Analitičar Tabak o tome je li ovakav razvoj događaja oko F-16 C/D Baraka zapravo sramota, s obzirom da su u Vladi znali što ih čeka

Posao kupovine izraelskih borbenih aviona F-16 Barak još je u prihvatljivim rokovima, no otvoreno je pitanje može li biti sklopljen na način kako se to poprilično entuzijastično priopćavalo hrvatskoj javnosti, smatra Igor Tabak, vojni analitičar portala Obris.

Vijest američkog portala Axios da je posao prodaje izraelskih aviona F-16 Barak Hrvatskoj “praktički propao”, u četvrtak navečer bila je udarna vijest u svim domaćim medijima. Posao kupovine rabljenih izraelskih zrakoplova, koji je u Hrvatskoj bio najavljivan s velikom pompom i entuzijazmom, tom je vijesti zapravo jednom nogom preko ruba ponora, a je li tome doista tako te kako je došlo do toga i što dalje, dnevnik.hr upitao je domaćeg stručnjaka Igora Tabaka, vojnog analitičara portala Obris.

Podsjetimo, prvo je u četvrtak objavljena vijest da je američki Kongres odobrio prodaju borbenih aviona F-16, ali u njihovom izvornom obliku, a ne u modificiranom stanju odnosno izraelskoj verziji. Kongres je istovremeno sve poslao nazad u State Department na odluku, no ubrzo spomenuti portal objavljuje vijest da je taj posao praktički mrtav. Kao okosnicu te vijesti navodi se razgovor američkog ministra obrane u ostavci Jamesa Mattisa i izraelskog premijera Benjamina Netanyahua još od prije dva tjedna u koje je Mattis jasno i nedvojbeno izraelskom premijeru rekao kako SAD svoje uvijete neće mijenjati, nakon čega je i sam Netanyahu shvatio da je posao “izgubljen slučaj”.

Tabak ipak nije do kraja uvjeren da je posao s Izraelom propao.

“Za sada tu ne treba miješati raznorodne stvari. Prolazak posla kupovine borbenih aviona F-16 Barak kroz Kongres SAD je vrlo konkretan korak u postupku. Da je Kongres tu tražio dodatne izvide ili iz nekog razloga zabranio ovaj posao, to bi samo za sebe predstavljalo veliku vijest. No, ni same naznake o razgovorima izraelske strane i SAD nisu neočekivane – o njima se posljednje vrijeme čulo s više službenih strana i takvi su razgovori potrebni, ne bi li se riješili problemi u poslu. Pri tome, nije do kraja jasno kako ti razgovori zapravo idu, te tu ne treba poklanjati kompletnu vjeru medijskim napisima koji se pozivaju na neimenovane izvore. Takve vijesti, ako su istinite, mogu ukazivati na težinu problema, ali mogu biti i tek jedna trenutna snimka stanja u dužem procesu kompleksnih međudržavnih pregovora”, ističe.

“Nema smisla govoriti o neredu”

Iako trenutno sve oko posla s Izraelcima sliči na veliki nered, Tabak smatra da nereda nema, jer je posao kupovine borbenih zrakoplova iznimno složen proces.

“Ovdje nema smisla govoriti o neredu. Kupovine borbenih aviona su izuzetno zahtjevni i skupi poslovi, kod kojih nije čudno vidjeti preobrate i promjene – pa i kod država koje su bitno bogatije i administrativno jače od Hrvatske. Cilj svih ovih postupaka i njihovih pojedinih koraka je postizanje suglasja oko predmeta kupovine – što često bude i dramatično za promatrače izvana. Dakle, ovaj je postupak još u prihvatljivim rokovima, no otvoreno je pitanje može li biti sklopljen na način kako se to poprilično entuzijastično priopćavalo hrvatskoj javnosti”, kaže Tabak.

No, neizbježno je pitanje je li ovakav razvoj događaja zapravo sramota, obzirom da su u Vladi znali što ih čeka i svejedno išli s takvom opcijom nabavke borbenih zrakoplova. Tabak kaže da je odluka bila ambiciozna i da to nije sramota, no evidentno je da je Vlada podcijenila rizike koji dolaze s takvom odlukom.

“Sve karakteristike pojedinih ponuda morale su nadležnima biti jasne u početku posla. Baš tome je služilo i Stručno povjerenstvo, a onda i širi okvir državnog sustava pri ovom poslu. Dakle, RH se tu odlučila za ponudu koja je sa sobom nosila najviše takvih međunarodnih izazova – koja je tražila postizanje suglasja više državnih i komercijalnih igrača, da bi se posao uspješno ostvario. Nije sramota biti ambiciozan, te pokušati odjednom dobiti mnogo odvojenih i vezanih roba te usluga u okviru širokog paketa. Tu sad na vidjelo dolazi opasnost da se ujedno podcijenilo pojedine rizike konkretne ponude za koju se Hrvatska odlučila. Ipak, dok ima sve više naznaka o ozbiljnim problemima na putu uspješnog zaključenja ovog posla, on još nije i nedvojbeno propao”, smatra Tabak.

Ako sve i propadne – Hrvatskoj odriješene ruke

Ipak, u konačnici, ako posao s Izraelom i propadne, doista ostaje pitanje što i kako dalje.

“Službeni su izvori ustrajno naglašavali kako za RH u obzir dolazi ili dobiti zrakoplove kakve se nudilo, i po cijeni koju se spominjalo u ponudama, ili ići u poništenje natječaja. Pri tome se zapravo ni u jednoj prilici još nije službeno čulo što bi onda slijedilo nakon poništenja provedenog natječaja. Može se reći da bi tu Hrvatska zapravo imala prilično odriješene ruke. No, bitno je napomenuti da Republika Hrvatska stvarno treba vlastitu sposobnost nadzora nacionalnog zračnog prostora – tako da bi se čitav postupak trebalo vratiti na pitanje pribavljanja odgovarajućih aviona za taj posao, a ne (kako se već nekoliko puta radilo) čitavu priču opet odmotavati do pitanja potrebe održanja Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, ili do ponovnog razmatranja smisla očuvanja Eskadrile borbenih aviona, odnosno općenite sudbine nadzvučnog letenja u okviru OS RH”, kaže Tabak.

On smatra da Hrvatska i dalje treba imati vlastito ratno zrakoplovstvo te da se pritom mora pronaći i najbolja opcija nabave borbenih aviona.

“Mislim da bi nadzvučne borbene zrakoplove trebalo nabaviti. Pri tome, ako situacija dođe do te faze – treba ocijeniti sve dostupne podatke, i pokušati postići najbolje za Hrvatsku. To možda obuhvaća i naknadno prikupljanje Najboljih ponuda od dosadašnjih ponuđača, a onda i dodatne stručne konzultacije s pojedinim partnerima i saveznicima koji vjerojatno mogu pomoći u rješavanju ovog problema. Poništavanje natječaja tu može biti iskorišteno i za prikupljanje dodatnih saznanja, da se idući put kvalitetnije prikupe i ocijene dostupne opcije”, kaže.

Slom bi mogao dovesti i do pitanja povjerenja ministru Krstičeviću
Ne treba zaboraviti niti ulogu ministra obrane Damira Krstičevića u čitavoj priči, kao i njegove odgovornosti, ako se i službeno potvrdi da je prodaja borbenih aviona F-16 Barak propala.

“Nije sporno kako je aktualni ministar obrane u pitanje pribavljanja borbenih zrakoplova uložio velik politički i osobni kapital, tako da bi slom ovog posla tu morao dovesti i do preispitivanja povjerenja. Naravno, to je pitanje prvenstveno za predsjednika Vlade. Ujedno, riječ je i o poslu koji sa sobom nosi posljedice za vanjsku politiku RH, posebice spomenom strateških partnerstava koje je njime Hrvatska nastojala uspostaviti – tako da je za očekivati da njegova sudbina itekako dira i obje strane koje u RH sukreiraju vanjsku politiku države. No, riječ je o pitanju koje uvelike definira i sigurnosnu situaciju RH u regiji, tako da i taj element traži ozbiljno preispitivanje svih razina odgovornosti, a onda i daljnjih postupaka kojima bi se osiguralo nacionalnu sigurnost u aspektu efikasnog nadzora nacionalnog zračnog prostora”, ističe Tabak.

Pouka za kraj
Za kraj, Tabak smatra da se iz svega može izvući i pouka, a ta je da se daleko više pažnje posveti međunarodnim odnosima koji se ne odnose samo i isključivo na Hrvatsku, jer bi razumijevanje tih odnosa moglo spriječiti upravo ovakav razvoj događaja.

“Ako ništa drugo, u ovom postupku je postalo jasno da Hrvatska prvenstveno prati vlastite međunarodne odnose, ali da bitno manje pažnje polaže vanjskoposlovnim temama koje u sebi neposredno ne sadržavaju samu RH. Upravo zato je izgleda bilo bitno teže sagledati rizike u vojno-tehnološkom odnosu Izraela i SAD, nego one komponente vezanih odnosa koje tu ipak obuhvaćaju i Hrvatsku (osovine odnosa Izrael-RH, i SAD-RH). Nažalost, to je očekivana posljedica slabog praćenja opće vanjske politike, a onda i općih vojno-tehničkih te vojno-diplomatskih odnosa u svijetu – u situacijama kada se oni na prvi pogled ne tiču RH direktno i aktualno. Ovakve potpuno vanjske teme u Hrvatskoj prati iznimno malo ljudi, to je tip posla kojeg se posljednjih godina slabo cijeni, kojeg se u pravilu slabo honorira, i neredovito plaća. A kad se pokažu potrebe za takvim specijalističkim uvidima, tek tada se vidi koliko su oni vrijedni te teški za naglo pribavljanje, proizvoljno i po konkretnoj potrebi”, rekao je na kraju Tabak.

Facebook Komentari