Bivši slovenski premijer Janez Janša kritizirao je bivšeg ministra vanjskih poslova bivše Jugoslavije Budimira Lončara koji je izjavio da je odlukom o embargu na kupovinu oružja pomogao Hrvatskoj i Sloveniji.
Nedavno je bivši ministar vanjskih poslova bivše Jugoslavije Budimir Lončar izjavio da je odlukom o embargu na kupovinu oružja pomogao Hrvatskoj i Sloveniji.
– Dobro se sjećam te odluke koja je bila donesena u kolovozu 1991. godine, nakon što je rat za Sloveniju bio završen, a upravo su počinjale najteže borbe u Hrvatskoj. Mi smo tada još na svojem ozemlju imali brojne snage Jugoslavenske armije (JA) koje su otišle tek u listopadu. Tu odluku Vijeća sigurnosti UN-a mi smo doživjeli kao veliku prijetnju. Ne kao pomoć nama, nego kao pomoć onome tko je oružja imao napretek – Jugoslavenskoj armiji. Kako bi embargo pomogao slabijem, to vjerojatno zna obrazložiti samo gospodin Budimir Lončar. Embargo je bio donesen zato da bi agresor, Jugoslavenska armija, održao svoju premoć u naoružanju. A ona je bila ogromna. Embargo je prouzročio goleme teškoće i u Sloveniji i u Hrvatskoj, u jačanju vlastitih obrambenih snaga. Ne samo da je bilo teže doći do oružja, ono je bilo i skuplje.
Kakva je tada bila suradnja Zagreba i Ljubljane?
– Iz osobnog iskustva mogu posvjedočiti da je embargo na oružje imao negativnije posljedice na Hrvatsku nego na Sloveniju. Na jednom od sastanaka na najvišoj razini u jesen 1991. godine hrvatski je predsjednik Franjo Tuđman bio jako bijesan zbog te odluke, ne sjećam se točno riječi, ali se svakako sjećam raspoloženja.
Što se suradnje tiče, mi smo terminski uskladili odluke o samostalnosti, bilo je puno sastanaka, mnogima sam prisustvovao. Imali smo i potpisan sporazum o suradnji na obrambenom području, obje su strane bile kratke s oružjem, Teritorijalne obrane bile su razoružane. JA je prvo u lipnju 1991. intervenirala u Sloveniji i Hrvatska, službeno, nije reagirala. Tada je na našoj strani došlo do određenog razočaranja jer smo smatrali da bismo se zajedno lakše obranili. Hrvatska je odlučila drukčije i za to je imala svoje razloge: bila je u drukčijem položaju od Slovenije, koja nije imala problema s krajinama i situacija je bila kompleksnija. Još mislim da bi zajednička obrana bila uspješnija i za Hrvatsku jer je tada, na početku, i JA bila nepripremljena. Unatoč tim različitim stavovima na operativnoj razini, dobro smo surađivali i tijekom rata. Kad je naša specijalna brigada oslobodila jedno od najvećih skladišta JA u Sloveniji, u Borovnici, pozvao sam hrvatskog ministra Martina Špegelja, koji je odmah poslao deset, petnaest najtežih kamiona u to skladište odakle je uzeo prije svega minsko-eksplozivna sredstva koja su korištena u obrani Slavonije. Hrvatska je uživala sve simpatije Slovenije do konačnog oslobođenja Olujom. To smo razdoblje bili ne samo na istoj strani nego i strateški tijesno povezani u jednoj od najtežih kušnji u povijesti obaju naroda, piše euractiv.
