Kino Europa: U pozadini se vodi kulturkampf kao i jedna interesna bitka za poziciju na gradskom asfaltu

Piše: Denis Kuljiš, fb

Već je sve rečeno o aferi kina Europa, ali ono najbitnije, ostalo je ipak neizrečeno – naime, da se u pozadini vodi kulturkampf kao i jedna interesna bitka za poziciju na gradskom asfaltu. Ljevica je tu protiv desnice a poduzetnici koji su izgubili vezu s Bandićem, s njegovom ugostiteljsko-klijentelističkom mrežom.

Započelo je, naravno, tako što im je Bandić dao Europu, a sad im je oduzima. Dao im je zato jer je tada, u doba raba Božjega blaženog Sanadera, dnevna zapovjed za gradonačelnika, povezanog s premijerom nevidljivom koalicijom, bila da mobilizira i pridobije lijevu inteligenciju. U jednu riječ – Hristos voskrese. Trebalo je urbanu i građansku mlađu populaciju vezati uza se, napraviti s njima specijalne aranžmane. Glavni je tu projekt bio Subversive Festival, pokrenut praktično istodobno, 2008. godine. U Zagreb dolazi osnivač Crvenih brigada Toni Negri, kao i Varufakisa, koji se tu, u Zagrebu, upoznao s Ciprasom. Festival su podržavali hadezeova vlast, Bandićev ured i hrvatski Telekom. Kulturnoj opoziciji trebalo je, naime, oduzeti politički naboj. Glavni podizvođač radova bio je tu Pavićev EPH – oni su izmislili i pokrenuli cijelu movidu, kreirali pisce, vedete, filmove, festivale i osigurali ”idejni kišobran”, opće liberalno usmjerenje, u kojem je bilo mjesta i za normalne nacionaliste. Sad, drugo je pitanje kakav je to sadržaj izrodilo – obično takvi politički determinirani pokreti ne genrerija bogzna kakva umjetnička djela, ali to nikom nije bitno, svima je stalo do ”klime”, a ne do umjetnosti…

Do danas situacija se, naravno, stubokom promijenila ali su protagonisti ostali na svojim položajima: prorijeđeni utorkaši u izdanjima ”Hanza Media”, filmaši pod kapom HAVC-a, a kvazialternativci u kinu ”Europa”. S tim da je ostalo malo od prvotne misije i sve se pretvorilo u borbu za očuvanje egzistencije. Pritom je novca bilo više, a ne manje – svojstveno je svakom kapitalu da se širi prilikom reprodukcije, samo što naposlijetku, kako smo naučili kod Marxa, ”razvoj proizvodnih odnosa dolazi u sukob s društvenim odnosima”.
Što se tiče HAVC-a, da ne ulazim u detalje, borba još traje, i stvari zapravo ne stoje naročito dobro za dioničare toga lukrativnog pothvata, koliko god se njima činilo da su izborili taktičku prednost i uživaju zaštitu ministarstva, odlučnog da spriječi svaki skandal, poput ovoga s kinom Europa.

Što se tiče same Jevrope, zakupci su napravili fatalnu grešku. Ranije, lijepo su surađivali s predstavnicima šire gradonačelnikove klijentelističke mreže s kojim su komunicirali preko oficira za vezu sa stolom u PIF-u. No, na prošlim lokalnim izborima, počinili su fatalnu grešku – ugrizli su ruku koja ih hrani, te aktivno potpomagali ultralijevu opoziciju (što se moglo i oprostiti) ali istodobno napali samoga Milana (a to se ne može oprostiti). Već je tada bilo jasno da će im smrsiti konce, ali lege artis, pazeći da ne naprave i najmanju grešku u koracima. Sačekao je strpljivo da im isteče desetogodišnji zakup, a zatim će zgradu renovirati i ponuditi zakup na natječaj, ili dati nekom neupitnom frontmenu. Kino će ostati, ostat će festivalski centar za židovski festival, Subversive, Biennale, pa i za Zagreb Film Festival ako se prijavi, siguran sam, jer BM ne želi ni na koji način antagonizirati BTM, kad ga jednom likvidira.

Znači, ”suze u očima” 45 djelatnika, koje spominje Boris T. Matić, neće mu puno pomoći kao ni onih 3000 ad hoc prosvjednika, zabrinutih malograđana, koje je lako mobilizirala Maja Sever pa su u subotu došli pred kino na koji su neki autsajderi lijepili plakatiće ”Kapitalizam je kulturocid”. Svi skupa zabrinuli su se da će zamrijeti kulturna funkcija Kina Europa, kao da sve što se ondje događa ne financira Bandić, nego Matić. Financirat će i dalje, ali bez Matića. Njegovih 25 honoraraca, studenata-konobara, lako će naći druge konobarske poslove (dolazi ljeto), a od 20 stalno zaposlenih, kad odbije ženu, bivšu ženu, djecu i zemljake, ostat će desetak ljudi od kojih polovica i dalje mogu štrikati ZFF, koji nitko neće gasiti, a traje sedam dana u godini. Borisa je upropastilo to što se ulijenio i pretvorio u korifeja pa je mislio da će sa cijelom širom ekipom potrajati vječno – no ne možeš zauvijek dobro živjeti od ciklusa novog korejskog filma i zauzimati dobar dio Bandićeva pločnika, ako ne ulaziš u njegovu šemu, dok druge još nema na vidiku…

Facebook Komentari