Turudić o udbašu Perkoviću, Gavriloviću, Sanaderu, te odluci Ustavnog suda o Vukovaru: Evo što je poručio Penavi

Predsjednik Županijskog suda u Zagrebu Ivan Turudić gostovao je u Novom danu i komentirao aktualne događaje u Hrvatskoj.

Kako je došlo do izručenja Josipa Perkovića?

Došlo je kad su se stekli uvjeti. Postala je pravomoćna odluka Županijskog suda, obavijestili smo nadležna tijela Njemačke i to je jedna redovna procedura.

Može li hrvatska kazna biti manja od njemačke kazne?

Zapravo ne. Kazna od 30 godina koja je izrečena je pravomoćna, ona se sad ima izvršiti. To je, što se toga tiče, završena priča.

Kad se može tražiti eventualno smanjenje kazne?

Prema zakonu, to se može očekivati nakon 15 godina izdržane kazne. Okrivljenik je proveo niz godina u istražnom zatvoru u Njemačkoj, to se isto računa.

Je li bilo niz presedana u ovom slučaju?

Bilo je niz presedana, zato što takve situacije nije bilo dosad u hrvatskom sudstvu i pravosuđu. Presedani su počeli već odlukom Županijskog suda u Zagrebu, koja je potvrdila odluku državnog odvjetnika, koji se onda žalio na nju, iako mu je išla u prilog. Presedan je i da dužnosnik obavještajnih službi bude predan drugoj zemlji.

Je li postojala politička pozadina u ovom slučaju, postoje li državne tajne koje se mogu otkriti?

Državna tajna za vrijeme Jugoslavije bilo je ubojstvo Đurekovića. On je bio svirepo ubijen, uz nekoliko hitaca iz pištolja i onda mu je sjekirom smrskana glava. Odluka da se ne izručuju šefovi obavještajnih službi bila je izum onih koji se protive izručenju Perkovića. Zakon je isti za sve. Što se tiče cijelog postupka, Vrhovni sud je u svojoj odluci jasno naznačio da u predmetu nije zastupila zastara, Perkoviću se moglo suditi u Hrvatskoj i što je čudno, zasigurno bi dobio manju kaznu nego u Njemačkoj.

Hoće li odluka Europskog suda za ljudska prava promijeniti sadašnju odluku njemačkog suda?

Načelno može, nije baš očekivano da će se to dogoditi, ali ako Europski sud ocijeni da Perković nije imao pravično suđenje u Njemačkoj, može se postaviti zahtjev pred hrvatskim sudovima i tražiti ponavljanje postupka.

Često se govori o promjenama Zakona o kaznenom postupku. Rekli ste da je jedini način da se napiše novi zakon, u kojoj je to fazi?

Novi Zakon o kaznenom postupku se sigurno neće donijeti u sljedećih nekoliko godina. Optimistički je tri godine da bi se mogao donijeti potpuno novi Zakon o kaznenom postupku. Sad se radi o izmjenama i dopunama. Mislim da će to uskoro ići pred Vladu i kasnije u saborsku proceduru.

Što je bit izmjena?

Pojednostavljenje postupka, implementacija nekih direktiva, što je logično, jer Europa se razvija i stalno dolaze nove direktive, koje se moraju implementirati, a vjerojatno će se ubrzati postupak da se sve izmjene, ako se promijeni predsjednik vijeća, neće ponovno tražiti, nego će se čitati iz postojećeg zapisnika.

Hoće li se mijenjati dugotrajnost postupka i pitanje izuzeća sudaca?

Izuzeće se ne može nešto bitnije popraviti, ne odudaraju naši propisi od propisa drugih zemalja, možda u nekim slučajevima neki odvjetnici uspijevaju nekad odugovlačiti postupak. Mislim da se ukida pripremno ročište, koje je isto bilo usko grlo, gdje bi predmeti radi nedolazaka stranaka stajali nekoliko godina. Ove izmjene će nešto postići, ali neće riješiti problem.

Mogu li represivne mjere smanjiti količinu i brutalnost kaznenih djela?

Možda u prometu može, možda će strože kazne polučiti bolji rezultat, u kaznenom sudovanju bojim se da ne. Povećanje kazne neće smanjiti broj djela, jer počinitelj kad počini kazneno djelo nada se da neće biti otkriven. Primjerice, socijalni radnici dobili su status službene osobe, ali ne znam da se time može puno toga postići, jer netko tko je doživio pomračenje uma i odlučio počiniti kazneno djelo, ne znam da će ga to spriječiti da to učini.

Koliko je najduži rok kojim se vodi neki kazneni postupak?

Što se tiče postupka Đuri Gavriloviću, gdje je nastupila zastara po odluci vijeća, to je posljedica odluke Ustavnog suda, koji je bitno smanjio mogućnost sudovima da sude kaznena djela za vrijeme privatizacije. Mislim da ona nije bila dobra, jer je obesmislila sami Zakon o nezastarijevanju. Posljedica je da će takvih predmeta biti još. Ne vodi se puno postupaka protiv djela počinjenih u tom razdoblju, neki neće ići u zastaru, jer nisu ni počeli u zastari, ako nisu zastarjeli do 2010., kad je donesen zakon, onda neće ni zastarjeti.

Može li postupak protiv Ive Sanadera završiti u zastari?

Mislim da ne. Za sva ta kaznena djela su zapriječene visoke kazne i on sljedećih 7, 8 godina nema opasnost od zastare.

Kako tumačite odluku Ustavnog suda o Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa o Tomislavu Karamarku? Je li time poništena njihova odluka?

Povjerenstvo je sigurno potrebno tijelo koje je učinilo puno stvari za društvenu higijenu. Odluka Ustavnog suda mora se poštivati, to nije presuda, to je odluka. Sudovi će dati svoj pravorijek pa ćemo vidjeti što će dalje biti, teško je prejudicirati, ali mislim da odluka Povjerenstva odlukom Ustavnog suda nije poništena.

Mnogi smatraju da je Povjerenstvo blokirano, posebno zbog zahtjeva za izuzećem predsjednice.

Stječe se takav dojam. Ovo što govorim samo su moji osobni stavovi i mislim da je Povjerenstvo moglo odlučiti samo o zahtjevu za izuzećem, moglo ga je usvojiti ili odbiti, ne vidim zašto bi Sabor o tome trebao odlučivati. Zakon treba tumačiti i nastojati izbjegavati ovakve slučajeve.

Postoji li pravni mehanizam za rješavanje situacije ćirilice u Vukovaru?

Ne znam što će se dogoditi s tom odlukom, u pravu je predsjednik Ustavnog suda kad kaže da se te odluke moraju poštivati u cijelosti, s tim se ne može diskutirati, to je nepromjenjivo, to je tako. Ako ne bi bilo tako, ne bismo imali državu vladavine prava. Nije u pravu predsjednik Ustavnog suda kad kaže da neće slati policiju u Vukovar, jer se iz toga može zaključiti da on, ako hoće, može poslati policiju, a ne može.

Penavu potpuno razumijem kad kaže da postoji gorčina zbog ratnih zločina, ali te dvije stvari, ako gledamo pravno, nemaju neku poveznicu. Trebaju se procesuirati ratni zločini i trebaju se poštovati odluke Ustavnog suda. Nema tu hijerarhije, nije nešto prije nečega, treba se istovremeno raditi na oboje. Razumljivo je nezadovoljstvo gradonačelnika Vukovara, mislim da je interes obje zajednice da se to procesuira, ali ne vidim tu izravnu pravnu vezu između ta dva zahtjeva.

DOKUMENT Ustavni sud o povećanju prava na upotrebu jezika i pisma srpske manjine u Vukovaru

Share This Article