U povodu božićnih blagdana, u Intervjuu tjedna Media servisa ugostili smo svećenika salezijanca don Mihovila Kurkuta, koji je posebno omiljen među mladima. Razgovarali smo o tome kako se oduprijeti blagdanskom stresu, koji je pravi smisao Božića, zašto ima toliko nasilja u školama, što ljude u Hrvatskoj najviše muči, a za kraj je don Kurkut svim slušateljima i gledateljima Media servisa uputio božićnu poruku. S njim je razgovarala Marina Vraneković.
Pripreme za Božić često se pretvore u stres i svađe u obitelji, što je poznato i don Mihovilu Kurkutu.
“Uvijek se kitio bor, uvijek su se pekli neki kolači, ponekad bi se razbila i kuglica, a bilo ih je samo tri… Uvijek je bilo svađa i napetosti, međutim, kada bi došao Božić, sve bi se smirilo. Možda uvijek uoči tih velikih blagdana postoji ta strka, zbrka, nered, tjeskoba, neizvjesnost, međutim, kad dođe taj dan, čovjek se odmori. Mislim da je to pouka i svima nama – strka jedanput mora stati. Bitni su ljudi, a ne stvari.”
Ljudi se često, kaže don Kurkut, pogube kad razmišljaju o smislu Božića.
“U zadnje vrijeme, nažalost, čuje se da se pokušava izbaciti Boga iz Božića, izbjegava se spominjanje Isusa, što je jako čudno. Ovo je jedna prigoda za nas kršćane da se zapitamo što zapravo slavimo. Kršćani možda isto misle da slavimo Isusov rođendan, da se još jedanput rodi. Isus se rodio jedanput, neće se roditi još jedanput. Niti je to samo neki obiteljski duh. Ponekad se malo izgubimo u tim stvarima. Crkva kaže da zapravo slavimo tri Božića – Božić utjelovljenja, kada se zaista dogodio, Božić koji će doći – to je drugi dolazak Isusov, i Božić koji se treba dogoditi u nama, u našim srcima…”
Don Mihovil Kurkut rodom je s Murtera, a odrastao je u Samoboru i Zagrebu. Njegov život pun je zanimljivih detalja: bio je boksač, žestoki Torcidaš i student prava. Nakon putovanja u Italiju shvatio je da želi biti svećenik i posvetiti se mladima, koji ga, upravo zbog njegovih širokih pogleda na svijet, i vole. Razgovarali smo i o aktualnoj temi, nasilju među mladima i nasilju prema profesorima.
“Često su naši mladi izloženi nekoj vrsti nasilja, mnogim verbalnim i drugačijim napastima koje ih dovode do toga da više ne razlikuju virtualnu i pravu stvarnost, da ne znaju posljedice svojih djela. Roditelji ih često pokrivaju, ili nemaju roditelja, nema odraslih, nema odgojitelja. Mladi su često žrtve svega toga.”
Prema njegovim riječima, ljude u Hrvatskoj najviše muči kako postići sreću, a za to je kriva pomaknuta perspektiva.
“Danas smo malo previše okrenuti sebi. Postoji nešto što se zove egokracija, ‘ja sam taj koji je bitan’, svi gledaju svoju korist. Taj nas konzumerizam na neki način potiče na to mislimo kako smo mi središte svijeta. To je najveća laž. Mi nismo središe svijeta, mi smo dio toga svijeta. I nije pitanje što netko može učiniti za mene, nego što ja mogu učiniti za ovaj svijet.”
Za kraj, don Kurkut je poslao poruku nade i optimizma svim slušateljima Media servisa u povodu Božića i Nove godine.
“Želim sve potaknuti da gledaju što je otajstvo Božića. Božić nije blještavilo, Božić nisu pokloni, Božić nije da se svi osjećamo bolje. Ja na Božić često mislim na one koji su najtužniji, na one koji su izgubili svoje drage, na obitelji koje su razvedene ili uništene, na one koji na taj dan posebno pate. Za njih je taj dan katastrofa, zapravo. Bog ne dolazi s vatrometom, ne dolazi kao moćni kralj, nego kao jedno potrebito dijete koje treba tebe. Nisi sam, nisi napušten. Uz tebe je to krhko dijete koje te treba.”
