Ministar državne imovine Goran Marić izbjegao je dati konkretna pojašnjenja oko vrijednosti kuće za odmor u imovinskoj kartici. U imovinskoj kartici Marić je, kako piše tjednik Globus, kao vrijednost kuće u prvom redu do mora na makarskoj rivijeri upisao osamsto pedeset tisuća kuna. A kuću mu je prodao direktor tvrtke koja je iz portfelja kojim Marić upravlja kupila elitnu državnu vilu, piše Mislav Bago, analitičar Nove TV.
Iako se na aktualnom prijepodnevu pojavio ministar Marić pokraj novinara je protrčavao. Izbjegao je objasniti na koji način je odredio vrijednost kuće za odmor u svojoj imovinskoj kartici. Jer po njemu ona vrijedi tek 850.000 kuna.
Prosječna cijena takve nekretnine, prema Filipu Borovecu, agentu za nekretnine, između 250 i 400 tisuća eura. Ili u kunama – minimalno milijun kuna više nego što tvrdi ministar Marić.
I sami smo odlučili provjeriti cijene sličnih nekretnina na moru. recimo, ova kuća u Baškoj vodi, upola je manja od kuće ministra Marića, udaljena je od mora 170 metara, ali cijena joj je milijun i sto tisuća kuna. Ista kuća u kartici ministra Marića nalazila se i 2013. godine.
Tada je navedeno da ima 155 metara četvornih – danas je ona 90 kvadrata veća. No vrijednost za ministra – ista. Kako je to moguće – pitali smo i u ministarstvu.
”Sukladno člancima 8. i 9. Zakona o sprječavanju sukoba interesa (NN 26/11, 12/12, 124/12, 48/13,~57/15), danom stupanja na dužnost, podnio sam izvješće Povjerenstvu s podacima o svojoj imovini te imovini svoje supruge. Sve promjene koje su u međuvremenu nastajale sam prijavljivao što ću i ubuduće činiti sukladno Zakonu”, priopćeno je iz ministarstva.
Odgovor su izbjegli dati. No čak i ako se uzme u obzir da je kuća kupljena 2012. godine, porasle su cijene nekretnina, ali toliko baš, teško.
No nije samo cijena sporna. Ministar Marić kuću je kupio od Zvonka Šarića – direktora tvrtke koja je kupila vilu u kojoj se nalazio ured Stjepana Mesića. Vila na Šalati imala je početnu cijenu od 6 milijuna i 200 tisuća kuna. Prodana je za – 5 i pol milijuna kuna.
Dosta je nelogičnosti oko vrijednosti vikendice ministra Marića. Tržišna cijena u odnosu na onu koju je ministar prijavio iz kupoprodajnog ugovora je veća.
To pokazuje da je ovo nesređena zemlja u kojoj institucije možda imaju izmijenjene baze podataka, ali očito je da su one šuplje. Primjerice Gruntovnica i Zemljišna knjiga nisu dobro umrežene. Ministar je iskoristio sve rupe u mnogim hrvatskim zakonima. Mnogima koji se razumiju u tu problematiku kažu da takvih slučajeva vjerojatno ima na stotine među državnim dužnosnicima.
S takvim se slučajevima trebala baviti državna uprava koja ne smije izlaziti na teren. No Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa ne može izaći na procjenu. Samo na dojavu ili na sliku mogu tražiti dodatno pojašnjenje. Potom se procjenjuje otvara li se ili ne slučaj.
Povjerenstvo je zapravo utvrdilo neka načela. Česte promjene na tržištu nekretnina, pad ili rast cijena, dužnosnici ne trebaju stalno prijavljivati. Ali prenamjena zemljišta, dogradnja objekata Povjerenstvo će ispitivati i vidjeti ako je došlo do nesklada imovine. Ako primjerice dobiju fotografiju ili dojavu onda se dužnosnik mora očitovati.
Početkom tjedna će se razmotriti sve u slučaju Marić i prije otvaranje predmeta ako i do njega dođe, ministar Marić morat će se pismeno očitovati o svim detaljima načina na koji je kupio vikendicu, a isto tako je li to tada bila gotova vikendica ili prizemnica. Ako će se držati načela i ministar Marić bit će predmet istrage povjerenstva. U cijeloj priči za ministra Marića je i činjenica da je kupio svoju vikendicu od osobe koje je nekoliko godine kasnije kada je Goran Marić postao ministar kupio na javnom natječaju tzv Mesićevu vilu, piše Mislav Bago.
