U Studiju 4 gostovao je Boris Pleše, predsjednik Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika koji je za Zakon o sustavu državne uprave rekao da se radi o zakonu koji na drugačiji način prima ljude u sustav, a radi se o istom principu.
Ministar Lovro Kuščević, odnosno Vlada premijera Plenkovića, vraćaju takozvano zapošljavanje državnih službenika – popularni “revolving door” uz uvjerenje kako Ustavni sud neće opet rušiti model zapošljavanja koje je uveo Zoran Milanović. Prema tom modelu ministri su bez javnog natječaja mogli zapošljavati, odnosno dovoditi najbliže suradnike koji bi na kraju mandata odlazili zajedno s njima.
Dok je bio u oporbi, HDZ je bio protiv takozvanog “revolving door” zakona, a sad ga predlaže uz male preinake. Radi se o zakonu koji na drugačiji način prima ljude u sustav, no zapravo se radi o istom principu, tvrdi Pleše.
– U ovom modelu koji je sad predložen u novom Zakonu o sustavu državne uprave predlaže se da isto tako ljudi dođu s ministrom. Ali s obzirom na iskustvo s prethodnim slučajem, bojeći se Ustavnog suda, bio bi raspisan natječaj i oni bi se primali po odredbama Zakona o radu. Oni dakle ne bi bili formalno državni službenici, ali bi isto tako odlazili s ministrom kad njemu istekne mandat. Dakle, radi se u suštini o istom načinu ali malo drugačijem načinu prijema, pojasnio je Boris Pleše, predsjednik Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika.
Ako se želi imati nekog svog u kabinetu, morat će se raspisati natječaj kako bi taj čovjek ušao u sustav.
Za vrijeme Zorana Milanovića na ovaj način zaposleno je 140 do 200 ljudi. Podaci su u Ministarstvu uprave, no nisu dostupni sindikatu. Najviše su zapošljavani u “kabinetsko osoblje ministra”, ljudi koji su sistematizirani unutar kabineta ministra, a to su tajnice, administrativno osoblje i glasnogovornici. Načelno gledajući, oni su trebali otići s ministrom.
Duže vrijeme se govori na koji način i kako riješiti sustav kad dođe do parlamentarnih izbora. Pitanje je do koje se razine s promjenom vlasti mijenjaju ljudi pojedinog ministarstva. Ujedno se mora voditi računa da s promjenom čelnih ljudi u ministarstvu mora postojati kontinuitet funkcioniranja tijela državne uprave.
Stoga u ministarstvima postoje profesionalni timovi koji moraju funkcionirati dok ne dođe do formiranja nove vlasti, tj. smjene ministara, državnih tajnika, pomoćnika ministara, a koji su politički imenovani. Sad se taj krug proširuje na kabinetsko osoblje ministra te je upitno koliko pitanje depolitizacije uprave dolazi u prvi plan.
Radna skupina koja radi na donošenju novog zakona o sustavu državne uprave nije poznata s vraćanjem “revolving doora”.
– Zakon bi trebao stupiti na snagu 1. lipnja, a do tad će se kroz javnu raspravu iskristalizirati, raspraviti taj prijedlog, možda u konačni tekst zakona neće ni ući, dodao je Boris Pleše.
Upitna je depolitizacija državne uprave jer će biti sastavljena od državnih službenika koji su došli putem javnog natječaja i djelatnika koje je doveo ministar, koji formalno neće biti državni službenici, a na koje će se primjenjivati zakon o radu.
Pomoćnici ministara, kojih je sada oko 90, postali bi visoko rangirani državni službenici koji bi se birali putem javnog natječaja. Na taj način se depolitiziraju. Pitanje je i broja državnih tajnika koji će se ograničiti po ministarstvima, a u ovom tekstu prijedloga zakona predloženo je da se će imenovati jedan ili više unutar svakog ministarstva.
2001. godine formirani su Uredi državne uprave s tezom da se na jednoj razini formira tijelo koje će biti izuzeto od utjecaja župana i gradonačelnika koji su politički imenovane osobe. Na čelu tih ureda birani su predstojnici koje je Vlada birala putem javnog natječaja. Ti ljudi iz ureda državne uprave, a ima ih oko 2000, s 1.1. bit će prebačeni u Županije.
– Politički utjecaj je još uvijek dosta jak. Teško se mogu svi dogovoriti oko broja, primjerice, državnih tajnika, koji se neće mijenjati bez obzira koja garnitura dolazila. Mi smo donosili strategiju razvoja državne uprave za period od 2014. do 2020. godine, međutim mi kao sindikat nikad nismo uspjeli dogovoriti način da opozicija i pozicija nađu zajednički jezik da konsenzusom donese strateški plan koji bi vrijedio duže razdoblje. Na žalost to se ne dešava i dovodi do pravne nesigurnosti, što se kasnije može implicirati i na poslovni svijet, istaknuo je Boris Pleše.
