Kulturna baština jednog od najstarijih gradova Hrvatske: Ko anđela lik stražara kruna kruni čelo tvoje, gdje se Nehaj, slava stara, ponad tebe nadvio je!

Snimio: Prof. dr. sc. Kristijan Krkač, Materijali za tekst: Gradski muzej Senj

TVRĐAVA NEHAJ SENJ

1558.-2008.

Ko anđela lik stražara
Kruna kruni čelo tvoje,
Gdje se Nehaj, slava stara,
Ponad tebe nadvio je!
Ne, moj rode,
On slobode
Nikad nije bio strah!
Vijek joj cio
Vijence vio,
Pradjedova braneć
prah!
(S. S. Kranjčević, Senju gradu)

Jedan od najstarijih gradova Hrvatske

Senj je jedan od najstarijih gradova hrvatske države koji zauzima značajno mjesto u povijesti i kulturi hrvatskog naroda, a ima kontinuitet života od prapovijesti do danas. U svojoj dugoj prošlosti Senj pamti brojne osvajače, monarhije, carstva i kraljevstva i njihove vladare. Svatko od njih ostavio je traga na prošlost ovoga grada, ali nikada se na zidinama senjskim nije vijao konjski rep, niti sjedio mletački lav, a ni trajno zveckala austrijska sablja. To je grad slavnih ratnika i književnika koji se kroz svoju bogatu i burnu prošlost odupirao svakoj sili silom, ali u se isto vrijeme brinuo za svoje duhovno stvaranje. Mnogobrojni kulturno-povijesni spomenici i arheološki ostatci svjedoče o burnoj prošlosti ovoga grada. Jedan je od njih i tvrđava Nehaj, jedinstveni spomenik hrvatskoga srednjovjekovnog, obrambenog – fortifikacijskog graditeljstva, simbol grada Senja i njegove stoljetne borbe za čast i slobodu na kopnu i moru protiv Osmanlija i Venecije.

Razvoj i usavršavanje vatrenog oružja tijekom 15. i 16. st., koje dobiva topove većih kalibara i daljega dometa, imao je snažan učinak na terenu i temeljito mijenjao dotadašnja načela obrane, zbog čega se traži bolje i snažnije utvrđenje gradova. Utvrde nepravilna tlocrta počinju gubiti na vrijednosti, a zamjenjuju ih kašteli, posebno u primorskim gradovima, koji se sada podižu uz more, a imaju pravilno zasnovan tlocrt četverokuta čiji je primjer tvrđava Nehaj, ili su u obliku trokuta, zvijezde, poligona ili nekoga drugog geometrijskog oblika. Iz tog razloga, a u cilju što bolje obrane, grade se sve niže utvrde sve debljih zidova. Početkom 15. i u tijeku 16. stoljeća pred osmanlijskom silom padaju carstva i kraljevstva što je imalo za posljedicu pripremanje za obranu u još neosvojenim dijelovima Europe. Dramatično razdoblje za Europu i za gradnju utvrda nastupilo je nakon 1453. godine i pada Carigrada. Ubrzo nakon tog događaja Osmanlije su pod zidinama Senja, zbog čega tadašnje vojne, civilne i crkvene vlasti trebaju vrlo brzo organizirati obranu grada i stanovništva.

U interesu što bolje obrane Ivan Lenković postaje 1539. godine senjskim kapetanom, te kao iskusan vojskovođa i dobar poznavatelj tadašnjih utvrđenja na terenu uviđa potrebu izgraditi utvrdu koja će uspješno odolijevati modernom artiljerijskom naoružanju. Pismom obavještava cara Ferdinanda I. o stanju senjskih bedema i utvrda naglašavajući potrebu pojačanja obrane Senja i zalaže se za gradnju jedne moderne i snažne tvrđave na obližnjem brdu.

Kada je 1551. carski dvor osigurao sredstva, započeo je Lenković na 62 metra visokom brdu Nehaj graditi dugo željenu tvrđavu „fortecu“. Odobrenjem vojnih i crkvenih vlasti Lenković je za izgradnju dao porušiti sve zgrade izvan gradskih bedema i od obrađenog kamena iz ruševina sagradio je do 1558. jednu od najsnažnijih ali i najljepših tvrđava onoga vremena. O upotrebi materijala srušenih objekata svjedoče brojni kameni spomenici – spolije (natpisi, reljefi, te profilirani nadprozornici i nadvratnici) od kojih je dio vidljiv u zidovima tvrđave, a dio izložen u prizemlju. Tvrđava ima kockasti oblik i orijentirana je prema stranama svijeta. Široka je 23,50 m, a visoka 18 m. Procijenjeno je da je u tu tvrđavu ugrađeno preko 3400 m3 materijala. Ako uzmemo da je građa Nehaja teška 2,2 t po 1 m3, možemo zaključiti da je u Nehaj ugrađeno gotovo 7500 t kamena, pijeska i vapna. Kad je riječ o kamenim fasadama Nehaja, u njima se jasno zapažaju, po prilici na trećinama gradnje, tri različite vrste kamene građe: u najdonjem sloju je lokalni kraški vapnenac, zatim razgrađeni samostanski pravilno tesani kamen, a najviši sloj je izmiješan i sastoji se od više različitih vrsta i oblika kamena.

Debljina zidova Nehaja iznosi 3,20 m u prizemlju, a prema vrhu suzuje se na 2,50 m. Zidovi završavaju s kruništem na kojem je pet malih ugaonih kula. U zidinama se nalazi oko stotinu puškarnica i jedanaest velikih otvora za topove. U tvrđavu se ulazilo stubištem preko drvenog mosta kroz dvoja vrata.

Njezinom izgradnjom znatno je pojačana obrana grada Senja i Primorja od prijeteće osmanlijske i mletačke opasnosti, a u slučaju topovske vatre napadač se mogao zaustaviti na većoj udaljenosti.

Sagrađenu utvrdu trebalo je opskrbiti ljudstvom i hranom, što je bila obveza organizatora obrane grada. Osmanlijskim napredovanjem prema zapadu, a posebice nakon pada Klisa 1537. godine, povećava se opasnost za grad Senj, koji postaje utočište i uporište prebjezima nazvanim uskocima, koji se odmah uključuju u obranu i postaju stalna posada senjske obrane i tvrđave Nehaj.

Iz Lenkovićeva izvještaja iz 1563. godine saznajemo da je kaštel i grad Senj, uključujući i novu utvrdu iznad grada, branilo 300 ljudi. Bili su to, dakako, uskoci pod zapovjedništvom generala Ivana Lenkovića, koji su utvrdi dali ime Nehaj. Taj naziv označava nehaj za opasnost, što je u narodnoj predaji povezano i s mnogim junačkim djelima uskoka.

U cilju obrane od Osmanlija 1469. godine osnovana je Senjska kapetanija, kasnije Primorska krajina, koja čini jezgru buduće Vojne krajine. Neki od senjskih kapetana bili su znamenite i slavne ličnosti. Ističemo Ivana Lenkovića, Mirka Derenčina, Petra Berislavića, Grgura Orlovčića, Nikolu Jurišića, Petra Kružića, Nikolu Frankopana i Nikolu Zrinskog.

Tvrđava se sastoji od prizemlja, dva kata i vidikovca.

Prizemlje tvrđave Nehaj je četverokut u čijem se središtu nalazi malo dvorište s cisternom iznad koje su tri grba. Lijevi je grb senjskog kapetana Ivana Lenkovića s uklesanom godinom 1558. i njegovim inicijalima H i L, u sredini je grb austrijskog nadvojvode Ferdinanda I. Habsburškog, a desno Lenkovićeva nasljednika na časti kapetana Herbarta VIII. Auersperga (Aueršperga) Turjaškog. Desno od ulaza je veliko ognjište donje straže.

Na zapadnom zidu su kameni spomenici – spolije koje su pronađene u zidovima pri obnovi Nehaja u periodu od 1965. do 1975. godine. Na južnoj strani vidljivi su temeljni ostatci ranoromaničke crkve sv. Jurja iz 11./12. st.

Pri obnovi tvrđave pronađeni su kameni ulomci u literaturi poznati kao Senjska glagoljska ploča, koja je služila kao lijeva oltarna pregrada u navedenoj crkvi. Danas se u ovom prostoru nalazi izložba Senjske crkve kroz povijest, replika Senjske glagoljske ploče,

kamene uskočke glave s portala uskočkih kuća, stari nacrti o gradnji tvrđave, te razne legende i misli o uskocima.

Prvi kat tvrđave Nehaj sastoji se od jedne velike i pet manjih prostorija u kojima je boravila posada. Desno, na vrhu stubišta kojim se dolazi na I. kat, u maloj prostoriji »od padilona«, na zidu je u žbuku urezan latinski natpis – grafit o gradnji Nehaja 1558. godine. U ovim je prostorijama postavljena izložba Senjski uskoci i Senjska primorska kapetanija, koju čine: maketa grada Senja iz 17. st., obnovljene nošnje senjskog uskoka, uskokinje, zastavnika i vojvode, maketa uskočkog broda iz 16. st., velika karta s označenim teritorijem slobodne Hrvatske i njezinih dijelova okupiranih od Osmanlija i Mlečana u tijeku 16. st., replike veduta uskočkih borbi u Podvelebitskom kanalu, grbovi znamenitih uskoka i odličnika, vedute Senja iz 17. st., brodski top, replika kliških ključeva, opisi staroga grada i tvrđave Klis iz 1596., koji nam govore o prvom sijelu uskoka, legenda o osnutku Senjske kapetanije 1496. godine, obavijesti o senjskim kapetanima i uskočkim odličnicima, odljev nadgrobne ploče graditelja Nehaja i generala Ivana Lenkovića iz 1569. iz franjevačke crkve u Novom Mestu, staro oružje iz 16. i 17. st., prikazi i podatci o generalu J. Rabatti i biskupu M. A. Dominisu, te uskočkom ratu i odlukama Madridskoga mira iz 1617. godine.

Na drugom katu bila je smještena topovska baterija od 11 teških topova, od kojih se danas ovdje nalaze samo dva. Godine 1856. rasformirane su topovske baterije tvrđave Nehaj i obalnih utvrda Sv. Marija Art i Sv. Ambroz, a 26 teških topova ugrađeno je u obalu (kao stupovi za vezivanje brodova), gdje se i danas nalaze.

U ovom prostoru danas je postavljena izložba Gradski i plemićki grbovi Senja.

Vrh tvrđave služi kao vidikovac. Odatle su budne straže nadzirale prilaze Senju s kopna i mora te primale dimne i svjetlosne signale od svojih suradnika s otoka i obale koji su izvještavali o situaciji na terenu i mogućoj opasnosti za grad i tvrđavu. S vrha tvrđave pruža se lijepi pogled na Hrvatsko primorje i otoke Rab, Goli, Prvić, Cres, Krk, te na planine Gorskog kotara, Učku i Velebit.

Posjetitelje svakako najviše zanima sama tvrđava Nehaj, izgled, njezina arhitektura, gradnja, razlozi rušenja objekata za njezinu gradnju i sl. Odgovor na ova pitanja daje izložba Tvrđava Nehaj 1558.-2008. Dio pitanja odnosi se na stratešku važnost Tvrđave i moguće legende vezane za gradnju, istinitost kratkoće gradnje, način obrane u slučaju blokade od strane velikih sila, u slučaju nužde i velike opasnosti za tvrđavu i posadu, mogući tajni prolaz između tvrđave i grada, količina ugrađenog materijala, razlog njihovog napuštanja Senja, odnosi unutar uskočkih porodica, odnos velikih sila (Turske, Mletačke i Austrije), uloga Crkve (papa i biskupa senjskih)… Odgovore na ta pitanja daju im izložbe Senjski uskoci i Senjska primorska kapetanija i Zbirka oružja i vojne opreme.

Sve izložbe su također dio povijesti Senja, vrlo zanimljive povijesne priče za posjetitelje koje uglavnom daju odgovore na neka njihova pitanja. Posebno je zanimljivo originalno, restaurirano oružje predstavljeno u Zbirci oružja i vojne opreme, čiji su dio i postavljeni topovi. Uz oružje interesantne su odore uskoka i njihovo oružje, junaštvo uskoka i pojedinih uskočkih vođa, uvođenje gerilskog rata protiv neprijatelja.

Posjetiteljima je posebno zanimljiva izložba Gradski i plemićki grbovi Senja. Mnogi traže svoj grb i mogući identitet koji se čuva u Senju na Tvrđavi, iznenađeni su da je Senj u prošlosti bio tako važan i bogat grad koji je imao toliko plemića i najviše pitanja je na tu temu i mogućnost pronalaska njihovog grba unutar senjskih plemićkih porodica.

Zanimljiva je i izložba o crkvama. Posjetitelji su iznenađeni bogatstvom sakralne baštine Senja koja je predstavljena izložbom Senjske crkve kroz povijest. Zanima ih zašto je očuvan mali broj crkava, zbog čega su neke porušene tijekom povijesti, a neke sekularizirane te je li sačuvano nešto od inventara crkava koje su predstavljene izložbom. Neke posjetitelje zanimaju lokacije crkava koje su porušene i kako doći do njih te ih najčešće sa vidikovca tvrđave nastojimo uputiti u razgledavanje istih i razgledavanje ostalih znamenitosti u gradu.

Kako bi se što bolje sagledao Senj i objekti profane i sakralne arhitekture unutar gradskih zidina, može poslužiti i maketa Senja, smještena na prvoj etaži Tvrđave, koja prikazuje Senj u 17. st.

Županijskom odlukom tvrđava Nehaj je odabrana kao jedna od lokacija koja služi kao matični ured za održavanje vjenčanja u Senju. Međutim, i prije te odluke tvrđava Nehaj bila je zanimljiva mladencima za čin vjenčanja koje se održava u prostoru nekadašnje crkvice posvećene sv. Jurju, ali i kao kulisa za fotografiranje u atriju i vidikovcu. To je još jedan vid promocije tvrđave, a posebno je zanimljivo što mladenci u zadnje vrijeme žele i razgledanje tvrđave i stručno vodstvo za svoje svatove na taj način oni žele darovati svoje uzvanike-goste.

Povijesni prikazi Nehaja

O današnjem izgledu Nehaja svjedoče sačuvani povijesni prikazi, odnosno brojni arhitektonski nacrti i tlocrti koji se nalaze po raznim arhivima.

Posebno je zanimljiv najstariji arhitektonski snimak s opisom tvrđave, autora G. Pieronija iz 1639. godine (Državni arhiv, Ljubljana) čiji opis odgovara današnjem izgledu, s tim da se u njemu navodi “… nema jarka jer pretvrdi kamen od kojeg je čitavi brijeg ne dopušta…”. U presjeku ovoga grafičkog prikaza kameno ulazno stubište prikazano je u stanovitoj udaljenosti od podnožja tvrđave, odmaknuto od ulaznih vrati tako da je očito da se u tvrđavu ulazilo pokretnim drvenim mostom u duhu fortifikacijske kulture onoga vremena.

Sljedeći arhitektonski snimak Nehaja je onaj čiji je autor M. Stier, a koji potječe iz 1660. godine (Nacionalna biblioteka, Beč). Jedino njegov snimak prikazuje u presjeku krovnu konstrukciju pojačanu horizontalnim i iznad toga skošenim konstruktivnim elementima. Uspoređujući ga s ostalim nacrtima uočavamo zanimljivu pojedinost da je objedinio dotadašnje točne i dragocjene podatke kao i propuste.

Postoje arhitektonski snimci iz 1749., 1826. i 1839. godine, od kojih je najzanimljiviji onaj iz 1749. autora A. Waldschitza (Hrvatski državni arhiv, Zagreb) koji je istovjetan sa snimkom autora A. Schillingera (Ratni arhiv, Beč). Taj snimak sadrži opis prostorija i njihovu namjenu.

Situacijski plan tvrđave iz 1815. godine (Ratni arhiv, Beč) značajan je zbog teksta koji ga prati, a kaže kako je Senj postao pogranično mjesto i kako kroz njega često prolaze trupe pa bi bilo potrebno da se postojeća utvrda uredi za njihovo stacioniranje jer je nakon povlačenja Osmanlija Nehaj kao utvrda izgubio svoju funkciju. Ta preinaka došla je do izražaja u planovima iz 1826. autora Schaurotha (Ratni arhiv, Beč) i 1839. godine autora Mareticha (Ratni arhiv, Beč). U tim je planovima ulaz prikazan znatno proširen, a pretprostor je prigrađen radi zaštite od bure.

Od svih njih manje je poznat perspektivni crtež na kojem je Nehaj prikazan sa sjeverozapada (Državni arhiv, Beč), za koji se pretpostavlja da potječe iz 17. st. Nad crtežom je natpis «Gornja utvrda» Senj.

Položaj tvrđave Nehaj u odnosu na grad najbolje možemo vidjeti na prikazima M. Stiera iz 1660. (Nacionalna biblioteka, Beč), J. W. Valvasora iz 1689. godine (Hrvatski državni arhiv, Zagreb) i na litografiji iz sredine 19. st. (Hrvatski državni arhiv, Zagreb) gdje se najbolje vidi koliko Nehaj dominira gradom, što potvrđuje njegov strateški položaj i ulogu u obrani grada u prošlosti.

Prema svemu navedenom u ovim arhitektonskim planovima i nacrtima vidljivo je da, osim spomenutih preinaka, na tvrđavi nije bilo nekih znatnijih promjena sve do razdoblja između 1839. i 1856. godine, kada je grom srušio sjeverozapadnu kulicu na vrhu tvrđave, a koja je restaurirana 1924. godine. U protivnom tvrđava bi netaknuta dočekala Drugi svjetski rat, u kojem je dosta stradala jer je srušeno njezino krovište i oštećen sjeverni zid.

Obnova tvrđave Nehaj

Zbog posebne umjetničke vrijednosti i originalnosti, tvrđava Nehaj je proglašena kulturnim dobrom općeg povijesnog, nacionalnog i arhitektonskog značaja. U svemu je pravo remek djelo defanzivne fortifikacije te je kao takva upisana u Registar kulturnih dobara RH. Zbog svih tih karakteristika, a sa ciljem očuvanja njezine originalnosti i povijesno-kulturne vrijednosti, Tvrđava je kroz svoju dugu povijest zahtijevala poseban odnos brojnih stručnjaka: muzealaca, konzervatora, povjesničara umjetnosti, arhitekata, urbanista i uopće kulturnih djelatnika koji su vodili brigu o njoj i radili na njenom održavanju, obnovi i restauraciji.

Cjelokupnu brigu o ovom vrhunskom spomeniku danas vodi Gradski muzej Senj uz stručnu pomoć gore navedenih struka uz nadzor konzervatora Ministarstva kulture.

Tijekom svojih 460 godina postojanja tvrđava Nehaj je u više navrata bila obnavljana. Usprkos utjecaju zuba vremena i djelovanja atmosferilija te udara groma i ratnih razaranja uspjela je sačuvati svoju prvotnu ljepotu, oblik, originalnost, dominantnost i veličinu najoriginalnije hrvatske srednjovjekovne utvrde.

Prije temeljite obnove provedene u razdoblju od 1965. do 1975. godine na Tvrđavi su vršeni radovi na obnovi i to: 1924. godine obnovljena je sjeverozapadna kula koju je srušio grom, 1946. godine popravljeno je krovište, a 1956. sjeverni zid Tvrđave koji su stradali u tijeku Drugog svjetskog rata.

Budući tvrđava Nehaj u stanju u kojem se nalazila i pored izvršenih radova, koji su izvedeni sa svrhom zaustavljanja njenog daljnjeg propadanja, nije bila pogodna niti sigurna za posjetitelja 60-tih godina 20. st. odlučeno je da se Nehaj restaurira prema izvornom stanju na temelju starih arhitektonskih nacrta te da se uredi za odvijanje muzejsko-galerijske djelatnosti i drugih kulturnih sadržaja.

I. Velika obnova Nehaja – u vrijeme prof. Glavičića

Nakon proučavanja povijesne i arhitektonsko-grafičke arhive prišlo se izradi projektne dokumentacije za obnovu koja je započela 1965. godine uz financijsku potporu države, te regionalne i lokalne zajednice. Pred projektantima i izvođačima radova je postavljen vrlo osjetljiv i složen zadatak obnove kulturno-povijesnog spomenika koji je tražio studijski pristup stilskim karakteristikama, originalnom građevnom materijalu i konstrukciji.

Program obnove obuhvaćao je uređenje cjelokupne unutrašnjosti od prizemlja do vidikovca i krovišta kao i rekonstrukciju ulaza i vanjskih zidova – plašta Tvrđave. U sklopu obnove planirano je da se bez narušavanja originalnosti spomenika u podrumskim prostorijama uredi ugostiteljski objekt sa sanitarijama.

U sklopu obnove izvršeni su sljedeći radovi: istraživanje i obnova podova prizemlja kojim radovima su na južnoj strani otkriveni temeljni ostatci ranoromaničke crkve Sv. Jurja iz 11./12. st. kao i ulomci ranije navedene Senjske glagoljske ploče. Izvršena je kompletna izmjena međukatnih konstrukcija (otvorenih grednika i podova), potpuno je obnovljeno krovište, sanirani su vanjski i unutarnji zidovi te vertikalna komunikacija po katovima, uvedena je električna energija i u prizemlju voda, rekonstruiran je i izgrađen ulazni most karakterističan za ovaj tip građevine. Završetkom ovih radova 1975. godine stvoreni su uvjeti za obavljanje muzejsko-galerijske djelatnosti, odnosno postavljanje izložaba i otvaranje Tvrđave za brojne posjetitelje.

Briga o Tvrđavi Nehaj nastavljena je i nakon ove temeljite obnove, kako na njezinom održavanju, tako i na obogaćivanju muzejskih sadržaja.

Godine 1991. godine postavljena je i otvorena stalna muzejska postava Senjski uskoci i Senjska primorska kapetanija. Iste godine postavljena je gromobranska zaštita.

II. Velika obnova u vrijeme prof. Ljubović

Odvijala se u posljednja dva desetljeća odnosno u razdoblju od 1998. godine do danas (2018.), uz potporu Ministarstva kulture RH i lokalne zajednice izvršeni su brojni i značajni investicijski i zaštitni radovi koji obuhvaćaju: rekonstrukciju ulaznog mosta, obnovu elektro-instalacija, etapno izvršena izmjenu unutrašnjeg rasvjetnog sustava u Tvrđavi postavom novih rasvjetnih tijela. Također je izvršena izmjena cjelokupne elektroinstalacije na Tvrđavi, te izmijenili cjelokupan rasvjetni sustav po etažama…

Uređenje vidikovca i njegovih podova i zidova sa kulama, te zamjenu krovišta i unutarnjeg grednika po etažama, uređenje atrija Tvrđave, uređenje unutarnjih i vanjskih zidova – plašta Tvrđave, kao i uređenje međukatnih konstrukcija i zamjena podova Tvrđave na vidikovcu i u prizemlju , te sanacija unutarnjih zidova po etažama.

U sklopu obnove 2017. privedena su kraju već spomenuta dodatna istraživanja i obnova podova prizemlja kojim radovima su na južnoj strani obnovljeni temeljni ostatci ranoromaničke crkve Sv. Jurja iz 11./12. st. koja se povezuje sa ostacima ulomaka ranije navedene Senjske glagoljske ploče. Taj je dio Tvrđave spomenutim radovima vraćen u svoje izvorno stanje.

Godine 2018. u programu je sanacija, tj. fumigacija i farbanje otvorenog grednika tvrđave po etažama kako bi se zaštitili od nametnika koji napadaju drvenu konstrukciju u Tvrđavi.

Nadamo se da će se Tvrđava Nehaj i dalje tretirati od nadležnih institucija i struke na najkvalitetniji način kako i zaslužuje ovaj spomenik kulture: humanizirajući prostor, revitalizirajući sadržaje, a k tome ne remeteći i devalorizirajući prošlost pričajući fortifikacijsku povijest graditeljstva kao trajnu uspomenu na uskoke gotovo nepromijenjenu u proteklih 460 godina.

Prof. Ljubović o uskocima i tvrđavi Nehaj

Prof. Blaženka Ljubović, kao dugogodišnja djelatnica Gradskoga muzeja Senj, ustanove čija je osnovna namjena čuvanje i predstavljanje baštine Senja i okolice, istraživala je i arheološka nalazišta, ali se i skrbila o spomeniku nulte kategorije, zaštitnome znaku grada, tvrđavi „Nehaj“. Tvrđava je neprekidno obnavljana, obogaćena dijelom muzejskoga fundusa i predstavljena javnosti te je danas važna sastavnica muzejske ponude s oko 40 000 posjetitelja godišnje.

Koliko tvrđava pridonosi turističkim prihodima grada, a koliko u edukacijske svrhe?

Od ukupnih posjeta tvrđavi Nehaj, 30% posjetitelja dolazi u edukativne svrhe, ostatak posjetitelja je u turističke svrhe. Većim dijelom tvrđava pridonosi turističkim prihodima grada.

Može li tvrđava, osim stalnog izložbenog postava, ponuditi i neke dodatne sadržaje i izložbe?

Naravno da može, to i čini ako za to ima materijala i pogodnih uvjeta.

Koliko ste zadovoljni položajem tvrđave Nehaj u hrvatskom obrazovnom sustavu, kao jednog od eminentnijih i povijesno značajnijih fortifikacijskih objekata u povijesti RH?

Tvrđava Nehaj i uskoci spominju se u udžbenicima, no zastupljenost bi mogla i trebala biti veća. Kulturna baština identitet je naroda i trebala bi joj se posvetiti veća pažnja.

Korištena literatura:
Ante Glavičić, Informacija za obnovu tvrđave «Nehaj i izgradnju Uskočkog mauzoleja u gradu Senju 1972.-1975 godine, Senjski zbornik IV, 205-224, Senj, 1970.
Senj Sekulić-Gvozdenović, Izgradnja, opis i analiza projekta obnove tvrđave Nehaj u Senju, Senjski zbornik IV, 241-262, Senj, 1970.
Melita Viličić, Arhitektonski spomenici Senja, Rad, knjiga 360, 65-131, Zagreb, 1971.

Tvrđava je za posjetitelje otvorena: tijekom srpnja i kolovoza svakim danom od 10 do 21h, a tijekom svibnja, lipnja, rujna i listopada svakim danom od 10 do 18 h. U ostalo vrijeme posjet je moguć u dogovoru s Upravom Gradskog muzeja na tel. 053/881-141.

* sadržaj omogućio HEP

Kulturna baština: Senj, jedan od najstarijih hrvatskih gradova, sa samo djelomično obnovljenim zidinama

Facebook Komentari