Sve samo ne Hrvatska: Primjer uhljeba u MVEP-u koji investitorima daju vizu, a kad ulože novac više ne daju, govori sve o trendu zašto nitko normalan ne želi ulagati u Hrvatsku

Stjepan Bedić iznio je na svom Facebooku priču koja zorno svjedoči zašto oni koji požele ulagati u Hrvatsku na koncu bježe od naše zemlje kao vrag od tamjana. Osigurao je investiciju iz Libije od 3,5 milijuna dolara za pokretanje aviokompanije. Libijci su dobili vizu, došli u Hrvatsku, uplatili 180.000 dolara za početnu administraciju i upisali se kao suvlasnici firme na Trgovačkom sudu. Nakon što im je istekla viza, otišli su s namjerom da se vrate i uplate preostalih 3,3 milijuna dolara kako bi počeli posao.

Međutim, tu počinju problemi. Nakon što su već bili u Hrvatskoj prije mjesec dana, uplatili više od milijun kuna, odbijen im je novi zahtjev za vizu, prenosi Novi list.

Mašinerija administracije

– Kao direktor firme i potpisnik jamstvenog pisma nemam pravo znati zašto, makar sam off the record saznao da nisu nikakvi kriminalci, nego je zapelo negdje u mašineriji administracije, piše Bedić.

Obratio se predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović, a iz njenog ureda zatražili su izvještaj od Ministarstva vanjskih poslova. Njihov je izvještaj bio pun citata iz propisa, no kako kaže Bedić, propisi uopće nisu upitni, već kako ih mi provodimo.

Na Facebooku je objavio svoj odgovor Ministarstvu, koji je proslijedi i Uredu predsjednice. Prenosimo ga u cijelosti.

“Zahvaljujem na iscrpnom e-mailu sa citiranim propisima i detaljnom opisu izdavanja viza.

Slažem se sa svime napisanim.

Jednostavno, radi se o jednoj drugoj stvari, zbog koje smo kao država poznati kao mjesto u koje nikako ne treba investirati. Neki dan sam imao priliku razgovarati sa kraljevskom obitelji Katra, koji su mi isto tako rekli da ne žele više nikada ulagati u Hrvatsku.

ABC – Anything But Croatia

Razgovarao sam sa jednim drugim investitorima kojima je Libija, u ratnom stanju, maltene sa dvije vlade, interesantnija za ulaganje od Hrvatske. Da li to možete vjerovati?

O Hrvatskoj se vani već pričaju vicevi. Da li znate što znači “ABC” u kolokvijalnom govoru investitora? “Anything But Croatia.”

Ja se apsolutno slažem da treba ispoštivati sve propise, kako naše, tako i EU. Pitanje je načina kako to radimo.

A to radimo na katastrofalan način.

Sa strane citiranih propisa kojima se ograđujete i koristite kao izgovor za takve loše rezultate, realnost je ta da su ti ljudi bili u Hrvatskoj sredinom 2018, uložili preko milijun kuna, upisali se u trgovački sud kao suvlasnici kompanije. Kako im je tada izdana viza? Što se promijenilo u tih mjesec dana?

Nakon što su uložili dio novca, njima se dva puta odbija viza, i sada nam je propala investicija od 3 milijuna dolara. To vam je realnost. Da li su se svi ovi propisi mogli provesti na jedan efikasniji način?

Par primjera zašto

Ja vam kažem da jesu. A evo par primjera zašto:

1. Istekla je rezervacija za hotel. Na opetovano traženje informacije za koji datum da se rezervira hotel, ne dobijamo nikakvu informaciju.

Ako firma, čiji sam ja direktor, a oni većinski vlasnici, rezervira hotel i na kraju krajeva, ja potpisujem garantno pismo, da li stvarno kršimo zaštitu osobnih podataka tih državljana ako mi kažete za koji datum da se rezervira hotel? Prva rezervacija je propala, jer viza nije napravljena. Rezervacija košta 3500 EUR i ne mogu svakih par dana rezervirati i otkazivati rezervacije. Da li je to tako teško za shvatiti? U čemu je problem napisati rečenicu, ili javiti telefonom: “Rezervirajte nove avio karte i hotel za 15.12.2018.”?

2. Da li je normalno da vaša predstavnica u Kairu kaže da se za vizu sa višekratnim ulaskom treba unaprijed za svaki planirani dolazak rezervirati avionska karta i hotel? Odakle da ljudi znaju za unaprijed 6 mjeseci svaki puta kada će dolaziti i odlaziti?

3. Da li je normalno da vaša predstavnica u Kairu kaže da ne može dodati dodatne dokumente u predmet?

4. Da li je normalno da vaša predstavnica u Kairu na nekoliko zahtjeva od strane osobe koja je predala zahtjev ne dostavlja rješenje ni razlog zašto je viza odbijena?
Na što točno da se žale? Na koje rješenje? Krasno ste opisali postupak žalbi sve do Pape u Rimu, ali što nam to znači kada oni ništa službeno nisu dobili.

Ni u Monty Pythonu

Jasno mi je sve oko Libije i da je to država povećanog rizika, ali oni i dalje posluju i imaju jako puno novaca.

Za vašu informaciju, zahvaljujući ovome, propali su razgovori sa brodogradilištem Brodotrogir, a tražili su od nas i sastanke sa INA-om jer nude jeftinu sirovu naftu, kao i Podravkom oko izvoza hrane u Libiju. Ova dva zadnja sastanka nisam ni dogovorio pošto očigledno neće doći u Hrvatsku. Već sam ih vodio gledati zemljište za hotel sa 300 soba u Zagrebu.

I pazite sad ovu situaciju koji ni Monty Python ne bi smislio. Oni su ušli u firmu kao suvlasnici, na firmi je 180,000 dolara, odnosno milijun kuna.

Trebalo je doći još 3,3 milijuna DOLARA, ali neće doći. Oni ne mogu izaći iz vlasništva firme jer da bi to učinili, moraju OPET kod istog onog javnog bilježnika kod kojeg su bili mjesec dana prije toga kada su imali vizu.
I sad ja otvaram novu firmu da tražim druge investitore, a dragi Bog zna što ću napraviti sa BEST Aero d.o.o. na kojem bezveze sjedi milijun kuna, u kojem su investitori i suvlasnici ljudi koji ne mogu doći u Hrvatsku, u kojem ne mogu napraviti ni dokapitalizaciju niti ništa, nego prikazati kao dugovanje.

By the book zakopavanje

S druge strane, da su im PONOVO odobrene iste te vize koje su imali do sredine 9. mjeseca 2018., sada bi imali firmu sa 50 zaposlenih i dva putnička aviona od 189 sjedala.

Pa vi sada vidite da li se moglo tu nešto učiniti ili nije i da li je ovaj vaš e-mail korektan ili nije.

Samo vi nas “by the book” sve dublje i dublje zakopavajte, dok drugi koriste situaciju i napreduju. Pa vaš veleposlanik mi je ispričao kako je jedna naša firma dobila ugovor da obnovi sav vodovod u Libiji nakon sukoba, i da su Libijci trebali doći u Zagreb, pa im je odbijena viza, koju su im vrlo užurbano dali Španjolci, i sad Španjolci obnavljaju vodovod, a ta naša firma je propala.

I Španjolci su u EU, čak i u Schengenu. Pa kojom čarolijom su oni uspjeli riješiti taj problem oko viza za ljude koji dokazano nose više milijunski posao?

Pa javljeno mi je da ministri iz Vlade čekaju deset mjeseci vizu za Hrvatsku, da ljudi koji dolaze na sastanak sa premijerom dolaze preko turističke vize.

Jasno mi je da ima svakavih muljatora, ali mora postojati jednostavniji i brži proces za investitore koji su dokazani i koji su već uložili dio novaca u Hrvatsku.
Pa ljudi su suvlasnici firme, imaju imovinu u Hrvatskoj do koje ne mogu doći.

U želji da i vaše plaće počnu ovisiti o radnom učinku vas i vaših kolega,

capt. Stjepan Bedić, ing. aeronaut.
direktor
BEST Aero d.o.o.”

Facebook Komentari