Izjava ministrice Obuljen Koržinek je opasni fake news

Gosti TNT-a bili su stručnjak za sigurnost na internetu Lucijan Carić i komunikacijski savjetnik Marko Rakar.

Slučaj Tolušić je povod da je u fokus javnosti došla sintagma fake news. Imamo li ijednu razvidnu informaciju koja bi potvrdila da se u ovom slučaju radi o fotomontaži?

Rakar: Apsolutno ne, nema ni jedne solidne informacije koja bi išla u jednom ili drugom smjeru.

Koje su to softicirane metode i aparati kojima SOA može otkriti da je neka fotografija montaža?

Carić: Fotografije se mogu analizirati raznim matematičkim metodama, postoji softver koji otkriva prirodne greške. Međutim, sve te analize često nisu nužno vjerodostojne, nije to uvijek egzaktna znanost. Ne možemo to znati jer niti jedan nezavisni stručnjak nije dobio te fotografije kako bi ih mogao analizirati.

Nažalost, Vlada je često ta koja sama proizvodi fake news. Takva je jučer bila izjava ministrice Obuljen Koržinek koja je rekla da je sloboda govora sloboda osobe s imenom i prezimenom, a ne za one koji su anonimni. To je opasni fake news. Radi se o prvorazrednom fake newsu.

Kako se vlade bore protiv fake newsa? Zamišljeno je da u svakoj zemlji postoje punktovi s kojih bi se u jedan centar u EU-u prijavljivalo da se širi određena fake news, a koja je štetna. Tko je taj koordinator koji određuje je li nešto fake news, tko će biti taj ministar istine?

Carić: To je nemoguće, to je po meni van svih demokratskih standarda. Ti ljudi ne razumiju tehnologiju, to se ne može riješiti tehnološkim mjerama. Prije svega to je zbog nekih događanja poput onih u Poljskoj, a obit će se nekom o glavu. Gušenje medijskih sloboda, ljudskih prava i slobode govora, od kada je svijeta i vijeka završavalo je totalirizmom. Ako su se u EU bojali totalitarnih sustava, oni im sada daju najvažniji alat i mogućnost cenzure.

Rakar: Efikasni način ne postoji. Nerealno je očekivati da naš demantij može biti učinkovit kao izvorna vijest koju su u nekom laboratoriju kreirali politički stratezi i neolingvistički stručnjaci, a koja je dizajnirana tako da se lagano širi.

Može li se uopće smisliti mehanizam koji bi se borio potiv takvih stvari?

Carić: Jedina metoda je da uzmu traku i zalijepe je ljudima na usta. Svaka vijest ima element neistine, jer neke stvari smo krivo čuli ili krivo interpretirali, ali to ne mora poništiti sliku poruke koja se šalje. Svaka laž u sebi ima i elemet istine.

Spam je lažna vijest, a znamo iz prakse da ne postoji nešto učinkovito u borbi protiv toga.

Ne znam koje bi se motode mogle primijeniti da se zaustavi nešto što je šala ili sarkazam.

Koji alat imaju građani u borbi protiv fake newsa, kako oni mogu prepoznati lažne vijesti?

Rakar: Građani se moraju obrazovati i razumjeti na koji se način šire takve vijesti kako bi imali kritičko mišljenje i znali zašto je netko i iz kojih motiva poslao neku informaciju. Treba znati odbarati koji nam mediji zaista pružaju kritičku i vjerodostojnu informaciju.

Facebook Komentari