Nije šala: Uljanik šalje ovrhe za topli obrok svojim radnicima

Bivši radnici Uljanika neugodno su se iznenadili kada su od tvrtke Uljanik Uljanik Standard d.o.o. dobili opomene u kojima se traži da u roku od osam dana podmire dugovanja za tople obroke ili će ih u protivnom ovršiti, javlja N1.

David Šarac iz Pule jedan je od radnika kojem je stigla opomena prema kojoj mora podmiriti neplaćene marende.

“Ja sam konkretno dobio da moram platiti 1344 kune dugovanja. Živim s tatom, to mi je bio jedini topli obrok mjesecima. Piše da ako ne podmirimo te troškove u roku 8 dana, slijedi ovrha.

Što su očekivali, da neću jesti? Imam kredit, kako ću sve to? Logično bi bilo da se firma naplaćuje od plaća koje nismo dobili, a ne ovako” ispričao je ogorčeno za 24 sata David. On kaže da je kao i većina ostalih radnika dobio tu “čestitku” u petak.

“Našao sam drugi posao, a u Uljaniku sam se hranio do četvrtog mjeseca. Cifre koje su radnici dobili za platiti su različite ovisno o radniku, a ima i onih koji su dobili da moraju platiti nekoliko tisuća kuna. Što će ti ljudi? Ja mogu platiti kada dobijem plaću na poslu, ali problem je što nemam u roku od osam dana, koliki je zakonski rok. Mislim da nije u redu što za to terete radnike. Prvo su govorili da su marende “poklonjene”, ali evo dobro znamo da ništa nije besplatno”, ljuti se Šarac.

Kazimir Pavletić, direktor Uljanik Standarda, potvrdio je da su dugovanja zaista neplaćene marende.

“To je zapravo priča da bi se ljudi javili. Problem je malo dubiozniji, radi se o tome da je masa ljudi dobila otkaz. Neki su još u firmama u kojima su radili, neki su dobili nove poslove, neki su otišli u inozemstvo, neki su se zaposlili kod nas. Ovo smo napravili prvenstveno da bismo došli do podataka jer masa ljudi više nije u Uljaniku i očekujem da će nam se javiti”, tvrdi Pavletić.

“Ovo je opomena da se plati, a u slučaju da se ne može platiti, da ljudi nisu dobili svoja sredstva, onda neće platiti”, nastavlja Pavletić.

No tko će onda platiti? “To je nešto što će netko kad tad morati platiti ili će netko morati nešto zaboraviti. A ja za takve stvari nisam plaćen niti o tome brinem”, rekao je za 24 sata jedan od Uljanikovih direktora.

Inače, Kazimir Pavletić jedan je od Uljanikovih menadžera koji su bili vlasnici zajedničke privatne tvrtke Arsenal koncept za usluge poslovnog konzaltinga. Prema podacima poslovnog servisa Poslovna Hrvatska, u 2017.godini, za koju postoje zadnji podaci, imali su tek dvije kune prihoda. I godinu prije, 2016., imali su tek 17 kuna prihoda. Svake godine su završavali u gubitku: 2015. s gubitkom od 4.800 kuna, a 2016. i 2017 godine s gubitkom od 2500 kuna. Danas je Arsenal koncept u likvidaciji.

Bivši član Nadzornog odbora Uljanika, Samir Hadžić, zna za pisma koja su radnici dobili, ali s obzirom na to da je vikend, nije uspio, kaže, doći do pravnika.

“Do sada su se te marende odbijale od plaće, što je bilo normalno. Uljanik Standard je napravio takav potez, a u tu priču ulaze i boravci radnika u samačkim domovima, pa su neki dobili i veće cifre za platiti. Smatram da novac ne bi trebali tražiti od radnika, već od firme za koju je on radio. Pozabavit ću se tim problemom drugi tjedan jer je ovo moralno nepravedno”, najavio je Hadžić.

Sindikalist Boris Cerovac također smatra da nije u redu potraživati od radnika koji ionako nisu dobili svoje plaće.

“Moj savjet je da svi oni koji su dobili uplatnicu dođu u ponedjeljak s njom kod tajnice direktora Uljanik Standarda i pokušaju mirnim putem riješiti taj spor. Većina marendi koštala je 27 kuna, od čega je poslodavac participirao 11 kuna, a ostalo radnik. Ta marenda se prikazivala na sljedećoj platnoj listi, a kako plaće nisu isplaćivane, nije se imalo od kud naplatititi dugovanje prema Uljanik Standardu.”

Marko Alviž, koji je u Uljaniku proveo punih 15 godina, također je dobio “čestitku”.

“Moram platiti nešto manje od 1300 kuna. Žalosno je da se naplaćuje od radnika koji devet ili deset mjeseci nisu primili zaslužene plaće, a taj obrok je mnogima bio jedini obrok u danu. Sad im je i on prisjeo. Pokušat ću drugi tjedan pitati za obročnu otplatu ili nekakav drugi mogući dogovor. Nisam jeo svaki dan, a što je s onima koji su svaki dan koristili usluge prehrane, i koji su dobili puno veće račune? Sve ovo je tuga i žalost. Sa svojih 35 godina od silnog stresa izgledam kao starac, a ne bi trebao”, zaključuje bivši radnik.

Facebook Komentari