Turudić se okomio na Kolakušića: Osnovao je jednu parapravosudnu udrugu, nije donio ni jednu kaznenu presudu onda on procjenjuje je li osnovana prijava

Gostujući u Dvoboju Točke na tjedan predsjednik Županijskog suda u Zagrebu potvrdio je da postoji opasnost blokade uskočkih sudova u Zagrebu i Splitu. Naime, dio sudskih službenika ne pristaje na sigurnosnu provjeru dok ne dobiju 20 posto dodatka na plaću kako to imaju primjerice suci jer moraju ići na sigurnosnu provjeru.

Slučaj Daruvarac digao je na noge i političku i opću javnost. Dva su se zaključka iskristalizirala – pravosuđe je doseglo dno svoje nadaleko poznate nenefikasnosti i drugo okrivljenici s novcem i dobrim odvjetnicima mogu se izvući čak i za najgnusnija djela. Pod pritiskom javnosti ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković najavio je da će pokušati ograničiti institute kojima se obrane obično služe za odugovlačenje postupka, ali veliko je pitanje koliko je to uopće moguće.

Na ovu temu u N1 Dvoboju mišljenja su suočili predsjednik Županijskog suda u Zagrebu Ivan Turudić i zagrebački odvjetnik Berislav Živković.

Brojni političari su izrekli otvorene kritike na sud u slučaju Daruvarac. Gospodine Živković je li to pritisak na pravosuđe po vama?

Živoković: “Pa gledajte, ne bih rekao da je direktni pritisak međutim problem je u nečem drugom. Kad god političari komentiraju nešto u svezi s konkretnim slučajem, baš da se odnosi na konkretni slučaj, a ne na neko zakonsko rješenje, općenito, apstraktno postoji jedna opasnost da jednmo pro futuro u postupku pred Europskim sudom za ljudska prava, ako obrana bude išla do te razine, da se može dogoditi da Europski sud za ljudska prava takve, ne baš direktne izričaje, ali u svezi s konkretnim slučajem ocjene da je bio pritisak.”

Drugim riječima, u nekom trenutku bi Daruvarac mogao dobiti u Strasbourgu presudu za politički pritisak?

Živković: “Nemam čarobnu kuglu da gledam u to, međutim obrana bi mogla to koristiti. Da li s uspjehom ili ne to je drugo pitanje, međutim to je vrlo neugodno. Političari ne bi smjeli, tj. trebali, jer smo već imali jedan slučaj koji je upravo zbog toga pao na Europskom sudu za ljudska prava, se referirati u nekakvim konkretnim slučajevima. To je više ovako jedno moje razmišljanje jer mislim da doista ne bi trebalo na takav način govoriti.

Ministar Bošnjaković govorio je ipak opreznije s obzirom da dolazi iz struke, rekao je da će gledati da se najnovijim izmjenama, podsjetit ćemo, već smo vidjeli, to su osme izmjene Zakona o kaznenom postupku u devet godina da se na neki način kaže ograniče ti instituti. Može li se gospodine Turudiću ograničiti ove institute koje obrane koriste kada im odgovara odugovlačiti postupak, prije svega mislim na izuzeće sudaca, dokaza pojedinih, pa onda i na ne primanje pismena, ima toga dosta u zakonu?

Turudić: “Može. Postoji jedna generalna klauza u Zakonu o kaznenom postupku koja priječi zlouporabu prava strankama u postupku. POzivanjem na tu odredbu zakona se može puno postići. Nije da suci nemaju baš nikakav alat, imaju.Neke stvari se moraju unaprijediti, mislim da je prostor za izmjenu odredbi o izuzeću odnosno otklonu vrlo uzak, vrlo malen i ne bi bio u skladu s europskim pravom. Postoji puno više prostora u drugim odredbama zakona. Evo, zahtjev za izdvajanje nezakonitih dokaza u spisu. Mi smo imali rješenje u ZKP-u iz 1997. puno bolje, gdje je predsjednik Vijeća na sebe preuzeo odgovornost, on je mogao odbti ili prihvatiti zahtjev za izuzeće, nastaviti raspravu i onda bi se u presudi to obrazložilo i onda bi u žalbi protiv presude bilo o tome odlučivano. To je silan problem. Nama na Županijskom sudu nije rijetkost da spis bude dvije-tri godine na Vrhovnom sudu povodom zahtjeva za izuzećem koji je posve neosnovan i nakon što se vrati nakon dvije godine da se stavi novi zahtjev za izdvajanje dokaza.”

Iz vaše prakse, a sudili ste u velikim i važnim slučajevima, koliko često se ovi instituti koriste u svrhu zaštiute prava okrivljenika na pravično suđenje, a koliko često se proceduralno koriste za opstrukciju i odugovlačenje postupka?

Turudić: “Moramo znati da je veliki broj opravdanih zahtjeva za otklon, odnosno izuzeće suca. Ne znam, ako je sudac suprug od odvjetnice da ne improviziram sada. Nisu naročito česti zahtjevi koji su upereni na zloporabu postupka, ali i tome se može doskočiti. Ja govorim o Županijskom sudu u Zagrebu, mi to riješimo za pola sata. Na raspravi se stavi zahtjev za izuzećem, predsjednik Vijeća prekine raspravu na pola sata, sat, dostavi se predsjedniku Suda koji promptno odluči, nastavi se dalje i to prilično obeshrabri stranke ta bi to ubuduće radile jer vide da im nije dobro da imaju takav odnos sa sudom, a vide da neće uspjeti.”

Zašto se to događa samo iznimno? U pravilu ti instituti služe da se postupci odugovlače i uspijevaju. Gospodine Živković?

Živković: “Ja u svojoj praksi odvjetničkoj praksi od 19 godina nisam nikada, ne samo tražio izuzeće suca u konkretnom spisu niti pomislio da to napravim iako su ponekad stranke tu pokušale nešto . To je na kraju krajeva pitanje odvjetničke etike. Pa ne mogu ja bez ikakvog razloga otvoriti raspravu, svoju veliku obranu s time. Neki kolege to naprave. Mislim da je to bezveze. To je kao da na utakmicu prvu loptu ispucašp u aut. Nikakve svrhe to nema. Drugo, samo sam jednaput tražio otklon i to tijekom rasprave, već je bila duiboko rasprava i to je nazočni predsjednik Županijskog suda riješio upravo u jedan sat. To nije bio nikakav taktički potez nego naprosto sam smatrao da jedan način vođenja rasprave nije bio u redu. Predsjednik sudato nije uvažio i u redu, išli smo dalje, ništa se to na tempu nije gubilo. Izuzeće, ne samo raspravnog suca, nego predsjednika suda je po meni apsurdno.”

Ali vaši kolege to dosta često koriste?

Živković: “Koriste neki, većina ne koristi.”

Gospodine Turudić u jednom članku sam pročitala izjavu odvjetnika koji kaže ako klijentu odgovara iz bilo kojeg razloga odgovara duži postupak imam dosita niz načina na koji se postupak može odugovlačiti od izuzeća sudaca, neprimanja pismena, izuzimanja dokaza?

Turudić: “To je pitanje deontologije odvjetničke profesije. Ja se ne mogu složiti s takvim stavom. Odvjetnik ne smije lagati, zloupotrebljavati sovja prava. Takva pomoć strankama ne treba, to u konačnici nikada ne završi dobro. Kada se kaže da okrivljenik smije lagati, pa ne smije lagati, to što nema sankcije je druga stvar, nitko ne smije lagati, nitko ne smije zloupotrebljavati svoja prava, pogotovo odvjetnici.”

Po vama onda znači problem ZKP-a nisu prava osumnjičenika. Vidjeli smo u postupku Daruvarca javnost je stekla dojam da osumnjičenik ima u odnosu na sud povlašten položaj?

Turudić: “To je trend europskog zakonodavstva. Da se snaže prava okrivljenika, snaže se posebice prava žrtve i tu nema natrag. Mi više nećemo viđati okrivljenike s kuglom oko gležnja i u prugastoj uniformi kako dolaze na sud. Svijet ide dalje. Namjerno pretjerujem da bih bio jasniji. Najbitnija stvar da postoji jedan balans, da postoji jednakost oružja između prava okrivljenika i prava optužbe.

Postoji li?

Turudić: “Ne. Nastupio je težak disbalans izmjenama Zakona o kaznenom postupku, on je narušen, vi ćete se sada iznenaditi, na korist Državnog odvjetništva. Državno odvjetništvo ima nepripadno velike ovlasti. Državni odvjetnik može postići sporazum bez da obavijesti sud. Koji je cilj kaznenog postupka? Cilj svake presude je da ostavi dojam pravednosti. Nije vam pravedna presuda, to javnost jako dobro vidi i zna i zato tako loše percipira pravosuđe, da se za 60 milijuna kuna dobije uvjetna osuda, da se dobiju dva sporazuma u roku šest mjeseci, da netko kupi firmu za 20 milijuna kuna davši 100 000 eura mita da mu se ne oduzme ta firma, da ta firma bude prvo u vlasništvu njegova odvjetnika – branitelja tog čovjeka, a dan danas njegovih sinova. To je poruka kojom je javnost ogorčena.”

Da sin određenog generala za ogromnu količinu droge dobije uvjetnu kaznu, značajno manju od one koju dobije čovjek koji koristi konoplju u medicinske svrhe naprimjer?

Turudić: “O konkretnom je teško pričati, i ovo za medicinske svrhe, ne bih to komentirao, ajmo na ovaj sporazum što je postignut. Zakon kaže da ako se postigne sporazum kazna može biti dvostruko manja od propisane. To je odredba Kaznenog zakona. Temeljni problem našeg kazennog sudovanja da ne odaje dojam pravednosti, da ljudi ne percipiraju presude kao zakonite i pravedne, ako se mogu dobiti takve presude. Ako možemo o ovlastima državnih odvjetnika, pa meni je na dvije rasprave za redom državni odvjetnik napustio sudnicu. To je stvar za koju da pričam nekome u Italiji ili Njemačkoj ne bi mi vjerovao. Ja sam pisao zamjenici ravnatelja USKOK-a, pisao sam tadašnjem Glavnom državnom odvjetniku, oni se nisu udostojili odgovoriti. Ako oni mogu otići, protuzakonito, kršeći zakon i Ustav iz sudnice što onda očekivati.”

Gospodine Živković, treba li vratiti istragu sucima istražiteljima? Slažete li se da postoji disbalans u korist državnog odvjetništva?

Živković: “Dvije stvari pa ćemo doći i na ovo. Što se tiče izuzeća. U ovih sedam izmjena ZKP-a do sada četiri su se odnosile na institut izuzeća. On je cizeliran relativno dobro, možda ćemo još nešto kroz radnu skupinu napraviti, vjerojatno hoćemo jer je i ministar najavio da će uz direktive biti jedna od tema i to. Kod izuzeća ovo što se kaže da li je to česti alat da se dođe do zastare? Nije, nemoguće je. To se može koristiti tamo gdje je preostalo 15 dana do apsolutne zastare, ali onda nije problem što je to odvjetnik napravio jer to treba napraviti. Problem je zašto je spis došao nakon 10-15 godina 15 dana do zastare. To je onda sustavni, sistemski problem, a ne što je odvjetnik napravio jer odvjetnik je dužan napraviti nešto u korist svoje stranke. I propust koji bi on napravio da to ne napravi, a drugi bi može ga koštati licence na kraju krajeva, da to stavimo na mjesto. Što se tiče državnoodvjetničke ili tužiteljske istrage koja je promovirana kroz ovaj zakon prije 9 godina, ministar je prije nekoliko dana rekao u medijima da to imaju sve europske države osim Slovenije i da Slovenija ide u tom pravcu, znači ja iz toga iščitavam da je to jedna trend koji se morao slijediti takav kakav je tako da ne vjerujem da ćemo se vratiti na sudačkog istražitelja, sudačku istragu, ali u okviru tih rješenja, nadam se da će se i poštovani predsjednik složiti sa mnom, radi se o nečem drugom. Zašto spisi stoje, pogotovo velike afere, uskočki spisi itd. pa zato jer gledajte mi imao situaciju da se na ispitivanje svjedoka tijekom državnoodvjetničke istrage ne pozivaju branitelji, potpuno je nejasno zašto, to se uvijek radilo kada su suci istrage radili. Zvali su nas telefonom, kolega hoćete sutra doći itd. Na nama je bilo hoćemo, nećemo, zapisnik je bio takav kakav je bio, na glavnoj raspravi je on bio dokaz. Međutim, vi sada imate situaciju da se mi ne pozivamo, nakon toga na glavnoj raspravi je uobičajeni prvi prigovor nezakoniti dokazi, spis ode na Vrhovni sud godinu dana, znate nije on godinu dana na Vrhovnom, to je logistika, kancel pa otprema pa upisnik itd. i vi stojite s nekakvim velikim spisom godinu, godinu i pol bez da uđete u meritum stvari. Imao još jednu po meni čak i goru stvar koja se sada navodno događa, ja nisam u tom spisu, to je spis Agrokor. Navodno sad se pozivaju branitelji na ispitivanje svjedoka u tom spisu. Ja postavljam pitanje kako do sada ni u jednom spisu to nije bilo, sad odjednom jest? To je čista diskrecijska odluka, ovdje može ovdje ne.”

Vraćamo se na činjenicu da imamo potpunu pravnu nesigurnost?

Živković: “Na neki način jest. U jednom spisu gdje se radilo o bankarskom poslovanju, još dok je bila istraga istražnih sudaca, bio sam nazočan ispitivanju okrivljenika i svjedoka, tamo smo postavljali pitanja koja su objektivno pomogla Državnom odvjetništvu da formira optužnicu jer da nismo ta pitanja već u istrazi raščistili pitanje je što bi bilo s optužnicom, da li bi bila uopće potvrđena i kakav bi ishod bio na glavnoj raspravi. Dakle, to nije samo nekakva prednost Državnog odvjetništva da nismo tamo, ne znam zašto nismo tamo nego bi trebala biti prednost da se u toj fazi raščišćavaju bitna pitanja pa da oni s čistim činjenicama i dokazima izlaze u optužnici. U ZKP-u postoji jedno pravilo da Državni odvjetnik nije dužan samo tražiti odkaze protiv okrivljenog nego i u korist pa onda ocjenjivati što je što, to je poanta.”

Jesu li za neefikasnost pravosuđa više kriv zakonski kupus ili su problem i kadrovi gospodine Turudiću?

Turudić: “Uvijek su problemi tako širokog spektra plod više čimbenika, u konkretnom slučaju oba koje ste naveli. Naravno da postoji pogrešeke sudaca , da postoje suci koji ne rade dovoljno kvalitetno i ne rade dovoljno količinski. Iako to zvuči kao floskula ti su u manjini, vjerujte mi da su u manjini. Htio bih naglasiti važnost Zakona o kaznenom postupku. On se često zove u teoriji provedbeni ustavu, to nije poslovnik suda tko gdje sjedi, tko se prijavljuje za riječ, to je zakon koji omogućuje zaštitu temeljnih ljudskih prava i sloboda, prava prvenstveno. Svaki ZKP svake zemlje je pokazatelj je li ta zemlja demokratska, je li to uređena država i vladavina prava ili nije. Mi imamo katastrofalno loš Zakon o kaznenom postupku. On je kompliciran, ima odredaba koje tamo nemaju što raditi. Imamo recimo uvodne govore koji nemaju nikakvu svrhu, tu se gubi određeno vrijeme. Ima odredba da će se uvodni govor održati nakon što se provedu dokazi tužiteljstva, kako može biti uvodni kada je uvod prošao.”

Spomenuli ste čak da postoje dva ista članka u prijepisu ZKP-a?

Živković: “Da, postoje. Postoje dva članka 257. Već sam nekoliko puta uspoređivao da je ZKP kao hlače koje su krpane sto puta. To vam je počelo s odlukom Ustavnog suda kojom je proglašeno pedesetak odredbi neustavnim, i ok ja se slažem s tim stvarima, ali Ustavni sud je mogao, kao što je to napravio s Obiteljskim zakonom, suspendirati zakon, a mi smo dalje postupali prema neustavnom ZKP-u. Dan je rok od godinu dana, ti si godinu dana morao paziti i anticipirati kakve će biti odredbe budućeg ZKP-a.”

Što se sada može napraviti? Došli smo do situacije koju ste sami konstatirali da je pravosuđe na najnižim granama, da ne postoji povjerenje ljudi u pravosuđe, nema pravne sigurnosti, nema investicija jer nema pravne sigurnosti. Što se može napraviti s ovim zakonom?

Turudić: “Konkretno, mora se donijeti potpuno novi Zakon o kaznenom postupku, ali to znači 3,4,5 godina. Sada što se može napraviti možemo neka uska grla proširiti. Može se izmijeniti 10,20 odredbi koje će biti vatrogasne, ali koje bi pridonijele da donosimo bolje presude. U ovom famoznom slučaju koji ste spomenuli u uvodu emisije (slučaj Daruvarac) slijedi zaplet. Opet postoje dva različita tumačenja ZKP-a oko obligatornog istražnog zatvora. Ističe li za mjesec dana, kako to potvrđuju odluke Vrhovnog suda i pravni stav koji su zauzeli ili kako piše u tekstu zakona ako ga gramatički čitamo onda se te odredbe ne odnose na obligatorni istražni zatvor, odnose se samo na opasnost od bjega, utjecaja na svjedoke. To će biti vrlo brzo, za mjesec dana. I još bih jednu stvar htio naglasiti, da donesemo najbolji zakon na svijetu koji postoji ako druge stvari ne budu išle uz to neće se popraviti situacija u pravosuđu.”

Imate praktički pobunu sudskih službenika na Županijskom sudu u Zagrebu?

Turudić: “Možda je prejaka riječ pobuna. To su ljudi koji imaju plaću 3500 ili maksimalno 4000 kuna s 30 godina staža koji svojim pristankom idu na sigurnosne provjere koje su sigurnosne provjere prvog ranga dakle nema jačihprovjera, gdje istresu cijelu svoju privatnost, ne samo svoju nego i svojih obitelji, koje su permanente i zato ne dobiju za razliku od nas sudaca nikakvu naknadu. Ja u potpunosti razumijem te ljude, oni 10 godina traže da im se prizna 20 posto dodatka na plaću. Ne želim nikoga uvrijediti, ali u drugim ustanovama takvi dodaci postoje. Vrlo mi je teško naći teži posao u toj stručnoj spremi nego ljudi koji rade u uskočkom sudovanju. Podržavam njihove zahtjeve, razgovarali smo s ministrom, mislim da će biti udovoljeno njihovim zahtjevima. Saznao sam i da se splitski službenici pridružuju zagrebačkima.”

Drugim riječima ne bude li to riješeno možemo li očekivati još veću blokadu uskočkih predmeta?

Turudić: “Nije mi preostalo ništa drugo nego da ih molim, drugog alata nemam. U tijeku je deset provjera sigurnosnih, za deset službenika. Osam nije dalo pristanak, samo ih je dvoje dalo. Ove godine na red dolazi 45 do 50 provjera, ali zajedno s nekim sucima, dakle opasnost je realna.”

Još pitanje za kraj gospodine Živković. Na što se treba koncentrirati kod izmjena zakona? Rekao je sudac Turudić uskoro kreću, najavio je i ministar donošenje novog zakona koji će trajati nekoliko godina. Što je potrebno interventno učiniti da povjerenje u pravosuđe bude bolje i postupak prohodniji?

Živković: “Da bi postupak bio prohodniji tu bi trebalo dosta mijenjati. Ono što je ministar najavio će biti neke izmjene slijedom direktiva. Od sedam izmjena tri su bile poticane direktivama EU-a međutim ostale četiri nisu s time da se kroz te izmjene i na našu inicijativu dogodile. Sada što je ministar najavio je pitanje instituta izuzeća. Ne vjerujem da će se išta drugo raditi zato što je najavio da će to brzo biti, tijekom ovog tromjesečja, radna grupa je formalno osnovana i očekuje se da će krenuti raditi. Međutim što se tiče bitnijih izmjena je li državnoodvjentička istraga ili će se vratiti na staro tu sam gotovo siguran, ne samo zato što je ministar najavio ove koliko je država prešla na državnoodvjetničku u EU nego još nešto drugo što se kod nas zaboravlja, naime IPPO, osnovan je Ured europskog tužitelja krajem 2017. i to se sada operacionalizira, dakle postojat će jedna kapa, jedan europski tužitelj s tužiteljima iz države članice, a 20 tužitelja iz država članica uključujući našu je to već prihvatilo, neke još dvoje. Europski tužitelj će biti zadužen za istrage i procesuiranje kriminala protiv fondova EU. To je do sada rješavao OLAF na administrativnoj razini, a ovo će baš biti tužilaštvo koje će imati centar u Luksemburgu i najmanje dva akreditirana tužioca po svim državama koje su to prihvatile. I to govori u prilog državnoodvjetničke istrage jer će oni raditi istrage jer ne možete imati dvojni sistem da za neka kaznena djela istrage vode sistražni suci, a za ova kaznena djela, uključujući korupciju da to radi posebno državnoodvjetničko tijelo. Sve ide u tom pravcu. Bez obzira na to želio bih da se u novom ZKP-u da se on radi pažljivo uz sudjelovanje svih aktera u postupku od sudaca, državnih odvjetnika, branitelja, profesora. Da se to radi malo duže, da javna rasprava bude doista javna, da se mišljenja sukobe, da se iz toga najbolje nađe i onda kada ga donesemo da nema izmjena najmanje pet godina, a ono što eventualno može biti dvojbeno će riješiti sudska praksa, zato postoji ikasacijski sud i Vrhovni sud koji će se baviti ujednačavanjem, tako je u svakoj državi kontinentalnog sustava.”

Gospodine Turudić, kada govorimo o tome koliko su krivi zakoni, a koliko kadar sudački nekako se u Hrvatskoj stječe dojam da suci štite jedni druge i kod slučajeva gdje su očite pogreške nema osude sudaca iako su vrlo moćne. Treba li nešto mijenjati i u tom sustavu izbora sudaca? Vidjeli smo novi po meni skandal da djeca sudaca imaju prednosti pri zapošljavanju?

Turudić: “Tko je rekao da imaju prednost?”

Nemaju formalno, ali imamo slučaj gospodina Sesse.

Turudić: “To je savjetnik na Županijskom sudu, bio je prvi na listi. Što se tiče toga nisam ni ja zadovoljan s brzinom izbora sudaca i nizom odluka. U konkretnom slučaju mislite da djeca liječnika ne smiju biti liječnici ili djeca učitelja učitelji? Sudac Srđan Sessa bio je prvi na listi od stotinjak sudaca. Nije fer tog mladog čovjeka unaprijed difamirati. Ni kriv ni dužan što mu je otac predsjednik Vrhovnog suda. Ja nisam najbolji prijatelj predsjednika Vrhovnog suda, ali ovo su činjenice. O tome da suci ne kritiziraju suce pa imate zaštitno lice vaše televizije suca Mislava Kolakušića koji ovdje pred kamerama tri godine govori da su Trgovački sudovi leglo korupcije, on je sudac na Trgovačkom sudu. On bi ukinuo predsjednike sudova, javio se za predsjednika Trgovačkog suda pa nije uspio, ukinuo bi DSV javio se na DSV, ukinuo bi Ustavni sud, javio se na Ustavni sud, on je pun mesijanskog entuzijazma dok se bavi politikom.”

Suca Kolakušića ovdje nema pa ću vas tu zaustaviti.

Turudić: Ali on je javna osoba, zašto se ne smije govoriti o njemu?

Smije, upravo je to pitanje, zašto se ne smije govoriti o sucima? Imali ste i vi spor s medijima, nedavno je dosuđeno još jednoj sutkinji ogromna cifra na ime duševnih boli zbog medija?

Turudić: “Poštovana, smije se govoriti o sucima, smiju se, ja govorim svoj stav, komentirati i nepravomoćne presude, zašto ne, smiju se komentirati, neka se komentira. Smiju se komentirati suci i njihov rad, sve se smije. Ne znam slažete li se s time da se hrvatskog suca uspoređuje s četnikom Šešeljom, to je bio predmet moje tužbe, ako vi smatrate neka se i to radi. Ja sam to tužio jedan jedini put u životu. Ima sudaca koji su nepotrebno tužili. Ne bih postupio kako su neki kolege u nekim slučajevima postupili. Sada reći da sad nema suca Kolakušića. Sudac Kolakušić je ozbiljan problem hrvatskog sudstva. On se flagrantno bavi politikom, to je čovjek koji donosi stavove o predmetima koji su u tijeku, on komentira, on ocjenjuje predmete, osnovao je jednu parapravosudnu udrugu koja zaprima prijave protiv korupcije, onda on gleda je li prijava osnovana, on koji nije radio nikada u kaznenom predmetu, nije donio ni jednu kaznenu presudu onda on procjenjuje je li osnovana prijava po njegovom stručnom mišljenju i onda to šalje DORH-u. Radi izvide, stavio se na mjesto tijela kaznenog progona, to je nedopustivo.”

Imate pravo na svoj stav, po meni je premalo koji govore o problemima u pravosuđu na otvoren način.

Turudić: “Bitan je način znate, takav način nije primjeren, to su stvari u koje sudac ne smije ulaziti. Da sudac Trgovačkog suda kaže da je Agrokor velika pljačka on nema legitimacije za to reći, on to može reći u svojoj presudi.”

Kada ste spomenuli Agrokor, još jedno pitanje. Koliko će po vama trajati cijela priča s obzirom na okolnosti koje vladaju u Državnom odvjetništvu i sa resursima koje imamo pred sudovima da se ta priča zatvori?

Turudić: “Pa mi imamo državne odvjetnike i imamo suce, imamo novaca koje smo dali da se angažira strana revizorska kuća. Tu vidim jedan veliki problem potencijalno u budućnosti, što ako budu veliki prigovori na nalaz tko će nadvještačiti, hoće li to opet biti strani vještaci ili će biti hrvatski, ako će biti hrvatski zašto nisu odmah bili hrvatski. O Agrokoru o tom po tom. Sposobno je pravosuđe to riješiti, samo pitanje je hoće li biti optužnice i kolika će biti. Mi smo skloni uvijek presuđivati prije početka postupka, nije to dobro.”

Facebook Komentari