Galloizam: Maturanti vide državu kao Superhika koji im odnosi frižider da bi ga dao Zlatnoj mladeži

Piše: Kristina Gallo

Koju muziku ste slušali kao maturant ili maturantica? Jeste li plesali uz zvukove Plavog orkestra ili se njihali u ritmu Mozarta? Što ste pjevušili zadnjeg dana škole, sa čašom vina ili piva u ruci?

Pripadam onoj generaciji maturanata kad je maturijada bila zabranjena zbog sigurnosnih mjera, zbog rata. Moj grad je bio na meti i javna okupljanja su zabranjena, kao i odlazak izvan države na maturalno putovanje.

Ovih dana čitam u medijima o tome kako bi se maturanti trebali ponašati, kakvu bi glazbu trebali slušati, te i o potrebi mogućeg kažnjavanja zbog slušanja Cece ili Thompsona. Nakon borbe za demokraciju i slobodu mišljenja i opredjeljenja, opet se vraćamo u crno doba cenzure, kada se opcija kažnjavanja spominje kao radikalno rješenje.

Današnje generacije nemaju veze s ratom, koliko znaju o povijesti je individualno, no bunt im je zajednička spona. Dok se neki dižu uz zvukove turbo folka, drugi uživaju u Thompsonu jer je to muzika za fešte. Nisam ljubitelj ni jednog ni drugog, moja je generacija slušala Prljavo kazalište i Parni valjak, ali sam protiv opcije preodgoja. Represija nikad ne donosi dobre rezultate, nego izaziva bunt i revoluciju.

Ako ste posjetili barem jednu maturijadu, vidjeli ste predivne djevojke i mladiće koji izražavaju svoju osobnost i bunt. U vrijeme kad se iz države po gruboj statistici iselilo pola milijuna ljudi, priča se o kažnjavanju djece.

Ova djeca nisu podobnici ni poslušnici, oni su inteligentna generacija. Oni se služe internetom i pametnim telefonima, koriste You tube i imaju vještine koje nemaju zatvoreni umovi koji predlažu njihovo kažnjavanje. Zašto mnogi od njih vide budućnost izvan ove države, gdje uhljebi zauzimaju mjesta za koje su se oni školovali? Je li zemlja snova tamo gdje se ruše mirovinski stupovi i prosjaci mole po ulicama, a svaki slobodan govor se preispituje? Kako preživjeti tamo gdje se farmaceutkinje nazivaju tetama u kuti od strane influencerice koja nije ni srednju školu završila? Koliko mediji guraju golotinju, a koliko pišu o rezultatima i postignućima nekog mladog znanstvenika ili kompjuterskog geeka?

Kakvu sliku ima naše školstvo? Postoji li izborni predmet gdje će se govoriti o ovisnostima, štetnosti droga, vatrenom oružju? Koliko se ulaže u prevenciju od spolnih bolesti ? Gdje mjesto ima seksualni odgoj? Lakše se čuditi mladeži koja posjeduje vatreno oružje i drogira se, nego učiniti nešto po tom pitanju da se stanje popravi.

Mladi umovi osjećaju nepravdu i izražavaju bunt kroz muziku i ponašanje, jer su u drugim opcijama ograničeni, zastrašivani kaznama i nemoćni. Svakako ne pomaže situacija gdje je nedavno razotkrivena masa lažnih diploma, jer kakav autoritet ima profesor koji je sam lažirao svoje postojanje? Biste li vi poštovali nekog tko vam predaje o moralu i lijepom ponašanju a kasnije otkrijete da iza njega stoji lažan komad papira?

Evo malo statistike: gotovo polovina, točnije 47,5 posto današnjih srednjoškolaca, svoju budućnost za dvadeset godina vidi izvan Hrvatske, najviše njih u nekoj od zemalja Europske unije te dio njih u nekoj od zemalja izvan EU-a.

Najodlučniji su u takvoj odluci učenici prirodoslovno-matematičkih gimnazija, dakle onih koje “regrutiraju” budući kadar Hrvatskoj toliko potrebnoga STEM područja, od kojih više od polovine (52,2 posto) želi u budućnosti živjeti izvan Hrvatske.

Više od polovine srednjoškolaca koji ulaze u 20 posto najuspješnijih u generaciji (52,3 posto) namjerava se skrasiti izvan Hrvatske, te polovina onih koji ulaze u 61 do 80 posto uspješnih đaka.

Uopće, neka od zemalja Europske unije ili izvan nje idealno je i najpoželjnije mjesto za život i rad za više od polovine (53 posto) današnjih srednjoškolaca, dok je to za tek 19,2 posto njih mjesto u kojemu idu u srednju školu, a za 27,8 posto neko drugo mjesto u Hrvatskoj.

Mladi ljudi žele bolju budućnost za sebe, a Hrvatska ne nudi mnogo opcija. Kad su ljude u anketi pitali koji je razlog iseljavanja, rekli su da je to nepravda. Postali smo društvo u kojem se krade siromašnima i daje bogatima, kao u Alan Fordu. Maturanti vide državu kao Superhika koji im odnosi frižider da bi ga dao Zlatnoj mladeži. Možemo li ih zbog toga kriviti?

Facebook Komentari