U rubrici Dvoboj Točke na tjedan mišljenja oko mirovinske reforme sukobile su sindikalistkinja Ana Miličević Pezelj, jedna od organizatorica sindikalne referendumske inicijative ’67 je previše’, i državna tajnica u Ministarstvu rada i mirovinskog sustava Majda Burić.
Potpredsjednica DIP-a prije dva mjeseca rekla je da treba nadzirati i referendumske i antireferendumske kampanje. Iz zakona o financiranju referenduma na koncu je ‘ispalo’ rješenje koje je predviđalo nadziranje antireferendumskih kampanja. Međutim, Ustavni sud najavio je sjednicu na kojoj će odlučivati o zahtjevu dijela zastupnika opozicije da se kampanja Ministarstva rada i mirovinskog sustava nadzire i da se proglasi antireferendumskom kampanjom?
Burić: “Naša kampanja je prije svega informativna i cilj je da se o mirovinskoj reformi, koja je vrlo kompleksna tematika, ljude informira na točan, istinit, jednostavan i transparentan način. Cilj je te naše informativne kampanje, u ovom slučaju spotića, da kaže što to mirovinska reforma jest, što je donijela i što znače traženja sindikata, koji nisu javno komunicirali građanima Republike Hrvatske što to stvarno znači. Kao Ministarstvo, kada smo donosili šest zakona mirovinske reforme, rekli smo cijeloj javnosti – naša mirovinska reforma se do 2040. godine odnosi na pozitivni fiskalni efekt od plus 6,7 milijardi kuna. Sindikati, s druge strane, nisu rekli da se njihovi zahtjevi do te iste 2040. odnose na negativan fiskalni efekt, odnosno na minus od 45 milijardi kuna. Budući da oni to nisu komunicirali s građanima, naša dužnost je potpuno istinito, činjenično i transparentno reći ljudima što to mirovinska reforma jest, što ona nije – i to da će ovi zahtjevi značiti ili 45 milijardi zaduživanja ili snižavanje mirovina, kako sadašnjih, tako i budućih.”
Sad ste u odgovoru rekli da je jedan dio kampanje usmjeren na ono što zagovaraju sindikati? Zašto se kriju troškovi? Koliko košta kampanja?
Burić: “Nije usmjerena protiv. Ne krijemo ništa. Potpuno smo transparentni. Ovo je treći spot u nizu, znate da smo cijelo vrijeme radili te animirane spotiće kako bi bilo što jednostavnije tu problematiku predstaviti građanima. Autor tog spotića je kreativni tim unutar našeg ministarstva, mi nismo angažirali nikakve agencije, već smo mi autori spotića. Naravno, ne animacije, jer to ne znamo raditi pa smo to platili 18 tisuća kuna plus PDV i u potpunosti smo transparentni.”
Koliko ste platili za oglašavanje?
Burić: “S tom cifrom ćemo izaći nakon 4. i 5. mjeseca, što su mjeseci kada će se to emitirati. Kao što smo za prva dva informativna spotića objavili sve podatke javnosti, tako ćemo isto i za ovaj treći spotić.”
Ustavni sud je za utorak najavio svoju sjednicu – ako Ustavni sud vašu kampanju ocijeni kao nedozvoljen utjecaj na javnost prilikom izjašnjavanja o referendumu, kako ćete reagirati? Hoćete li povući kampanju?
Burić: “Gledajte, mi smo legalisti, a ovo je hipotetsko pitanje, tako da na hipotetska pitanja zaista ne bih odgovarala.”
Kampanja je, kao i sve kampanje ministarstava, financirana novcem poreznih obveznika. Smatrate li to nekorektnim?
Milićević Pezelj: “Hoće li ministarstvo poslušati Ustavni sud ili neće, ovisno o tome što će Ustavni sud reći – šteta je već počinjena. Ne bih prejudicirala koja će biti odluka Ustavnog suda. Međutim, ovdje su dvije odvojene teme – jedna tema je bila mirovinska reforma tijekom 2018. godine, kada je u jesen Ministarstvo rada počelo s onim čuvenim crtićima. SSSH je 17. prosinca 2018. uputio zahtjev za dostavom podataka – koliko je to koštalo i kojim sredstvima je to financirano. Mjesec dana kasnije dobili smo odgovor: riječ je o oko 1,7 milijuna kuna bez PDV-a, to pokriva i samu izradu, 19.900 kuna koštala je animacija i ostao je zakup medijskog prostora. Prema informacijama koje smo dobili, riječ je o tri nacionalne kuće i desetak lokalnih i dobili smo pripadajuće ugovore”, objašnjava Miličević Pezelj.
“Koliko je efikasna, odnosno informativna, ta kampanja, pokazuje predsjednik Sabora koji je rekao da je iz te kampanje naučio da radnici koji skupe 41 godinu staža neće raditi do 67, nego do 65 godina, što nije točno. Dakle, pitanje je što je prosječan građanin ove zemlje uspio naučiti iz te kampanje. Drugi problem iz kampanje te jeseni je bio što ni jedna lipa nije potrošena da se osiguranike koji zbog te reforme krajem godine gube određena prava – konkretno, riječ je o dugogodišnjim osiguranicima koji od početka 2019. nemaju pravo na stimulaciju za duži ostanak u svijetu rada, koji je tada iznosio 0,15 po svakom mjesecu ostanka na radu. Prema tome, ako idete informirati građane, onda informirate dobitnike i gubitnike.
Nakon toga, dok nismo objavili pitanje 13. ožujka, nije bilo nikakvih spotova ni crtića. Nisu se vrtili ni oni stari. Par dana nakon objave pitanja, krenule su objave najprije onih spotova od jeseni. U međuvremenu je taj spot narastao za dodatnih 45 milijardi i taj se dodatni spot, koji sadrži direktno pozivanje na sindikalnu inicijativu, vrti od drugog dana potpisivanja. Prema tome, neka mi netko kaže da to nije protukampanja.”
Inicijativa ’67 je previše’ potom je Ministarstvu rada i mirovinskog sustava, kaže Miličević Pezelj, uputila zahtjev za dostavu podataka o tome koliko je potrošeno za protukampanju i te će podatke, vjeruje, dobiti.
“Ali šteta je već počinjena. Šteta je tolikih razmjera da ljudi, pogotovo oni koji rade u tijelima državne uprave, javne službe, se ne usuđuju potpisati.”
Burić: “Kampanja je informativna. Informira da je Vlada Andreja Plenkovića u svega dvije godine podigla sve mirovine u Hrvatskoj za 7,5 posto.”
Miličević Pezelj: “Bila je dužna po zakonu.”
Burić: “Od 1. srpnja ove godine dižemo mirovine za 250.000 naših umirovljenika koji primaju najniže mirovine za dodatnih tri posto. Informiramo majke i očeve da imaju pravo koristiti šest mjeseci dodatnoga staža na svako dijete, čime mirovina u prosjeku raste po djetetu za dva posto. Komunicirali smo mogućnost povlačenja sredstava iz drugog stupa. Morali smo građanima osvijestiti da je prosječni staž u hrvatskoj 30 godina i 2 mjeseca, što je jedan od najnižih u Europskoj uniji. Samo Italija je gora od nas. Vrlo je jednostavna matematika – što dulje radim, što sam dulje na tržištu rada, u budućnosti je moja mirovina veća.”
Miličević Pezelj: “Dva su uvjeta za umirovljenje – jedan je dob, drugo je staž – koji nemaju direktne veze. Cijela zamjena teza Ministarstva rada i mirovinskog sustava od prošle godine je bila – što duže radiš, imat ćeš više staž, što je apsolutno netočno. Zanemarimo sad žene i prijelazno razdoblje. Muškarci u mirovinu idu sa 65 i minimum 15 godina staža. Ajmo gledat starosnu – 65 godina života i 32 godine staža, a prijevremeni ima minimalno 60 godina i najmanje 35 godina staža. Zato je od dugogodišnjeg osiguranika 2014. godine prosjek prijevremenih umirovljenika, njihovog staža, bio 39 godina. Dakle, treba gledati dva uvjeta. Reći da će staž rasti ako se radi do 67. godine je apsolutno netočno jer to ovisi o uvjetima na tržištu rada. Oni proizvode armiju siromašnih ljudi u starosti.”
Deset posto BDP-a Hrvatske odlazi na mirovine, europski prosjek je više od 12 posto. Dakle, manje trošimo na mirovine nego što troši Europska unija – zašto nam je onda sustav tako neodrživ?
Burić: “Cilj mirovinske reforme je dugoročna održivost mirovinskog sustava, ali i čuvanje stabilnosti javnih financija. Mirovinski sustav godišnje košta oko 40 milijardi kuna. Od toga se 18 milijardi isplaćuje iz državnog proračuna. Prosječna mirovina u Hrvatskoj iznosi oko 2.500 kuna, a u udjelu prosječne plaće to je 40 posto. Međutim, kada pogledamo mirovinu umirovljenika s 40 i više godina staža, ona iznosi 4.500 kuna, odnosno udjel u prosječnoj plaći iznosi 72 posto. Ono što je problem je što je samo svaki peti umirovljenik taj koji ima te uvjete dugotrajnog staža. Također, prosjek starosti građana u Hrvatskoj se produžuje, unatar 15 godina narastao je za 5,5 godina i sad je 78 godina.”
Miličević Pezelj: Ja na sve ove brojke mogu odgovoriti jednom jedinom brojkom: 348.000 – to je broj iseljenih iz Hrvatske. Iz Hrvatske iseljavaju cijele obitelji, dakle djeca, a mi govorimo o demografskom poremećaju. Ovo nije rješenje koje ide u suprotnom smjeru.”
