Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika RH posvećuje predstojeći Međunarodni praznik rada svim prekarnim radnicima u državnoj službi.
Naime, iako je državna služba pojam koji u javnosti označava siguran i redovito plaćen posao, u državnoj upravi brojni službenici rade desetak i više godina na određeno vrijeme, kao zamjene za zaposlenike na bolovanju, rodiljnom ili roditeljskom dopustu, zbog povećanog opsega rada, provedbe projekata i sl., koji se nikako ne mogu domoći stalnog zaposlenja, a na natječajima stalan posao uvijek dobivaju neki drugi i od njih „bolji“ službenici.
Osim rada na određeno vrijeme u državnoj službi značajan je i broj onih koji rade po ugovoru o djelu i to na radnim mjestima i poslovima koji imaju obilježja posla za koji se osniva radni odnos, budući da rade u redovitom radnom vremenu, u prostorijama i na sredstvima poslodavca, po njegovim nalozima i nesamostalno, ali to državna tijela ne smeta da takve nezakonite ugovore sklapaju i dalje, a kazna za takvo postupanje ne postoji za poslodavca, već samo za radnika koji radi na takvim poslovima i to u obliku prestanka rada.
Dugogodišnji rad na određeno vrijeme i po ugovoru o djelu naročito je prisutan u pravosuđu, Poreznoj upravi, ali i drugim državnim tijelima.
U Poreznoj upravi je službenik u Istarskoj županiji na određeno vrijeme radio bez prekida 15 godina na različitim poslovima na određeno vrijeme, zbog svog radnog učinka bio ocjenjivan najvišim ocjenama, javljao se na natječaje na kojima je redovito bio najviše rangiran, ali posao na nedoređeno nikad nije dobio jer ga je uvijek isti psiholog ocijenio kao „manje prikladnim“ na psihološkom testiranju.
Zalud su mu bile najviše ocjene, dugogodišnje radno iskustvo i pokazano znanje, kad je za posao na određeno radno vrijeme „prikladan“, ali za onaj na neodređeno radno vrijeme nije.
I kada je po prvi puta putem sindikata pokušao ukazati na čudnu logiku da čovjek može uspješno raditi 15-tak godina na određeno u državnoj službi, ali mu za posao na neodređeno uvijek spuštaju rampu, ostao je i bez radnog mjesta na određeno vrijeme.
Zato sindikati nerado „pomažu“ takvim radnicima, jer se ukazivanje na dugogodišnje maltretiranje službenika koji se sele s jedne zamjene na drugu, jednog posla na određeno na drugi, jednog ugovora o djelu do drugog, najčešće obija o glavu takvih radnika, kojima državna tijela više ne produžavaju takvu „službu“, kao kaznu za nezahvalnost koju su pokazali prema svojim poslodavcima.
Radi se o „tamnoj brojci“ koja obuhvaća značajan broj zaposlenih u državnoj službi i Sindikat stoga poziva Ministarstvo uprave da iznese podatke o broju službenika i namještenika koji rade na određeno vrijeme i po ugovoru o djelu, kao i stažu koji su ostvarili na taj način, piše Siniša Kuhar, glavni tajnik Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika RH.
