Jasno je zašto se mladi odlučuju na život negdje drugdje; Degradirajuće: Nisu zaštićeni radnim ugovorom i često za visokokvalificirane poslove primaju minimalnu plaću

Jesu li i koliko mladi u Hrvatskoj spremni uključiti se u promjene u društvu, razmišljaju li više o ostanku u Hrvatskoj ili odlasku, brine li ih kako će živjeti u budućnosti, što im smeta, samo su neka od pitanja na koja su u Dobro jutro, Hrvatska govorili Vlasta Ilišin s Institut za društvena istraživanja u Zagrebu, Josip Miličević, predsjednik Mreže mladih Hrvatske i Lucija Kundid, potpredsjednica Svjetskog Saveza mladih Hrvatske.

Trećina mladih razmišlja o istome – kako pronaći željeni posao i kako se osamostaliti.

Ilišin je rekla da istraživanja pokazuju da je mladima pao entuzijazam, to se događa posljednjih 10-ak godina.

– Oni ne vjeruju da njihov angažman nešto može promijeniti pri čemu su uvjereni da se njihov glas ne čuje dovoljno i da ljudi ne vode računa o interesima mladih, dodala je.

Pojasnila je da sve to zajedno demoralizira dio mladih.

Miličević često poziva politike vlasti da prihvate mlade jer mogu pridonijeti kvalitetnim rješenjima, rekao je ih s nažalost ne čuje previše i da su rijetke situacije kada mladi imaju priliku utjecati na ono što ih direktno pogađa.

– Mlade se ne pita u školama putno toga, niti kroz vijeće učenika, tek ih se rijetko pita kroz studentske zborove, a savjeti mladih postoje u manje od jedne petine jedinica regionalne i lokalne samouprave, kazao je.

Dodao je da se mlade uglavnom koristi kako bi mahali zastavicama na predizbornim skupovima i kako bi se slikali s njima, a rijetka je njihova smislena participacija.

Većina mladih nije zadovoljna ne provođenjem ‘Bolonje’ na fakultetima, a kada dođu studentski izbori, mala je izlaznost, Kundid je rekla da su mladi neshvaćeni i da se njihov glas ne čuje, a danas, zbog tehnologije, mladi imaju puno više prilika saznati za mnoga događanja iako uvijek postoji dio studenata koji je aktivan i dio koji je pasivan.

Govorila je o studentskim izborima koji će biti uskoro, rekla je da svaka promjena kreće od njih samih i ne smiju sami sebe prepustiti slučaju i životu.

– Ako se mi nećemo izboriti sami za sebe, neće nitko drugi, dodala je.

Kundid smatra da je možda i krivnja na mladima što ih se dovoljno ne shvaća jer ne pružaju dovoljno informacija, ali ni vladajući se baš ne bave previše njima.

Miličević kaže da su mladi na tržištu zapravo jeftina rana snaga, mjere koje su bile namijenjene za mlade i njihovu aktivaciju na tržištu rada su se pokazale degradirajućima. Za primjer je naveo SOR (stručno osposobljavanje bez radnog odnosa) koje je degradirajući oblik rada – mladi preuzimaju sve obveze iz radnog odnosa, ali nemaju nikakva prava – nema prava na plaćeno bolovanje, godišnji, nisu zaštićeni radnim ugovorom i često za visokokvalificirane poslove primaju minimalnu plaću. Dodao je kako je jasno zašto se mladi odlučuju na život negdje drugdje.

Ilišin je kazala da je među glavnim razlozima za nezadovoljstvo kod mladih to što svakodnevni život doživljavaju prilično stresno. Rekla je da je to prilično zabrinjavajuće, te da forsiranje kompeticije u ranim danima i inzistiranje na ocjenama i postignućima opterećuje mlade.

– Pitanje je koliko je to kontraproduktivno jer troši njihovu energiju i dobru volju na strahove. Možda bi postizali bolje rezultate da se stvori ozračje koje bi im omogućilo da se više iskažu na manje krut i strog način, dodala je.

Kundid je rekla da su 2017. proveli istraživanje o potrebama i problemima mladih, koje je rezultiralo podacima da su mladi nezadovoljni uvjetima rada – u većini slučajeva SOR kao mjera nije primjerena, plaće su niske, a u drugim zemljama imaju bolje uvjete rada. Dodala je da kod mladih postoji, uz opće nezadovoljstvo, način na koji se odnose prema njima.

– Često se govori kako na mladima svijet ostaje i svi mi to znamo u teoriji, ali kada dođu neke konkretne mjere, mi toga nemamo. Prave demografske mjere trenutno ne postoje. Mi se zalažemo i stalno upozoravamo i nastojimo educirati i osnažiti mlade da počnu aktivno djelovati, ali Vlada treba otvoriti oči i početi raditi po tom pitanju, naglasila je.

Miličević kaže kako se po medijima piše da mladi odlaze u potrazi za poslom, ali smatra da treba naglasiti kako mladi odlaze u potrazi za kvalitetnijim poslom.

– Nije da u Hrvatskoj toliko nema poslova, koliko nema poslova od kojih se može kvalitetno živjeti, dodao je.

Ilišin kaže kako, prema istraživanjima, dvije trećine mladih ne žele otići iz Hrvatske, riječ je o onima koji su još u procesu obrazovanja – srednjoškolskom ili studentskom.

Dodala je kako se ozbiljnije razmišlja o odlasku kada se nađu pred potrebom socioekonomskog osamostaljivanja.

Facebook Komentari