Nema više besplatnih plastičnih vrećica ni na tržnici ni u mesnici ni u ljekarni jer od 1. siječnja na snazi je pravilnik prema kojem se sve vrećice – osim onih najtanjih koje odmah pucaju – moraju naplaćivati.
U pravilniku o ambalaži s početkom godine piše da prodavatelj mora sve lagane plastične vrećice za nošenje naplatiti potrošaču na prodajnom mjestu, a na mjestima na kojima besplatno daje vrlo lagane plastične vrećice za nošenje potrošačima istaknuti vidljivu obavijest “vrećice koristite štedljivo”.
Mjesec i pol dana kasnije – prodavači i dalje po starom. Ali ministar zaštite okoliša i energetike Tomislav Ćorić je optimističan:
“Naš dugoročni plan je jasan, mi želimo Lijepu našu učiniti još ljepšom… U tom smjeru idu sve naše akcije u posljednjih godinu dana.”
Plastične boce su u Hrvatskoj “riješene” povratnom naknadom od 50 lipa, ali kada su u pitanju besplatne vrećice i kada nema 50 lipa u igri – ne marimo toliko pa strašne brojke kažu da svaki hrvatski građanin godišnje potroše 400 plastičnih vrećica, a ukupno ih se upotrijebi oko 8.000 tona.
Europska unija želi da se do kraja 2019. potrošnja smanji na najviše 90 vrećica po osobi, a do 2025. na najviše 40 vrećica – dakle 10 puta manje nego sada.
”Proizvodnja se već smanjila i naravno da će još. Čim nešto morate platiti, a do jučer ste imali besplatno – logika govori da se mora smanjiti”, kaže Kruno Horvatiček, proizvođač plastičnih vrećica, koji sa svojih 12 zaposlenih proizvodi plastične vreće i vrećice za cijelu Europu. Po njemu je ovaj novi pravilnik promašio metu:
”One koje najviše zagađuju, one koje lete po nebu i kače na grane – to su one najtanje. A one koje ste i prije plaćali posvuda, te se ionako koriste više puta, na kraju krajeva i za bacanje smeća, e te nisu zagadile mora i jezera”, tvrdi Horvatiček.
Znači, novi pravilnik koji ionako nije zaživio, nije ni donio velike promjene. Uveo je naplatu vrećica koje se već u mnogim trgovinama naplaćivalo, a one najštetnije, tanke – kao one s tržnice – prodavači biraju hoće li naplatiti ili ne, piše RTL.
