četiri puta skuplja!

Kilogram jabuka u Rijeci je četiri kune skuplji nego u Zagrebu i Osijeku, a u Dubrovniku se za kilogram plaća od 10 do 15 kuna.

“Stalno se žale da su velike cijene, ali što možemo”, reći će Mario Vidak, također prodavač na tržnici u Zagrebu.

Od povrća, rajčice se za najmanje novca mogu naći u Zagrebu – za sedam kuna, ali ima i za 16. U Dubrovniku su čak i po 30.

Krastavci su najjeftiniji u Osijeku – šest kuna, a u Rijeci i na jugu skuplji su duplo. I mrkvu ondje cijene trostruko više nego u Slavoniji, a dvostruko u Zagrebu. Isto tako i zelenu salatu.

“Fažoleti, mahune vidim da su dosta skupe. Pa i pomidori isto. Općenito sva zelenjava”, kaže Asija iz Rijeke.

Cijene nisu iznenađenje ni Jerku koji je u Zagreb došao s Murtera: “Pa mi smo metropola pa je kod nas skuplje sve normalno nego što je u Osijeku, a na Murteru da ne govorimo. Ja sam doša odoli, ma Bože sačuvaj. Pa mi smo taki Hrvati, samo priko noći oćemo se obogatiti”.

I cijene mesa i ribe najniže su u Slavoniji. Svinjetina je čak 12 kuna skuplja u Rijeci nego u Osijeku, a brancin je pak skuplji u Zagrebu nego u Rijeci, a najskuplji u Dubrovniku.

“Sad smo se vratili s mora. Na moru je sve 50 do 100 posto skuplje. Čak vidim da i lokalno stanovništvo dolje na moru ima problema s održavanjem svog standarda”, priča Ante iz Zagreba.

Dvije strane medalje

A da je početkom godine smanjen PDV na neke namirnice, kupci su pomalo već i zaboravili.

A trgovci priznaju krivicu.

“Malo se smanji kad smanje PDV pa onda onak malo po malo dođe to sve na isto”, kaže Saša.

U Osijeku je najjeftinije jer, kažu, manje je ljudi zbog godišnjih odmora pa žele prodati pošto poto.

Zagreb je cjenovno, kao i geografski, u sredini, a na obali je česta nit vodilja, tko ima za odmor, valjda ima i za malo skupljeg voća i povrća. No, svaka medalja ima dvije strane.

“Ove godine malo robe ima, godina je takva da ništa ne uspijeva kako treba”, rekla je Divna koja prodaje na tržnici u Rijeci.

“Puno voćara počelo je voćnjake rezati, vaditi jer dolazi do neisplativosti proizvodnje. Obustavili su otkup šljiva. Meni stoji tamo 15 tona šljiva na drvećima, vjerojatno će to tamo i propadati”, pesimističan je Atila, prodavač s osiječke tržnice.

Sve je ovo slika slobodnog tržišta. Svatko ima pravo formirati svoju cijenu, a na kupcima je da izvažu vrijedi li nešto više novca ili je precijenjeno, pišu vijesti.hr.

Share This Article