Poslodavci i liječnici traže da se HZZO i Ministarstvo aktivnije bave kontrolama bolovanja

U Hrvatskoj je svaki dan na bolovanju više od 50.000 ljudi. Godišnji je to trošak i do pet milijardi kuna. Bio je to razlog više da Hrvatska udruga poslodavaca (HUP) traži izmjene pravila o bolovanju. Na to su se odlučili, kaže Milka Kosanović, direktorica Odnosa s članstvom HUP-a, nakon alarmantnih podataka, poput onoga da je čak 30 posto bolovanja po službenim statistikama Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO) prekomjernog trajanja.

HUP je alarmirao HZZO i Ministarstvo, odradili su i preliminarne razgovore na tu temu. Kosanović se nada da postoji svijest kako je potrebno napraviti određene promjene.

– Ministar je odredio da ćemo formirati zajedničku radnu skupinu u kojoj će između ostaloga biti predstavnici HUP-a i ministarstva, HZZO-a, liječnika i tako dalje. Prvi korak smo napravili, poslali smo listu naših sudionika. Sada čekamo da ministarstvo imenuje svoje predstavnike i da krenemo u jednu ozbiljnu analizu stanja – kazala je dodavši kako su podaci poražavajući i pokazuju da “nešto ne štima”.

Zakon ne poznaje termin lažnog bolovanja, ističe Kosanović, no u službenim kontrolama HZZO-a se pokazalo da je preko 30 posto bolovanja prekomjernog trajanja. Nije stoga upitna dijagnoza nego trajanje bolovanja, kaže.

Ističe još jedan podatak koji, kaže, “svima prolazi ispod radara”, a poslodavcima je itekako značajan.

– Prošle godine više od 4000 kontrola provedeno je na zahtjev poslodavca koji ima određene razloge sumnjati u opravdanost bolovanja. U 28 posto slučajeva je i službena kontrola HZZO-a te sumnje potvrdila i ta su bolovanja zaključena – kazala je Kosanović u bloku Informativnog medijskog servisa HTV-a u emisiji “Dobro jutro, Hrvatska”.

Vikica Krolo, predsjednica Koordinacije hrvatske obiteljske medicine (HOKOM) kaže da je sva odgovornost za bolovanja svaljena na liječnike obiteljske medicine. Smatra da se HZZO treba snažnije uključiti u rješavanje problema.

– Jer on trenutno samo kontrolira liječnike, a najmanje sudjeluje u tome da se smanje bolovanja kroz to da se pacijent što prije zbrine, odnosno da se smanje liste čekanja – kaže Krolo, koja duga bolovanja objašnjava dugim listama čekanja.

– I pacijentima i liječnicima obiteljske medicine i HZZO-u bi trebalo biti u interesu da pacijenti koji su na bolovanju što prije obave sve svoje preglede, pretrage, fizikalne terapije ili operacije koje moraju obaviti prije nego idu raditi. Dugo se čeka na operativni zahvat. Ja sada primjerice imam pacijente koji od šest mjeseci do godinu dana čekaju na operacije koljena, kukova, kralježnice. Ono što nije hitno i akutno, jako dugo se čeka, a za cijelo to vrijeme pacijent se nalazi na bolovanju. Isto tako, nakon što se obavi određeni zahvat, jako dugo se čeka na određenu rehabilitaciju, da bi se pacijent ponovno mogao uputiti u rad. I treći problem je vrlo sporo rješavanje administrativno-invalidskih komisija koje uglavnom ne riješe slučaj niti odrede da postoji smanjena radna sposobnost, nego u svojim nalazima napišu da je potrebno daljnje bolovanje – objašnjava Krolo.

Njihov prijedlog bilo bi da se kraća bolovanja ne rješavaju preko liječnika obiteljske medicine i instituta bolovanja, nego da to radnik riješi direktno u kontaktu s poslodavcem. Radnici bi po njihovom prijedlogu imali pravo na pet plaćenih dana godišnje.

– Kada mogu samo nazvati svog poslodavca i reći da taj dan, dva ili tri maksimalno u komadu, mogu ostati kući zbog prehlade ili nekih drugih kratkotrajnih tegoba – objašnjava Krolo. Te bi slobodne dane dobili bez odlaska liječniku obiteljske medicine i donošenja doznaka za bolovanje.

Predstavnica poslodavaca Kosanović kaže da su liječnici taj prijedlog od pet dana plaćenog bolovanja godišnje u dogovoru isključivo s poslodavcem, iznijeli i prije nekoliko godina, no tada nije postojao konsenzus kakav postoji danas. Na njega ih je, kaže, natjerala sila, odnosno bolovanja koja kontinuirano rastu. U potpunosti se slaže da je sva odgovornost za ovaj problem prebačena isključivo na liječnike primarne medicine i poslodavce, “koji to sve skupa plaćaju”.

– Moram reći da se u 85 posto nadzora nad liječnicima primarne medicine pokazalo da nema apsolutno nikakvih nepravilnosti. Ti ljudi su doista izloženi velikom pritisku, dok od strane HZZO-a i ministarstva nismo vidjeli čak niti pravilno razumijevanje toga problema – upozorava Kosanović (HUP).

Na pitanje slaže li se da kontrolori, osim na vrata ordinacije, kucaju i na vrata pacijenta, Krolo (HOKOM) odgovara:

– Svakako smo tražili aktivniju ulogu HZZO-a i njihovih kontrolora u kontrolama bolovanja. Jer i po Zakonu o zdravstvenom osiguranju te kontrole bolovanja se zapravo mogu sprovoditi i u kući pacijenta. Odnosno, mogu se kontrolirati pacijenti, a ne samo liječnici. Predlagali smo da se vrati institut liječničkih povjerenstava, da se primjerice nakon 90 dana bolovanja pacijent ponovno vještači u HZZO-u – rekla je. Pa ako je pacijent toliko dugo na bolovanju zbog liste čekanja, da se što prije krene u rješavanje njegova problema.

U emisiju su pozvani i predstavnici HZZO-a i Ministarstva zdravstva, ali se nisu odazvali, piše HRT.

Facebook Komentari