Za utvrđivanje odgovornosti tko je škverove gurnuo u ponor ima vremena. Za donošenje odluke hoće li Uljanik u restrukturiranje ili stečaj više nema. Radnici su izmučeni stalnim odgodama donošenja rješenja. Premijer je ministrima financija i gospodarstva dao u zadatak da izračunaju koliko bi stajalo restrukturiranje, a koliko stečaj. Kaže to nisu odluke koje se donose preko koljena.
O brodogradnji je u emisiji HRT-a Tema dana govorio ministar financija Zdravko Marić.
Netko je neupitno kriv za ovakvo katastrofalno stanje u škverovima. Tko? Dosadašnje uprave? Ili sve državne vlasti koje su do sada bez problema davale gomile i gomile jamstva?
– Kao što je i državni odvjetnik rekao, možda je to već i previše često korištena uzrečica, da određene institucije rade svoj posao. To je u njihovoj ingerenciji, što i na koji način će se dalje događati vidjet ćemo. Ja u svakom slučaju mogu reći, još od onog trenutka kada je ministarstvo financija Vladi uputilo, a Vlada u okviru zaključka usvojila Izvješće o stanju ukupnih jamstava, dakle 4,3 mlrd. kuna ukupno je izdano jamstva za Uljanik grupu. Dobar dio njih ima onaj predznak činidbenih jamstva – dakle kupac ugovori gradnju broda, kupac daje određeni iznos avansnih plaćanja unaprijed prilikom gradnje broda, ali u isto vrijeme traži kontragaranciju. U pravilu se kontragarancija u pravili traži 80% od države, a 20% je komercijalni dio. Sve je u redu u situacijama kada se brod napravi, kada se isporuči i kada se ta jamstva otkažu. Međutim, u nemalom broju slučajeva, i u tom izvješću je jasno naznačeno da su se zapravo ugovarali brodovi, povlačili novci, a do gradnje broda nije došlo i došlo jer do aktivacije državnih jamstava. S jučerašnjim danom ukupno smo po pitanju tih jamstava platili 3,1 mlrd. kuna, što znači da je još ostalo nekakvih 1,2 do 1,5 mlrd. kn. S obzirom da država ne jamči samo na glavnicu nego i na kamate i razne troškove, računam da ćemo još biti u obvezi platiti 300 do 500 milijuna kuna jer nam još uvijek predstoji jedna mogućnost spašavanja broda jaružara ukupne vrijednosti preko 900 milijuna kuna za koje je evidentno da će biti potrebno uložiti nešto da bi se spasilo, rekao je ministar Marić.
Vodi se bitka između stečaja i restrukturiranja? Što ste predložili premijeru?
– Danas ima dosta u javnosti kako ima konfliktnih stavova. Predsjednik Vlade je zatražio analizu. Ministarstvo financija, nije sam ovo slučaj, uvijek pomno analizira i promatra, analiza je u završnoj fazi i uskoro će biti prezentirana premijeru, Vladi, koalicijskim partnerima i svima kojima treba biti predstavljena jer upravo je kroz tu analizu treba sagledati ovu cjelokupnu problematiku. Dakle 3,1 mlrd. je plaćena u zadnja 2 mjeseca, u proteklih 25 godina čak je 35 milijardi kuna je plaćeno u brodogradnju, ne samo u Uljanik grupu, nego u cjelokupnu hrvatsku brodogradnju, rekao je Marić.
Tko bi odgovoran dao još 10 milijardi?
– Kod takvog pitanja ili odgovora na to pitanje treba gledati širi kontekst. Koliko ta brodograđevna industrija kontribuira u industrijskoj proizvodnji, u izvozu, u BDP-u, u proračunu, kakvi su globalni trendovi. Nedavno su se dva najveća južnokorejska brodogradilišta spojila kako bi odgovorili konkurenciji iz Kine. To su sve elementi koje mi u toj analizi vodimo jer stvar nije tako jednostavna, objasnio je ministar.
Što biste poručili radnicima Uljanika?
– Teško je zaista poslati bilo kakvu poruku. Od početka sam na ovoj temi vrlo otvoren, vrlo jasan i vrlo konkretan s brojkama. Iz izlaganja radnika doznaje se da se osjećaju izigrani od strane Vlade, u isto vrijeme sam siguran da brojni porezni obveznici mogu koristiti isti glagol, odnosno istu karakterizaciju da su također izigrani, obzirom da je, ne njihovom krivnjom, u zadnja 2 mjeseca plaćeno 3 mlrd. kuna za nešto što nikad nije isporučeno ili napravljeno. Ovako jedno kompleksnu odluku vlada promatra, razmišlja, razmatra, koji će konačni stav biti to ćemo vidjeti, odgovorio je Marić.
Na kraju je bilo riječi i o odnosu Hrvatske sa Svjetskom bankom.
Danas obilježeno dugogodišnje Partnerstvo između Hrvatske i Svjetske banke, što nam je ono donijelo?
– Jako puno. Imali smo danas jako dobar skup uz prisustvo predsjednika Vlade i gotovo polovice ministara s visokim izaslanstvom Svjetske banke i ja sam u svom govoru nešto rekao što bih rekao i ovdje. Početkom Hrvatske neovisnosti i samostalnosti, svi dobro pamtimo, sigurno najtežu etapu ili razdoblje hrvatske povijesti, ratna razaranja i slično. Svjetska banka je bila među prvim institucijama s kojom se ostvario dijalog. Konkretiziran je potpisivanjem sporazuma i pristupanjem 25. veljače 1993. i odmah su krenuli prvi zajmovi. Prvi zajam Svjetske banke od 128 milijuna dolara je bio projekt tzv. hitne obnove. Nakon toga je Svjetska banka podupirala Hrvatsku i putem investicijskih projekata. Hrvatska je 1997. po prvi puta dobila kreditni rejting i tu je također Svjetska banka puno pripomogla, a i u cijeloj fazi naših pristupnih pregovora EU-u. I današnji skup je pokazao da možemo računati na nastavak dobre suradnje, smatra ministar financija Zdravko Marić.
Što možemo čekivati u sljedećih pet godina?
Upravo finaliziramo dokument koji definira petogodišnje razdoblje tzv. strategija razvitka. Dosad je Svjetska banka u Hrvatsku uložila 4,8 milijardi eura, rekao bih respektabilan iznos. U nastavku razdoblja također očekujemo nastavak i kreditnih i savjetodavnih i svih ostalih aktivnosti. Tri su osnovna područja – dva su šire prilike. Prvo, daljnji napori u održivosti stabilnosti javnih financija. Drugo, poslovna klima i sve što je vezano za smanjivanje prepreka i barijera, administrativnih i financijskih. Treće je sektorski pristup bilo da govorimo o energiji, vodi, otpadu, bilo da govorimo o jako važnoj temi koja je danas bila jedna od glavnih na skupu, a to je obrazovanje i ljudi, rekao je Marić.
