Udruga Franak objavila je stručni članak dvojice izvrsnih pravnika, Vanje Vargeca i Miće Ljubenka, u kojemu se objašnjava zašto bi svi ugovori u švicarskim francima trebali biti ništetni te kako konverzija nije prepreka utvrđenju ništetnosti i obeštećenju potrošača:
Kamatna stopa i valutna klauzula bitni su sastojci ugovora i to se tako tumači i u samoj pravomoćnoj presudi u slučaju franak.
Potpuno je izvan predmeta spora i proturječan presudi Visokog trgovačkog suda Pž-6632/17 dio obrazloženja u kojem isti taj sud nakon što je već utvrdio da su kamata i valuta bitni sastojci ugovora, ustvrdio kako to što su ništetne valutna klauzula CHF i promjena kamatne stope ne znači da su ništetni i takvi ugovori koji sadrže takve ugovorne odredbe.
Dodatno se objašnjava zbog čega je ništetna valutna klauzula CHF te odredba o promjeni kamatne stope.
Bilo bi korisno da Vrhovni sud RH kod odluke o revizijama banaka zauzme i stajalište o posljedicama ništetnosti, a sve radi ubrzavanja i definiranja sudske prakse u pojedinačnim sporovima. Vrhovni sud RH trebao bi nedvojbeno i jasno utvrditi jesu li uslijed ništetnosti predmeta i cijene ništetni i CHF ugovori.
Uslijed ništetnosti predmeta i cijene iz osnovnoga ugovora, ništetna je i sama provedena konverzija CHF kredita, jer zakonom nije propisana konvalidacija ništetnih odredaba, a osim toga nisu niti ugovoreni novi ugovori, nego su banke aneksima promijenile ugovorne odredbe u skladu sa Zakonom o konverziji, ali ne zato da bi se ništetne ugovorne odredbe konvalidirale, nego zato da bi se izvršila ekonomska konverzija valute. Drugim riječima, ako je ništetan osnovni ugovor, ništetan je i aneks na temelju kojega je izvršena konverzija.
Cijeli članak:
