Splitski gradski vijećnik regirao je na odbijanje donacije Počasnom bleiburškom vodu.
Gradonačelnica Supetra Ivana Marković (SDP) odbila je donaciju Počasnom bleiburškom vodu. Njen potez izazvao je niz reakcija, a jednu od njih danas je uputio Martin Pauk, splitski gradski vijećnik iz redova Neovisni za Hrvatsku. Njegova objava upućena supetarskoj gradonačelnici će izazvati reakcije. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti:
[ ŠTETA ŠTO TRAKTORI NE PLOVE… ]
Život nas na sve nauči.
Jedna od prvih stvari koju nas nauči jest da ne vjerujemo ljudima, a pogotovo ‘nadvrsti’ ljudi (ili podvrsti, kako vam draže) koji se nazivaju ‘političarima’.
Postoji jedno prekrasno i pitoreskno mjesto – Supetar na otoku Braču, kojega vodi SDP-ova gradonačelnica. Riječ je o divnom mjestu, svega 10 kilometara plovidbe od grada Splita.
Ta ista gradonačelnica ovog otočkog mjesta se ponosi time što je odbila pokroviteljstvo nad obilježavanjem pokolja na Bleiburgu.
Ne samo da je odbila, već se u odnosu na stradavanje Hrvata na Bleiburgu ponijela tako bezobzirno, da ne kažem bahato da je uz odbijenicu navela par standardnih floskula o ‘ponosnom antifašizmu, slobodi i bla-fašizmu-bla’ i kako su nas ‘Austrijanci konačno stavili gdje nam je mjesto.’
Boli me to. Kao Hrvata i kao čovjeka – boli me.
Boli me nepoštivanje nevinih, civilnih žrtava, nenaoružanih ljudi, žena, djece i staraca.
Boli me, ali ne bojim se – znam da je kraj blizu, znam da je pobjeda nadohvat ruke.
Jedna čitava generacija je mučki pobijena na Bleiburgu i Križnom putu. Druga generacija je ginula za slobodu od Vukovara do Dubrovnika. Treća, moja generacija vodi neku drugu borbu – ekonomsku, svjetonazorsku i političku, borbu protiv klijentelizma i rasprodaje države.
Borbu za opstanak na rodnoj grudi. I znajte, u toj borbi ćemo pobijediti.
Samo, budite sigurni, nećemo pogriješiti poput naših starih, nećemo ostaviti niti zrno mogućnosti da naši neprijatelji nastave sijati sjeme mržnje i šire svoju propagandu.
Prvi put su nas naši protivnici pobijedili i pobili.
Drugi put smo mi pobijedili, ali nismo ih pobili, već su pobjegli na traktorima. Šteta što traktori ne plove morem, možda bismo na vrijeme otkrili tko je ostao među nama, a ne poštuje našu žrtvu.
Treći put ćemo, budite uvjereni, opet pobijediti.
Ovaj put nabavit ćemo im traktore koji plove.
