Kako su Hrvati slavili Božić u Irskoj: Osvojili smo 12 pubova!; Što će mi božićnica uz ovakvu plaću…

Ilustracija: Dublin

Šetnja po gradu, možda nekoliko krugova na klizaljkama na Tomislavcu, jedno ili dva kuhana vina na Adventu uz street sarmu dok s pola uha slušate bend koji pjeva božićne hitove, pa potom jedan selfie na aranžiranoj lokaciji da ovjekovječite i ove godine blagdansku tradiciju, jer tko zna gdje ćete biti sljedeće godine. Možda vam, kao i našim sugovornicima, pukne film – pa odete u Irsku gdje je obavezna tradicija božićno osvajanje dvanaest pubova. I to minimalno, piše Jutarnji.

– Nas šest, svi u ružnim božićnim puloverima, baš poput pravih Iraca, prošli smo vikend osvojili dvanaest pubova. Dva dana sam se poslije oporavljao – kaže Jutarnjem 31-godišnji Miroslav Marković iz Corka, a originalno iz Benkovca.

Pravila ove tradicije su jednostavna. Napraviš plan od 12 pubova, ucrtaš rutu i piješ pivu svaki put ispunjujući novi izazov. Tako se, primjerice, kreće od lakših, da piješ piće iz ruke koja ti nije dominantna. Što se ide dalje, izazovi postaju zabavniji. Moraš, primjerice, uslikati selfie s nepoznatom osobom dok piješ ili otići ispiti pivu u WC. Domišljati su Irci, ali Hrvati su ipak više baždareni.

Miroslav i njegova godinu dana mlađa supruga Ivana u hipu su odlučili da idu u Irsku. Bilo im je dosta preživljavanja iz mjeseca u mjesec i nemogućnosti napretka na poslu.

– Ja sam diplomirana učiteljica i konstantno sam radila po zamjenama, nikako nisam mogla naći stalni posao, a suprug je sedam godina radio isti posao u poreznoj i na kraju je imao manju plaću nego kada je došao, a nadao se povišici. Bio je nezadovoljan radnim uvjetima s ljudima koji puno rade i jadno su plaćeni te puno više onih koji ništa ne rade i za to primaju plaću. Pukao mu je film, nazvao me i rekao: ‘Ivana, idemo u Irsku’. U roku dva tjedna bili smo u Irskoj – ispričala nam je Ivana. Nakon dva tjedna našli su poslove i smještaj.

Kićenje drvca

Prvo su mislili da će ostati godinu dana, pa je to preraslo u tri i zasad se nemaju u planu vratiti: – Najbolje prijateljice, brat, svi su mi tu u Irskoj – zaključuje Ivana, koja sa suprugom za Božić ne ide u Hrvatsku, svi se okupljaju kod njih u Corku.

– Prošle godine nas se tridesetak skupilo. Pečemo kolače, radimo tradicionalnu večeru, sarmu obavezno. Jelu kitimo na Badnjak, iako grad bliješti čim završi Halloween. Jedina je razlika između nas i Iraca to što oni Božić zapravo uopće ne doživljavaju kao obiteljski blagdan. Bitniji su im veliki popusti na Štefanje, pa znaju kampirati cijelu noć da prvi ugrabe proizvode ujutro – objašnjava Ivana. Da su Hrvatima i Ircima ostali običaji vrlo slični slaže se i Jelena Milatović, 37-godišnja profesorica engleskog i njemačkog jezika iz Siska.

– Sve je ovdje vrlo slično blagdanima kod nas, osim što Irci nemaju baš neku gastronomsku tradiciju i nemaju pojma o modi. Dublin je raskošno okićen i strašno puno se troši na darove. Jedino sam zamijetila da se Irci ne okupljaju na otvorenim prostorima iz sigurnosnih razloga, pa nema adventskih sajmova kao kod nas. Ljudi su kod kuće, u pubovima ili u šopingu – objašnjava Jelena, koja je u Irskoj relativno nova. Stigla je prije mjesec dana.

Brazilska večera

– Do početka studenog još sam radila u školi, onda sam dala otkaz, potrpala stvari u kofere i otišla za Dublin. U Sisku iz dana u dan ostajemo bez sve više učenika. Bila sam nesigurna. Nisam znala hoću li sutra imati posao, mučilo me kakva će mi mirovina biti jednog dana. Shvatila sam da je bolje da odem dok sam još u naponu radne snage i dok si mogu zaraditi za bolji život – ističe. U Dublinu je nakon tri dana pronašla posao u struci. Radi kao content reviewer za njemački jezik u jednoj tvrtki, a počela je raditi početkom prosinca.

Osim što je već dobila plaću za prosinac, kaže, povodom blagdana njena je tvrtka radnicima isplatila plaće unaprijed, za siječanj. Mjesečna plaća joj već sada, u startu, triput veća od one koju je kao profesorica zarađivala u Hrvatskoj. Zato je i ne čudi što barem deset puta dnevno dok hoda gradom usput čuje ljude kako govore hrvatski jezik.

Živi s pet djevojaka iz Brazila pa će Božić provesti uživajući u brazilskim božićnim delicijama kao što su pečeni bakalar, pečena purica i farofa, šunka s medom i puno tropskog voća. Kasnije planira posjetiti svoje prijatelje iz Siska koji su također u Irskoj. Nostalgije za domom zasad nema i nada se duže vrijeme ostati u Irskoj. Prvo planira riješiti svoje dugove, a onda malo putovati. O povratku u Hrvatsku ne razmišlja, jer tu je, kaže, čeka samo neizvjesnost.

Slično misle Mia Spaić (29) i Filip Vučko (27) koji su se u Irsku preselili još 2015. godine. Ovaj par danas živi u Corku. – Kada će se u Hrvatskoj s mjesečnim primanjima moći izdržati cijeli mjesec, tada ćemo se vratiti – složni su.

Mia radi kao sale assistant u jednoj trgovini, a Filip je automehaničar. Rade slične poslove kojima su se bavili i u Zagrebu, no zarađuju triput više. Ujedno, veći su im i troškovi života. No, opet, kada se sve zbroji i oduzme, isplativije im je živjeti u Irskoj, kao i brojnim Hrvatima koji su tamo potražili bolji život. Hrvatski se može čuti u svakom kutku i točno se zna gdje se okupljaju – jedina dva puba u kojima se puši puna su Hrvata. Jedan od njih je i The Oliver Plunkett Pub u kojeg su nekada zalazili.

Ljeta u Hrvatskoj

– Ideš tamo prvih mjeseci da skupiš što više informacija bitnih za prilagodbu. Sada, pak, izbjegavamo krugove s puno Hrvata, koji su ti relativno nepoznati, no čini ti se da ih poznaješ samo zato što pričaju tvojim jezikom. Nakon nekog vremena shvatiš da se nema smisla družiti s ljudima samo zato što vas veže jezik, a nemate ništa drugo zajedničko i da ste u Hrvatskoj, primjerice, sigurno se ne biste družili – objašnjavaju Mia i Filip, koji kući navraćaju samo ljeti, a blagdane provode u svom irskom domu u društvu prijatelja.

– Slavimo Božić na klasičan hrvatski način, uz ručak s prijateljima, a jelu još nismo okitili – smije se Mia. Naime, tradicionalno irsko kićenje bora obavlja se 8. prosinca, na blagdan Bezgrešnog Začeća.

– Mi smo se potrudili i kupili jelu krajem studenog, no nismo baš ekspresni s kićenjem, pa je više od pola mjeseca provela u hodniku – objašnjavaju Zagrepčani, koji bi, priznaju, djecu voljeli jednog dana odgajati u Hrvatskoj.

Irska je za Hrvate, zna se već, postala obećana zemlja. Od ulaska Hrvatske u Europsku uniju u tu prosperitetnu zemlju s najvećim i najbržim gospodarskim rastom u EU-u odselilo se, prema procjenama, oko 30 tisuća Hrvata, a val iseljavanja Hrvata u Irsku ne jenjava i u prosjeku ih ondje dođe oko pet tisuća godišnje. Među onima koji su stigli u ovoj godini na izmaku je i Josip Vidušin, 26-godišnji kuhar iz Novalje na Pagu, koji je deset godina radio kao sezonac. Za hrvatske prilike pristojno je zarađivao.

– U pet mjeseci zaradio bih oko 10.000 eura i nisam čak zbog novaca otišao u Irsku, kao većina. Htio sam probati nešto novo nakon deset godina krvavog rada u sezoni od jutra do sutra bez pauza i predaha. Tako sam prije dva mjeseca došao u Dublin – priča nam Josip, koji je 20 dana po dolasku pronašao posao kuhara u kantini jedne velike kompanije i odmah dobio ugovor za stalno. Sada zarađuje još bolje, a ne može se načuditi irskim radnim navikama u kojima uživa.

Nema božićnice

– Plaća se ovdje isplaćuje svaki petak i tjedno zaradim oko 700 eura. Radim pet dana u tjednu, dakle svaki vikend mi je slobodan i imam više slobodnih dana, napokon imam normalno radno vrijeme, a sad za božićne praznike imam slobodno sve do 2. siječnja. Imali smo veliki božićni ručak svi zajedno u firmi, svatko je dobio dvije boce vina i slatkiše. Božićnica ovdje nije praksa, iako uz ovakvu plaću ne vidim ni potrebu – priča oduševljeno Vidušin, koji u Dublinu iznajmljuje sobu od jedne indijske obitelji.

– Najteža stvar u Irskoj je zapravo pronaći smještaj, jer dolazi toliko novih ljudi pa Irci to pomalo iskorištavaju i dižu cijene u nebo – priča Vidušin koji će Božić, kao i svoj rođendan koji pada na Novu godinu, proslaviti s trojicom prijatelja s kojima je i došao u Irsku.

– Past će neka domaća fešta, naravno s našim specijalitetima, jer, da vam budem iskren, Irci nemaju uopće svoje specijalitete. Kod njih je hrana internacionalna – objašnjava hrvatski chef koji će biti zadužen za kuhanje božićne spize. No, jelovnik nam nije htio otkriti, jer, za razliku od vjerojatno svih Iraca, još nije stigao u božićni šoping po namirnice, piše Jutarnji.

Share This Article