„Autobahnkirche“ je još jedna njemačka specifičnost: Turisti, vozači kamiona i ostali putnici namjernici traže kontakt s Bogom

Svijeće gore nijemo između teških šlepera i benzinskih crpki. Turisti, vozači kamiona i ostali putnici namjernici ovdje na odmorištu autoceste traže kontakt s Bogom. „Autobahnkirche“ je još jedna njemačka specifičnost.

„Dragi Bože, daj mom ocu snage da umre i molim te da zaštitiš mog sina u Afganistanu.” Ili: „Neka uza sve koji boluju od raka bude Bog.”

Ovo su poruke koje se mogu naći u knjigama koje su izložene u svim kapelicama i crkvama smještenim uz njemačke autoceste. U međuvremenu je 47 ovih „Autobahn-crkava”, razasutih po gustoj mreži njemačkih autocesta. Ovdje, nekoliko metara od jurećih vozila, putnici traže mir. Za razliku od ostalih crkava, broj posjetitelja u ovim vjerskim objektima je u porastu.

„Crkva je za mene poput šatora, zaštitnog prostora gdje je prije svega sigurno”, kaže 19-godišnja Katarina (ime promijenjeno). U „Autobahn-crkvu” Siegerland na autocesti A45 između Dortmunda i Frankfurta, Katarina dolazi uvijek kada ju more brige.

Slično je i s Gerhardom Sauerom iz obližnjeg Neunkirchena koji ovamo dolazi zbog kratkih večernjih pobožnosti koje su, kako kaže, „pune energije”.

Ovu crkvu mjesečno posjeti oko 2.000 vjernika. Knjiga s porukama posjetitelja je puna osobnih želja i razmišljanja. Pogled na poruke odaje jednu drugačiju sliku njemačkog društva, bez negativnosti i mržnje. „Za razliku od komunikacije na internetu koja je puna mržnje, ovdje su ljudi zahvalni, ne pokazuju ljutnju”, kaže Ute Pohl, predsjednica Udruge Autobahn-crkve Siegerland.

Alessia u crkvu Sv. Rafaela na A57 pored Kölna dolazi kako bi liječila ljubavne jade i nada se da će poruke koje ovdje ostavlja doći i do njezinog dečka koji ju je ostavio. Pod budnim okom arkanđela Rafaela, Alessia je upisala: „Dragi Bože, zapravo sam ti se htjela obratiti s pozitivnim osjećajima. Ali molim te da Stefanu vratiš vjeru u našu vezu.”

„Ljudi koji ovako nešto pišu nadaju se odgovoru. I kada se to odvija u crkvi onda se nadamo da će Sveti duh pozitivno utjecati na razvoj”, kaže Ute Pohl s osmjehom na licu.

Pet minuta duhovnog mira

Zajednica „vjernika na autocesti”, za razliku od onih u gradovima, raste. Oko pola milijuna putnika svrati godišnje u jednu od crkava uz prometnice. Prva „Autobahn-crkva” je posvećena 1958. uz A8 u Bavarskoj. Slični objekti su u međuvremenu nikli i u Austriji i Švicarskoj.

Crkve nastaju na temelju lokalnih inicijativa koje vlastitim sredstvima grade kapelice. Za razliku od crkva u naseljima, u „Autobahn-crkvama” vjernici provedu kratko vrijeme, u prosjeku pet minuta. Prema podacima Katoličke više škole u Freiburgu prosječni „vjernik na autocesti” je muškog roda, živi u Njemačkoj, stariji je od 50 godina, oženjen i redovito odlazi na mise.

Anonimna vjera

Anonimnost autoceste je ono što ove vjerske objekte čini atraktivnima. Mnoge vjernike ne smeta što su ove crkve najčešće bez dušobrižnika. Vozač kamiona Norbert (promijenjeno ime) pripada među redovite posjetitelje. Najmanje dva puta tjedno zastane u protestantskoj kapelici Medenbach kako bi se, kaže, “malo smirio i došao k sebi”. Ulazi u kapelicu, pali svijeću i sjedne na klupu te utone u molitvu. Priča kako ga je jedna bivša djevojka naučila paliti svijeće za bližnje. „Djevojku sam u međuvremenu zaboravio, ali je ritual ostao.”, piše DW.

Facebook Komentari